Damir Jugo

KOLUMNA DAMIRA JUGE: Ja bih u politiku. Što ću sve napraviti? Izaberite me pa ću vam reći!

Živimo u državi u kojoj smo bombardirani populizmom, političari bez iznimke imaju mišljenje, stav, ali im rješenja nisu komplicirana niti jednostavna. Njih nema.

Piše: Damir Jugo

Populizam (iz latinskog: populus = narod) označava način politike koji prikazuje "istaknutu bliskost narodu" i instrumentalizira nezadovoljstvo, strahove i aktualne sukobe za vlastite potrebe. Apelira na instinkte i nudi jednostavna rješenja pri čemu se aspekti praktične izvedivosti uvelike zanemaruju. Blaćenje političkih protivnika, stanja u državi i kritike bez konstruktivnih elemenata su također neki od elemenata klasičnog populizma.

 

Živimo u državi u kojoj smo doslovce svaki dan bombardirani populizmom, političari bez iznimke imaju mišljenje, stav, ali im rješenja nisu komplicirana niti jednostavna. Njih jednostavno nema. I dok su hrvatski građani dokazano razočarani politikom i velikim strankama, dok Kukuriku koalicija ratuje međusobno, a HDZ je još uvijek u (predugom) procesu konsolidacije, na sceni se pojavljuju političke opcije, iznimno popularne i prihvaćene, opcije koje imaju formu, ali kojima očajnički nedostaje sadržaj.

Ovako jedan od najprisutnijih modela vođenja politike opisuje Wikipedia. Iako citirati ovu internetsku enciklopediju uopće nije akademski prihvatljivo, za potrebe ovog teksta bit će sasvim dovoljno. Jedanaest ključnih riječi ove definicije uvelike opisuje dobar dio hrvatske političke realnosti: „nuditi jednostavna rješenja pri čemu se aspekti praktične izvedivosti uvelike zanemaruju“. Jednostavna rješenja zvuče dobro, ali nedostatak praktične izvedivosti je uvijek problematičan. Imamo li uopće u Hrvatskoj prilike čuti ili sudjelovati u raspravi o bilo kakvoj izvedivosti ili rješenjima?

 

Populizam na hrvatski način

 

Živimo u državi u kojoj smo doslovce svaki dan bombardirani populizmom, političari bez iznimke imaju mišljenje, stav, ali im rješenja nisu komplicirana niti jednostavna. Njih jednostavno nema. I dok su hrvatski građani dokazano razočarani politikom i velikim strankama, dok Kukuriku koalicija ratuje međusobno, a HDZ je još uvijek u (predugom) procesu konsolidacije, na sceni se pojavljuju političke opcije, iznimno popularne i prihvaćene, opcije koje imaju formu, ali kojima očajnički nedostaje sadržaj.

 

Upravo zbog evidentnih kriza velikih stranaka koja se reflektira u konstantnom padu njihovog rejtinga, građani su se okrenuli onima koji „milo zvuče“, baš kao Sirene. Kako kaže spomenuta Wikipedia: „Sirene su živjele na otoku zvanom Sirenum Scopuli ili na drugim otocima, ovisno o inačicama mita, a otoci su bili okruženi kamenjem i stijenama. Sirene su pjevale svoju neodoljivu i očaravajuću pjesmu što je uzrokovalo pomorce da plove prema liticama i dožive brodolom“. Paralela između pomoraca i hrvatskih građana više je nego jasna.

 

„Pa čujte, nismo se još poraspodijelili. To ćemo tek ako i kad dođemo tamo.“

 

Posljednji i možda najopasniji primjer populizma bez granica imali smo prilike vidjeti u velikom tjednu od strane jednog najuspješnijih hrvatskih sportaša, plivača i olimpijaca u novijoj hrvatskoj povijesti. Nomina sunt odiosa (imena su mrska) kaže latinska poslovica, nije ga potrebno imenovati, ali dotični je autor izjave izvorno prikazane u podnaslovu kojom je najavio politički angažman u redovima Saveza za građansku i etičku Hrvatsku don Ivana Grubišića. Zaista, zar je situacija na toliko niskim granama da je dovoljno biti poznat, a pritom ne imati predodžbu čime se baviti i koje vrijednosti zastupati?

 

Prvaci populizma u hrvatskoj, među mnogima, trenutno su bez dvojbe don Ivan Grubišić (Savez za građansku i etičku Hrvatsku) i Dragutin Lesar (Hrvatski laburisti). Rezultate, ako popularnost smatramo rezultatima, definitivno imaju.

Prvaci populizma u hrvatskoj, među mnogima, trenutno su bez dvojbe don Ivan Grubišić (Savez za građansku i etičku Hrvatsku) i Dragutin Lesar (Hrvatski laburisti). Rezultate, ako popularnost smatramo rezultatima, definitivno imaju. Laburisti su se pozicionirali kao treća politička opcija na nacionalnoj razini, don Ivan Grubišić navodno je favorit za mjesto Splitsko-dalmatinskog župana. Međutim, ključno je pitanje trebaju li nam lijepe riječi koje dobro zvuče i s kojima se svi slažemo, ali smo istovremeno svjesni da ne sadrže konkretne i realne prijedloge i rješenja?

 

No zaista, je li prihvatljivo kandidaturu za župana obrazložiti riječima „županija je sličnija župi od grada“, pa ću radije u županiju. Je li danas za politički angažman stvarno dovoljno samo biti popularan sportaš bez ikakvog iskustva izvan sporta i bez ideje što znači politički djelovati, koje ideje promovirati i čime se zapravo baviti? Paradoksalno, u ovakvom političkom trenutku, manji će problem biti populističkom retorikom doći na vlast. Problem će biti opstati na vlasti i nakon nje jer će očajnički nedostajati kompetencije i iskustva. I istog će trenutka započeti pad.

 

Ali pitanje na koje nema odgovora je hoće li to za sve nas biti predug eksperiment. I koliko će on zapravo koštati. Sve nas.

Pročitajte više tekstova sa pojmovima:

dragutin lesar, don ivan grubišić, stranke, vlada, populizam, damir jugo