IVAN HRSTIĆ

KOMENTAR: Poruka vladi stala bi u dvije riječi: Hvala, van!... Ali nismo te sreće.

Premijer se hvali da nam nije ništa obećao. Ali ako doista želi zadržati ovaj posao, mora nam pod hitno nešto i obećati!!!

Piše: Ivan Hrstić

Malo je zaslužnih hrvatskih političara čije su izjave postale dio fraza i izraza koje svakodnevno koristimo. Prvak je dakako, Franjo Tuđman, sa širokom lepezom od 'imamo Hrvatsku' preko 'glede' do 'stoke sitnog zuba'. No, nije bilo nužno posjedovati dar govorništva, u povijest je ušao i prostodušni Ljubo Ćesić Rojs sa svojim legendarnim 'tko je jamio, jamio', pa čak i Josip Bozanić sa svojim blijedim i neprozirnim 'grijehom državnih struktura'. Vesnu Pusić bi pak od posvemašnjeg povijesnog zaborava mogla spasiti jedino njezino oholo pompadurovsko 'hvala, van!', koje sad u Hrvata postaje omiljeni način da se nekome drsko pokaže - vrata.

Da postoji demokratski način da se to doista i provede, vjerojatno bi sad bio pravi trenutak da tu istu poruku uputimo cijeloj ovoj vladi, koja je u ovih godinu dana vladanja doista dokazala da vlasti nije dorasla. Hvala, van!, bila bi doista prikladna poruka - kad bi je imao tko čuti (politički debelokošci imaju i debele bubne opne) i kad bismo doista u pripravi imali ekipu koja bi bila spremna uskočiti na njezino mjesto. U najmanju ruku, HDZ to (još) nije. A nove snage tek treba uobličiti. Što ne znači da je to nemoguće.

Ova vlada nema volje, snage ni vizije (možemo to reći i obrnutim redoslijedom, dakako) da promijeni stvari u Hrvatskoj. Vodi je čovjek koji se javno hvali da ništa nije obećao, pa da ga ne mogu ni prozivati zbog neispunjenih obećanja?!? Premijer koji u presudnom trenutku za naciju ne bira čak ni svojeg ministra gospodarstva?!? No, na stranu pitanje kako je uopće mogao na vlast doći čovjek koji ništa ne obećaje. Naprotiv, ako želi ostati premijer, Zoran Milanović mora pod hitno nešto i obećati!!!

Kad su ministri po povratku s ljetnih praznika slavili blago podizanje kreditnih izgleda, napisao sam da slavlje neće biti dugog vijeka, što i nije bila neka mudrost, ali i istaknuo da od podizanja kreditnog rejtinga ne može biti nikakve koristi ako se taj podatak ne konzumira do prve njegove revizije, koja može biti samo negativna. U međuvremenu se nismo bitnije zaduživali, tako da od te epizode nije ostalo ništa.

Nije uopće bitno je li Hrvatska realno (što god to značilo!) zaslužila ovakav kreditni rejting ili nije. Bitno je samo do da su Milanović i Linić izgubili čitavu godinu u besmislenom pokušaju da se održi neodrživo. Manje bi štete napravili da nisu ništa radili. U tom smislu, jasno je da bi čak i HDZ-ova vlada - koja doista nije ništa radila - bila uspješnija i na koncu 2013. imala bi mnogo bolje rezultate, jer sigurno ne bi došlo do ovako dramatičnog pada potrošnje (što ne znači da sve to ne bi također naknadno došlo na naplatu). Mogu ponoviti samo ono što sam već nebrojeno puta rekao: Čak i najbolje mjere ove vlade imale su za posljedicu dodatno produbljivanje krize (recesija je preblaga riječ), pad proizvodnje i potrošnje, masovna otpuštanja i investicijsko povlačenje u sebe čak i onog zdravog dijela hrvatskog gospodarstva.

No, nisu Fitchu bili presudni neki dubinski makroekonomski podaci. Sve što je njima trebalo je podatak da je vlada u 2012. dramatično povećala poreznu presiju (čime je, dakako, dramatično srezala potrošnju i industrijsku proizvodnju), a za 2013. najavila POVEĆANJE(!!!) državnog proračuna i POVEĆANJE(!!!) proračunskog deficita. Komu treba išta više od toga?!? Koji je ....... (točkice popunite sami epitetom ili psovkom prema vlastitom izboru) mogao pomisliti da to može proći?!?  Koji je ........ mogao pomisliti da će rejting agencije to mirno promatrati?!?

