Hrvatska

UNOSAN POSAO: Svjetska banka koristi krizu i prisiljava države u problemima da se odreknu vode kao javnog dobra

Voda je odavno postala "zlata vrijedan resurs".

Piše: Vanja Deželić

Voda je još uvijek javno dobro u Hrvatskoj i dostupna je svima, ali otkad se pojavio prijedlog Zakona o strateškim investicijama mnogi strahuju da bi se to moglo promijeniti - na gore. Primjeri iz svijeta dokazuju da prilikom privatizacije vode stvari postaju drastično lošije po stanovništvo, a u oko bode činjenica da iza svake velike korporacije koja obavlja privatizaciju stoji ni manje ni više no Svjetska banka.

Svjetska organizacija za upravljanje vodnim resursima (WWC) nalazi se pod direktnom kontrolom korporacija kao Suez-Lyonnaise i Veolia Environnement, a posrednik u dobivanju novih tržišta jest Svjetska banka.

U trenutku kad više od petine čovječanstva ima problema u opskrbi pitkom vodom, ona postaje resurs od iznimnog značaja i na njega je vrijedno položiti ruke. Problema čak nisu lišeni ni u razvijenoj Europi, gdje čak 41 milijun nesretnika nema pristup pitkoj vodi. Ali da netko ne bi krivo shvatio, vode na Zemlji ne nedostaje, problem je u kvaliteti koja se drastično smanjila i ostavlja negativne posljedice po zdravlje.

Stoga malo koga čudi što Svjetska banka ima prste u tome, jer ako može regulirati tijek i količinu novca koji cirkulira zemaljskom kuglom, zašto ne bi to isto činila i s pitkom vodom? A sve je počelo, barem za javnost, u Boliviji 1997. godine. Francuska kompanija Suez-Lyonnaise je u tu temlju stigla kada je predsjednik Sanehez de Lozada poticao privatizaciju. Iskoristili su priliku za enormnu zaradu i pritom ljude bacili u očaj. U nekim dijelovima zemlje voda je poskupjela čak 600 posto (!), a višestruko su povećane i cijene priključka na vodu. Sve se to odvijalo pod prijetnjom Svjetske banke, koja je bolivijskoj vladi ukidanjem financijske pomoći.

Bolivija nije jedina, nakon nje u javnost su stigle i brojke o tome što megakorporacije Suez-Lyonnaise i Veolia Environnement imaju u svijetu. Prisutne su u više od stotinjak zemalja svijeta. Veolia Environnement distribuira tri bilijuna litara pitke vode godišnje i prikuplja dva bilijuna litara iskorištene vode. Čak od 1999. snadbijeva američke potrebe vodom - US Filter.

Nije se više moglo ni prikrivati što se dogodilo na Filipinima 1995., kad su Bechtel (američka kompanija) i Suez za 235 milijuna eura dobili pravo na pitku vodu. Cijene priključaka skočile su i do 700 posto, a oko 30 posto stanovništa tad, a i danas, još uvijek nema pristup pitkoj vodi u svojim kućanstvima! Naravno, sve to konstantno dovodi do sukoba.

U cijelu priču uklapa se svjetska kriza jer zemljama koje su u krizi lako je nametati uvjete za financijsku pomoć pa tako Svjetska banka lakše "gura" na vodom bogata područja korporacije koje to područje žele iskoristiti

A kad se spominju sukobi, zanimljivo je da se baš Svjetska banka upustila u analize vezane uz vodu pa je tako navela da će se u 21. stoljeću voditi rat zbog pitke vode, a UN pak predviđa sukobe na tristotinjak mjesta na planetu upravo zbog vode. Većih sukoba u razvijenim zemljama nema jer zakoni sprečavaju malverzacije kao u Boliviji i u Africi, dijelovima Azije i ostatku Južne Amerike, gdje vlasti baš i nemaju razumijevanja za pravila, a velike kompanije imaju još i manje. Tako u slabo razvijenim dijelovima Afrike ljudi imaju kartice za vodu, koje koriste na dostupnim pumpama. Poanta svega jest da ako novca nemaš tada ne možeš ni piti vodu.

Vrlo zanimljivo jest i to što se Svjetska organizacija za upravljanje vodnim resursima (WWC) nalazi pod direktnom kontrolom korporacija kao Suez-Lyonnaise i Veolia Environnement, a posrednik u dobivanju novih tržišta jest Svjetska banka. Primjer koji je vrlo blizu Hrvatskoj jest onaj nedavni, kad je Svjetska banka dodijelila sto milijuna eura poticaja istočnoeuropskom ogranku Veolije - tvrtki Veolia Voda. Taj poticaj nije bio namijenjen za razvoj koji će omogućiti dostupnost pitke vode stanovništvu već maksimalizaciji profita kroz privatizaciju.

U cijelu priču uklapa se svjetska kriza jer zemljama koje su u krizi lako je nametati uvjete za financijsku pomoć pa tako Svjetska banka lakše "gura" na vodom bogata područja korporacije koje to područje žele iskoristiti. I dok stručnjaci i analize pokazuju da je privatizacija voda korak prema katastrofi, od one ekološke do one zdravstvene i financije, Svjetska banka samo više trlja ruke jer što je situacije teža profit samo raste... Pitanje jest - do kada?

Pročitajte više tekstova sa pojmovima:

privatizacija, voda, svjetska banka