Elizabeta Hrstić

KAZALIŠTE: DANI SATIRE Bog masakra: Sjeme kaosa u svakidašnjem je životu

Vjerujem da u Kerempuhu nije bilo gledatelja kojem ta kazališna večer nije bila zabavna, a da se ujedno nije malo i propitao o vlastitom načinu života.

Piše: Elizabeta Hrstić

 

Redateljica Nenni Delmestre postigla je savršenu mjeru zanesenosti onim iznimno komičnim u tekstu, a opet svjesna da se u tome ne smije pogubiti, jer oštar satirički ton društvene zbilje mora gledatelju uz smijeh pružiti i popriličnu dozu zamišljenosti nad svijetom u kojem živimo.

Bog masakra je satira u pravom smislu riječi. Dobar tekst francuske spisateljice Yasmine Reza (s pravom nagrađivan) u kombinaciji sa našim solidnim glumcima i inteligentnom režijom, mora dati dobre rezultate.

Dakle, moglo se očekivati dobru predstavu, no gotovo neprekidan smijeh publike (povremeno i do suza) je ipak bio iznenađenje.

Redateljica Nenni Delmestre postigla je savršenu mjeru zanesenosti onim iznimno komičnim u tekstu, a opet svjesna da se u tome ne smije pogubiti, jer oštar satirički ton društvene zbilje mora gledatelju uz smijeh pružiti i popriličnu dozu zamišljenosti nad svijetom u kojem živimo, nad modernim brakom koji nerijetko postaje farsa ako popusti pred onim (nužnosti ili floskulom?) „time is money“, te problemom poznavanja (ili želje za poznavanjem!)  vlastitog djeteta, razumijevanjem partnera...

Uspješni i navodno vrlo cijenjeni ljudi, često su u stvari tek izgubljeni, nesigurni poput djece; a glad za prihvaćanjem i ljubavlju, danas mnogi kompenziraju opsesivnim vezivanjem za materijalno, stvar, ili „status“.

Satira je uperena i na kvaziljubaznost, kvazikompromisnost, lažni moral.


Glumci su bili odlični, svo četvero. Briljirao je Elvis Bošnjak, savršen u ulozi odvjetnika Allana Reillea. Ipak, ne zaostaju bitno ni Trpimir Jurkić (uloga Michela Houlliea) kao ni Snježana Sinovčić Šiško (glumi njegovu suprugu Veronique). Šteta jedino što je Nives Ivanković (inače više nego dobra u prvoj polovici predstave) u drugom dijelu malko prekoračila granicu, očito isuviše ponesena atraktivnom promjenom lika koji je očitije od ostalih bio „pod gasom“. Posljedica je povremeno preglumljivanje, koje je bilo posve nepotrebno. Ovoj odličnoj drami uistinu nije trebalo nikakvih dodatnih gegova.

Scenografija, osvjetljenje i glazba – sve je funkcioniralo bez greške. Vjerujem da u Kerempuhu nije bilo gledatelja kojem ta kazališna večer nije bila zabavna, a da se ujedno nije malo i propitao o vlastitom načinu života, o tome koliko se posvećuje i koliko poznaje svoju djecu, supružnika, kako reagira na probleme u braku (ili koliko doista jest u braku), je li možda i njegov bračni ili obiteljski život tek kulisa koja se pod nekim teretom može srušiti poput kule od karata.

Prava šteta što su ovakve predstave (komedije) rijetke, što se obično nastoje publici (ili i kritici) dodvoriti najaktualnijim zbivanjima, pune jeftinih fraza i predvidljivih gegova i grimasa. A dobar tekst je uvijek i svuda primjenjiv i vječan. Trebalo bi češće posezati za dobrim, provjerenim tekstovima, i pozabaviti se svježim uprizorenjem dobre „baze“. Jer tekst koji je tek osrednji ili kojim se samo eksperimentira, nikad se ne uspijeva zamaskirati šarenilom scene ili blic efektima kratkog vijeka.

Imamo dosta entuzijastične redatelje, ali nezamjetljive pisce, pa je možda i u tome problem.

------

Prevoditeljica
Ksenija Jančin
Redateljica
Nenni Delmestre
Audiovizualno oblikovanje
Lina Vengoechea
Oblikovanje svjetla
Zoran Mihanović  
Uloge
Veronique Houllie
Snježana Sinovčić Šiškov
Michel Houllie
Trpimir Jurkić
Annette Reille
Nives Ivanković
Alain Reille
Elvis Bošnjak
Premijera: Gradsko kazalište lutaka - Split, 18. studenoga 2008.

Pročitajte više tekstova sa pojmovima:

YASMINA REZA, ELIZABETA HRSTIĆ, BOG MASAKRA, Nenni Delmestre