Zapravo se samo se dogodilo ono što se trebalo dogoditi, što je odavna bilo zacrtano, pa je šteta što se nije dogodilo još i koji mjesec prije. Onog jesenskog simboličnog podizanja rejtinga nije trebalo uopće biti, a do njega je došlo samo zato što su Linić i društvo doveli agente Fitcha i ostalih u zabludu da će stvarno doći do osjetnijih rezova u 2013.

Dakako, uopće ne želim reći da trebamo raditi sve ono što bonitetne agencije savjetuju. Kad bismo državu preko noći srezali na točno onu mjeru koju možemo bez zaduživanja isfinancirati, vjerojatno bi do kolapsa došlo još mnogo prije. No, tako je to kod nas, uvijek nas nekako u prosincu uspije iznenaditi i snijeg.

Je li rezanje rejtinga katastrofa? Da je Fitch pričekao još par dana, Hrvati bi, sudeći prema napisima u novinama, mogli slobodno ustvrditi da su, što se njih tiče, Maje bili savršeno u pravu.

No, zapravo se samo se dogodilo ono što se trebalo dogoditi, što je odavna bilo zacrtano, pa je šteta što se nije dogodilo još i koji mjesec prije. Onog jesenskog simboličnog podizanja rejtinga nije trebalo uopće biti, a do njega je došlo samo zato što su Linić i društvo doveli agente Fitcha i ostalih u zabludu da će stvarno doći do osjetnijih rezova u 2013. Da je kreditni rejting srezan na jesen, manje vremena bi bilo izgubljeno, a pametnije bi se razmišljalo pri kreiranju proračunskih očekivanja za 2013., koja ovise o neostvarivom rastu BDP-a od 1,8 posto. HNB je prije par dana izišao s projekcijom od 0,3 posto u najboljem slučaju. A ovo što se sad događa definitivno nije taj najbolji slučaj.

Linić sad nema što čekati sljedeći rujan, rebalans budžeta za 2013. može početi raditi već sad. Ili prepustiti mjesto nekome s pogledom koji seže i dalje od knjigovodstvene bilance.

Da je zemlja u izvanrednom stanju, to je prije par mjeseci rekao i sam Zoran Milanović. Sad ga treba samo proglasiti. Ne nekim dekretom, već uvođenjem mjera koje bi bile pogurale gospodarstvo. Prvo kurblu u ruke, gospodine premijeru, a onda ćemo, ako treba svi zajedno pogurati!

Ova vlada nema volje, snage ni vizije (možemo to reći i obrnutim redoslijedom, dakako) da promijeni stvari u Hrvatskoj. Vodi je čovjek koji se javno hvali da ništa nije obećao, pa da ga ne mogu ni prozivati zbog neispunjenih obećanja?!? Premijer koji u presudnom trenutku za naciju ne bira čak ni svojeg ministra gospodarstva?!? No, na stranu pitanje kako je uopće mogao na vlast doći čovjek koji ništa ne obećaje. Naprotiv, ako želi ostati premijer, Zoran Milanov mora pod hitno nešto obećati!!! Ne kule u oblacima, ne šarene laže - već iznijeti uvjerljive projekcije i planove što se i u kojem roku namjerava ostvariti. Na koji način će prvo usporiti pa zaustaviti rast nezaposlenosti. I - najvažnije - koje će izvanredne mjere pri tome upotrijebiti!

Da je 50-ak tisuća Hrvata samo ove godine, umjesto ostalo bez posla, zajedno sa svojim obiteljima nastradalo u poplavi, bilo bi proglašeno izvanredno stanje, angažirane bi bile sve raspoložive snage da im se pomogne. E, pa stanje u mnogim hrvatskim obiteljima je upravo tako kao da  žive u stanju kontinuirane poplave i potresa. Ne treba razmišljati samo o tome kako državu smanjiti na toliku mjeru da oni koji preostanu mogu lagodno živjeti, već kako stvoriti državu koja će prije svega imati volju i biti u stanju pomoći svim hrvatskim građanima koji pomoć trebaju, na bilo kojoj razini. Država ne smije postojati zbog sebe same, već da služi građanima, otrcana je fraza, ali treba je doslovno shvatiti. Nemamo baš nikakve koristi od samoodržive države, ako je njoj svejedno jesmo li bez posla ili nismo. Jesmo li gladni. Živimo li na ulici. To je, uostalom, i protuustavno.

