IVAN HRSTIĆ

BEZOBRAZNO: Zašto nas laže Radimir Čačić?

Tko god bio na vlasti, za njega su birači očito - stoka sitnog zuba. Čačić prešutio novu fiksnu naknadu od 20 kuna za plin, a struja će poskupjeti i više od 60 kuna.

Piše: Ivan Hrstić


Radimir Čačić je 'zaboravio' javnosti spomenuti još jednu sitnicu - da je Vlada uvela još jedan parafiskalni namet za prirodni plin, u iznosu od 20,63 kune - kojeg će morati plaćati sva kućanstva, bez obzira na potrošnju.

Koliko neosjetljivi za probleme svojih birača političari mogu biti u prvoj godini svojeg mandata pokazuje poskupljenje električne energije i prirodnog plina koje je jučer stupilo na snagu, a koliko bezobrazni mogu biti svaki dan nam iznova demonstrira Radimir Čačić. Naime, na svojim računima za mobitel morat ćete uštedjeti znatno više od prosječnih 40 kuna za električnu energiju i 33 kune za prirodni plin: Radimir Čačić 'zaboravio' je javnosti spomenuti još jednu sitnicu - da je Vlada uvela još jedan parafiskalni namet za prirodni plin, u iznosu od 20,63 kune - kojeg će morati plaćati sva kućanstva, bez obzira na potrošnju. Vlada je svim hrvatskim plinarama odobrila uvođenje fiksne naknade za distribuciju plina u iznosu od 16,5 kuna (bez PDV-a).

Kvaka postoji i kod računa za električnu energiju. Nije uveden dodatni namet, no, prosječno poskupljenje od 40 kuna krivo je izračunato, jer u njega - opet slučajno - nisu uračunata samo brojila u kućanstvima, na koje se odnosi lavovski dio potrošnje, već i razna druga brojila, poput onih na stubištima i garažama, gdje se ostvaruje tek simboličan iznos potrošenih kilovata. U vladi su tako baratali s brojem od oko 2,2 milijuna brojila, umjesto mnogo realnijeg broja od 1,6 milijuna, koji bi prosječno poskupljenje sa 40 kuna podignuo na oko 60 kuna! Dakako, i to je samo prosjek, jer bi kod onih s većom potrošnjom računi mogli porasti i za više od 100 kuna. A to je već poprilična količina telefonskih impulsa.

Prvi razlog za dramatično poskupljenje je što smo tek smo na početku prve godine mandata, u kojoj vlada može provesti gotovo sve što poželi. Oni znaju da je upravo ovo vrijeme u kojem moraju iskoristiti priliku da podignu cijene unaprijed u ukupnom iznosu za sve četiri sljedeće godine. Kasnije vrlo vjerojatno za to neće biti prilike.

Jasno je pri tom da ponuđeno objašnjenje o razlozima poskupljenja električne energije ne drži vodu. HEP nije na rubu nikakvog kolapsa, dok sve veće mnoštvo hrvatskih građana jest. Nije uvjerljivo ni objašnjenje da cijene energije nisu socijalna kategorija, te da se zaštita ugroženih treba obavljati na razini socijalne zaštite - jer poskupljenje nije praćeno nikakvim dodatnim programom socijalne zaštite, dapače, najavljuje se dodatno rezanje socijalnih transfera, a dobro znamo da sustav ni do sada po tom pitanju nije funkcionirao, te da je struja isključivana i najcrnjoj sirotinji, čak i kad bi raspolagala samo sa žaruljom i kuhalom. 

Samo su dva razloga za poskupljenje električne energije u ovom trenutku i ovako velikom iznosu. Tek smo na početku prve godine mandata, u kojoj vlada može provesti gotovo sve što poželi, pogotovo u situaciji kad oporba zapravo ne postoji, jer je prezauzeta samom sobom. Oni znaju da je upravo ovo vrijeme u kojem moraju iskoristiti priliku da podignu cijene unaprijed u ukupnom iznosu za sve četiri sljedeće godine. Kasnije vrlo vjerojatno za to neće biti prilike, osim ako nas na to ne natjera neka veća globalna kriza. Politička cijena za vladajuće kasnije bi mogla biti prevelika. Ovako još računaju na to da postoji šansa da će birači za četiri godine zaboraviti na ovaj socijalni udar, dakako, ako nam gospodarstvo u međuvremenu potpuno ne potone.

Drugi razlog za ovakvo poskupljenje je taj što ova vlada (čitaj: Radimir Čačić) doista vjeruje da energetski projekti mogu povući ovo gospodarstvo. No, zapravo se njegova taktika ponovno sastoji od prelijevanja milijardi kuna u građevinski sektor, koji mu je očito srcu najbliži. Strategija je to koja bi Hrvatsku mogla skupo stajati.

Zato treba vjerovati ministrima kad kažu da neće biti novih poskupljenja električne energije i prirodnog plina, odnosno - treba im barem vjerovati da oni (sada) tako zaista misle!

