Elizabeta Hrstić

PREPORUČUJEMO: Vikram Seth: Prikladan momak - završni dio trilogije koju nazivaju indijski Rat i mir

Kompleksna trilogija prati mnoštvo likova u turbulentnom i prijelomnom razdoblju moderne Indije.

Piše: Elizabeta Hrstić

Roman 'Prikladan momak' indijskog književnika Vikrama Setha jedna je od onih epskih slojevitih književnih poslastica koji vas polagano uvode u svoj nepoznati svijet, a kako čitanje napreduje, pletu paukovu mrežu oko vas te se najednom osjetite uhvaćeni i obuzeti. Kao da neko vrijeme živite dva paralelna života!

Vikram Seth: Kišni paviljon, Sveta rijeka, Prikladan momak (Profil, 2011-2013.)

Vikram Seth spada u onu sortu obrazovanih, vještih i mudrih pisaca koji se kloni pametovanja svojim čitateljima, on njima ostavlja da sami donesu neke bitne zaključke, da po želji hvale ili kude piščevu dosjetljivost, da ga 'tapšu', ali i da se malo naljute. Pa se tako Seth malo i poigrao krajem romana, odbivši ga maestralno sam zaključiti. Mene je ostavio zamišljenu, pa mi je trebalo dan-dva da na vlastiti način razložno posložim piščeve 'kockice'. Neko drugi će možda reagirati drugačije, manje ili više zadovoljan, no činjenica je da ćemo ga svi na svoj način 'dovršiti'.

Ova trilogija koja broji oko 1500 stranica (tri romana s naslovima: Kišni paviljon, Sveta rijeka i Svadbeni sari) ipak se čita vrlo lagano, no pisac je pravi majstor kompleksne fabule. Stil mu je nenametljiv, likove portretira slojevito i fino ironizira. Čas je dokumentaristički realan, čas lirski potresan, ali dovoljnoi maštovit i duhovit da zadovolji i najšire ukuse.

U središtu složene priče i mnoštva događaja su četiri obitelji međusobno povezane, rodbinski ili prijateljstvom. Radnja romana je smještena u suvremenu Indiju (Kalkuta, Delhi, Kanpur) koju godinu nakon stjecanja neovisnosti ili točnije u 1952. Vrijeme je to najintenzivnijeg ispreplitanja ukorijenjenih običaja i tradicionalnih mentaliteta te suvremenih pogleda na svijet, slobodu i prava pojedinca, koji se polako uvlače u sve pore življenja. Kako to i inače biva - jedni će se do krajnjih snaga pokušati oduprijeti svakoj 'novotariji', dok će ih neki drugi jedva dočekati i prigrliti.

Seth pruža jasnu i vrlo detaljnu sliku tadašnjih zbivanja na političkoj i socijalnoj sceni, a i neki od važnijih likova bave se politikom. Pa je tako i jedan od epizodnih likova i ondašnji premijer Jawaharlal Nehru. Čitajući ovaj, kako su ga neki već prozvali 'indijski Rat i mir', saznat ćemo mnogo o prirodi i povijesti vjerskih podjela, okrutnih borbi i podmetanja; pratit ćemo mijene na širim i užim planovima, iskrena i manje iskrena nastojanja nadilaženja podjela prema vjeri ili porijeklu. Odlično su opisani i slikovito prikazani brojni indijski običaji, ljepote i predrasude, te paralelni prikazi pomoću kojih upoznajemo i razumijevamo različitosti među hindusima, muslimanima, sikhima. Pratimo fronte provođenja socijalističkih principa te na drugoj strani one koji žele očuvati tradiciju feudalnih principa. Likovi u romanu su zato najrazličitijih statusa, vjera, kasta ili svjetonazora: od bogataških obitelji, moćnih i manje moćnih političara, akademskih građana više ili manje otmjenih, običnih i praktičnih ljudi, otkačenih pjesničkih duša, od mondenih ljudi koji se gnušaju indijske tradicije i žive za zabave, do seljaka koji se bore za svoj život na komadiću zemlje koji obrađuju.

U samom srcu romana je udovica Rupa Mehra, poštena i brižna žena, ali i iritirajuće tvrdo tradicionalna, majka četvero djece od kojih još najmlađoj, 19-godišnjoj studentici Lati nije pronašla prikladna momka za udaju. I to je njena životna misija. I tako, upoznajemo čak tri prosca inteligentne, suptilne, maštovite, ali i osjetljive Late: jednog joj je odabrala majka, prema zakonima 'zdravog razuma', drugog je pronašlo srce i grom iz vedra neba zvani strast, a treći postaje blizak prijatelj i srodna pjesnička duša. Koga će od njih i kako odabrati mlada udavača, saznat ćemo tek na kraju romana. A u međuvremenu ćemo pratiti još čitav niz likova, uzbudljivih događanja i ljudskih sudbina vezanih za za obitelji s kojima su i ovi središnji likovi u kontaktu.

Pisac pažljivo i temeljito oslikava svaki svoj lik, niti od jednog pritom ne stvara tipičnog književnog junaka ili pak totalnog negativca. Iznijansirani su realistično, imaju svoje uzlete i padove. Vikram Seth spada u onu sortu obrazovanih, vještih i mudrih pisaca koji se kloni pametovanja svojim čitateljima, on njima ostavlja da sami donesu neke bitne zaključke, da po želji hvale ili kude piščevu dosjetljivost, da ga 'tapšu', ali i da se malo naljute. Pa se tako Seth malo i poigrao krajem romana, odbivši ga maestralno sam zaključiti. Mene je ostavio zamišljenu, pa mi je trebalo dan-dva da na vlastiti način razložno posložim piščeve 'kockice'. Neko drugi će možda reagirati drugačije, manje ili više zadovoljan, no činjenica je da ćemo ga svi na svoj način 'dovršiti'.

Pročitajte više tekstova sa pojmovima:

prikladan momak, sveta rijeka, kišni paviljon, elizabeta hrstić, indija, vikram seth