Da je zemlja u izvanrednom stanju, to je prije par mjeseci rekao i sam Zoran Milanović. Sad ga treba samo proglasiti. Ne nekim dekretom, već uvođenjem mjera koje bi pogurale gospodarstvo. Prvo kurblu u ruke, gospodine premijeru, a onda ćemo, ako treba svi zajedno pogurati!

Treba netko konačno dati
poticaj da barem onaj novac koji je na raspolaganju doista završi u investicijama. Mnoge hrvatske kompanije i dalje raspolažu nezanemarivim potencijalom za ulaganje, a vlada treba stvoriti poslovni okoliš koji bi razbio ili barem umanjio njihove strahove od ulaganja, a ne optuživati ih za kukavičluk. Jer, onaj koji u ovakvim uvjetima danas ulaže nije samo hrabar, već pomalo i lud.

1. Sve priče o uvođenju novih poreza treba ostaviti za vremena kad dođe do održivog preokreta negativnih trendova. Najbolji porez je stari porez. A ako doista treba uvesti promjene, onda se to ne radi preko noći, mora se odrediti višegodišnji rok potreban za usuglašavanja, stvaranje realističnih projekcija te za nužne prilagodbe. Investitor, poduzetnik, kao i svaki građanin mora imati jasnu sliku nekoliko godina unaprijed o tome kakva će biti porezna politika i što doista može očekivati od poslovanja i života u Hrvatskoj.

2. Svi potezi usmjereni prema boljoj naplati poreznih obveza i boljoj naplati u svakodnevnom poslovanju poduzetnika moraju također imati realistične projekcije i rokove za realizaciju. Moraju se kroz dulje razdoblje pratiti efekti primjene tih mjera i omogućiti reprogram, kako uz one koji realno moraju propasti ne bi propadali i oni koji bi inače imali šanse preživjeti na tržištu. To bi u određenim slučajevima moglo značiti i ograničeni moratorij na otplatu nekih obveza.

3. Jednako tako treba građanima koji to (više) nisu u stanju dati mogućnost obročne otplate ili odgode otplate njihovih komunalnih, kreditnih, poreznih i drugih obveza u razdoblju stabilizacije gospodarstva.

4. Uz uobičajene mjere poticanja ulaganja, treba otići i korak dalje. Treba zaključiti da nije cilj ubirati poreze od novih investitora, već od ljudi koji će biti zaposleni na novootvorenim radnim mjestima. Treba reći: Bog je onaj tko u sljedećih 5 godina otvori i održi radno mjesto. Neke odredbe Zakona o radu očito treba suspendirati na unaprijed određeno razdoblje, ali pri tome treba inzistirati na nacionalnom konsenzusu. Moramo konačno priznati: ovo društvo i ovo gospodarstvo ne generiraju nova radna mjesta, a poslodavci se boje zapošljavanja. Treba na određeni broj godina omogućiti poslodavcima da na NOVA radna mjesta zapošljavaju, ali i otpuštaju pod maksimalno liberaliziranim uvjetima.

5. Treba prvo aktivirati sav raspoloživi domaći kapital i tražiti za to sve moguće opcije, kojih je mnogo. Domaći poduzetnici su ti koji će u tom procesu tražiti strane partnere i investitore. Ne mora se sve graditi zaduživanjem niti povećanjem opterećenja hrvatskih građana. Velike državne investicije su nužne, kako u energetici tako i u raznim infrastruktirnim projektima, ali one ne mogu biti isključivi pokretač obnove gospodarstva, pogotovo ne stvaranja novih radnih mjesta.