Drugi razlog za ovakvo poskupljenje je taj što ova vlada (čitaj: Radimir Čačić) kao da doista vjeruje da energetski projekti mogu u ovom trenutku povući ovo gospodarstvo. No, zapravo se njegova taktika ponovno sastoji od prelijevanja milijardi kuna u građevinski sektor, koji mu je očito srcu najbliži. A ako nemaš novac za te investicije, kome drugome ga uzeti - ako ne građanima. Dugoročno, Hrvatskoj su ti projekti neophodni, no kratkoročno, strategija je to koja bi nas mogla skupo stajati. Čačićev do sada najveći uspjeh - projekt gradnje auto-cesta - u gospodarskom smislu kolosalni
je promašaj. Osim emotivnog ispunjenja zbog ostvarenja stoljetnog sna o povezivanju sjevera i juga te većeg komfora u vožnji građana i turista, hrvatsko gospodarstvo njime je dobilo - baš ništa! A mnogo je izgubilo - gospodarski rast je osiguran dramatičnim porastom uvoza novca i neprimjerenim rastom poslovnog i potrošačkog optimizma, koji je povukao lavinu potrošnje, bez pokrića u stvarnoj proizvodnji. Upravo Čačićevim projektom autocesta, političkom odlukom ponovno je pokrenuta eksponencijalna krivulja zaduživanja, zbog koje je prvi prioritet ove vlade morao biti uvlačenje u guzice onih koji određuju hrvatski bonitet - Fitchu, S&P-u, Moody'su - na temelju uvijek istih dobro poznatih MMF-ovskih univerzalnih kriterija.

Ako je nešto trebala graditi, umjesto auto-cesta, Hrvatska je trebala graditi željeznicu. Da je prije deset godina sagrađena nizinska pruga prema Rijeci, ona bi već sad, za razliku od cesta kojima se redovito voze samo imućni - iz minute u minutu prevozila terete koji danas još ne postoje i generirala stvarne prihode, a međunarodni investitori bi gospodarske potencijale Hrvatske u trenutku ulaska u EU mnogo više cijenili. Bio bi to dobar temeljac za greenfield investicije kojih u Hrvatskoj kronično nedostaje. Hrvatska bi bila sjajan ulaz u EU, nažalost, sad smo daleko od toga.

Čak i mjere koje su stvarno nužne, poput onemogućavanja isplate plaće bez isplate doprinosa, kratkoročno mogu biti duboko prorecesijske. Uvođenje te mjere ne mora značiti da će vam ovaj mjesec biti konačno uplaćeni doprinosi, isto tako lako može značiti da ovaj mjesec nećete primiti plaću. Ili da će ona kasniti (još) više nego inače! A onih koji ovog mjeseca imaju razloga za strepnju stotinjak je tisuća!

Jučer je Zoran Milanović rekao ono što smo dugo od njega čekali - da će se boriti za svako radno mjesto, te da će za svako ugašeno radno mjesto stvoriti novo. No, u tome i jest problem - nakon 150 dana konačno nam je rekao točno ono što smo htjeli čuti, a a zatim ponovno prepustio riječ Čačiću i Liniću, čije su komunikacijske i organizacijske sposobnosti zapravo katastrofalne -  oni su do sada obećavali samo gašenje radnih mjesta. Sve do sada ponuđeno samo je u funkciji jačanja recesije, jer čak ni rezanje troškova nije održivo bez stvaranja nove vrijednosti. Programi štednje i kontinuiranih rezova mogu efikasno doslovce uništiti potencijal bilo kojeg gospodarstva za rast. Oprez mora biti prisutan na svakom koraku, jer čak i mjere koje su stvarno nužne, poput onemogućavanja isplate plaće bez isplate doprinosa, kratkoročno mogu biti duboko prorecesijske. Uvođenje te mjere ne mora značiti da će vam ovaj mjesec biti konačno uplaćeni doprinosi, jer isto tako lako može značiti da ovaj mjesec nećete primiti plaću. Ili da će ona kasniti (još) više nego inače! A onih koji ovog mjeseca imaju razloga za strepnju stotinjak je tisuća!

Sve što nam je Čačić do sada servirao, a od srca se nadam da skriva kojeg asa u rukavu, dobro su poznati energetski projekti o kojima govorimo već desetljećima, koje je u svojem portfoliju imala i prethodna vlada. Vjerujem da Čačićev bikovski talent ima potencijala ubrzati neke od procesa koji se previše otežu, ali nitko me ne može uvjeriti da su to projekti koji bi Hrvatsku trebali pogurati već 2012., čak i ako neki bageri već tijekom ove godine zaoru zemlju. U redu je obnova fasada, JPP, sve u svrhu spašavanje građevinskog sektora, pogotovu ako se zapravo radi o iskorištavanju postojećih europskih fondova, no sve je to zapravo i dalje na neki način samo POTROŠNJA, sve su to kulise i Potemkinova sela, Hrvatskoj trebaju nova stvarna radna mjesta u PROIZVODNJI, ona koja kreiraju spiralu dodatne vrijednosti. Iz do sada ponuđenog, jednostavno se ne vidi kako bi do toga moglo doći.

No, to možda i nije prioritet ove vlade, jer za to treba doista ozbiljno zapeti, možda je njima dovoljan i samo privid da se nešto kreće i zbiva. Iz Banskih dvora, jednako kao i kroz zatamnjena stakla jurećih limuzina kolateralne žrtve teško je uočiti, a kamoli dozvoliti da vam dotaknu srca. No, nećemo morati dugo čekati. Do jeseni će se kristalno jasno vidjeti ima li ova vlada opipljive planove i potencijal za stvaranje novih radnih mjesta koji jedino mogu osigurati održiv rast za posustalo gospodarstvo, a ne samo za injekcije nekima od povlaštenih sektora, isisane iz džepova hrvatskih poreznih obveznika i potrošača. 

Pročitajte više tekstova sa pojmovima:

poskupljenje, prirodni plin, radimir čačić, električna energija