6. Treba što prije aktivirati kapital mirovinskih fondova i kapital građana. Hrvatska mora zadržati stratešku kontrolu nad pojedinim poduzećima iz ključnih sektora (energetika, banke, osiguranje...) , ne nužno tako da država bude većinski vlasnik, ali tako da centar upravljanja ostane u Hrvatskoj. Model javne ponude dionica Ine hrvatskim građanima bio je dobar put, ali se moraju osigurati mehanizmi koji bi kasnije zaštitili to vlasništvo malih dioničara od velikih predatora. Prodaja HPB-a i CO kako bi se zakrpale proračunske rupe jednako je neučinkovita kao i bacanje kante vode na šumski požar.

7. Za svako novo radno mjesto treba poslodavcu isplatiti poticaj, a onom tko otvara radno mjesto u proizvodnji dati sve olakšice koje je i teoretski moguće dati. Prioritet nove gospodarske politike mora biti isključivo NOVO RADNO MJESTO, a posebno u proizvodnji i izvozu roba i usluga. Po isteku tog razdoblja u kojem može olakšano zapošljavati i otpuštati, poslodavac ponovno mora biti potaknut kako bi trajno zadržao novootvoreno radno mjesto.

8. U pregovorima sa sindikatima treba ne inzistirati na tome da su neka radnička prava 'relikt prošlosti'. Naprotiv, ona su rezultat polustoljetne radničke borbe i civilizacijsko dostignuće, pa ako u nekom razdoblju ona nisu realno ostvariva, može ih se samo suspendirati, a nikako ukinuti. Treba unaprijed precizirati kad će ona biti vraćena: za recimo 3 ili 5 godina, ili kad rast BDP-a zabilježi održivi rast iznad unaprijed određenog postotka.

9. Treba napraviti stvarnu analizu kako bi se precizno ustanovilo koliko je stvarno viška ljudi u državnoj upravi, odnosno identificirati jedno po jedno sva radna mjesta koja su nepotrebna. Ili barem demistificirati opće uvjerenje o glomaznom državnom aparatu. Višak ljudi u državnoj upravi i državnim i javnim poduzećima svakako mora otići, ali ništa se ne smije obaviti preko noći. Ako je potrebno, program redukcije treba provoditi i nekoliko godina.

10. Otvaranje poduzeća mora biti maksimalno olakšano. Dobrodošla je mogućnost otvaranja 'jednostavnih' malih tvrt
ki za 10 kuna, ali ne treba istovremeno otežavati rad ostalima najavljenim povećanjem obveznog temeljnog kapitala za 5 ili čak 10 puta. Ovaj put stvarno odlučno, do karikaturalnosti i bez milosti treba hitro srezati broj koraka za registraciju i dobivanje potrebnih dokumenata. Onemogućiti državnu i lokalnu upravu da postavljaju barijere koje služe kao generator ucjene i korupcije. Dozvole za pokretanje industrijske proizvodnje koje sa sobom ne povlače pitanje zaštite ekologije i kulturnih dobara moraju se moći dobiti preko noći. Dakle, treba zakonski onemogućiti rastezanje rokova.

Ima toga mnogo, ali ovo su najvažnije stavke. Jednako je važno pitanje, doduše - je li ova vlada tome dorasla? Trebamo li vladu nacionalnog jedinstva koja bi na određeno vrijeme suspendirala i gubljenje dragocjene energije na dnevnopolitička i ideološka prepucavanja i usmjerila ju na spašavanje gospodarstva i društva?

ODGOVOR
Zoran Milanović: Neće biti rekonstrukcije vlade, MMF nam sada nije potreban, možemo sami >>

'Stanje je teško, izrazito teško. Nije panično, nije katastrofično, ali je izvanredno.'


Još je očito prerano nagađati trebamo li vladu Montijevskog tipa ili bi, što je u ovom trenutku jedva zamislivo, vodeće stranke trebale stvoriti konsenzus oko nacionalnih ciljeva i udružiti snage u tom pravcu.

Uzevši u obzir način na koji smo dobili novog ministra gospodarstva, odnosno kukavičluk premijera koji je tu odluku prepustio koalicijskom ključu, malo je vjerojatno da je ova vlada spremna prihvatiti da se nalazi pred zidom i ispustiti štafetu iz svojih ruku. A i da jesu, streljački vod ionako nije na vidiku.
Ako ne vidite komentare, osvježite OVDJE.

Pročitajte više tekstova sa pojmovima:

fitch, bonitet, kreditni rejting, slavko linić, zoran milanović, vesna pusić