A PHP Error was encountered

Severity: Warning

Message: getimagesize(http://politikaplus.com//upload/images/arhiva/I-J/josip-boljkovac-112.jpg): failed to open stream: HTTP request failed! HTTP/1.1 404 Not Found

Filename: controllers/home.php

Line Number: 131

Skandalozni medijski cirkus Karamarka i Bajića nad 90-godišnjim starcem | Politika+
IVAN HRSTIĆ

PRAVOSUĐE: Skandalozni medijski cirkus Karamarka i Bajića nad 90-godišnjim starcem

Što se tiče pravosuđa, ne smije biti ni ustaša ni partizana, jedino postoji sloboda ili zločin, dokaz i - kazna!

FOTO: Josip Boljkovac: 90-godišnjaka na štakama privodili su specijalci s automatskim oružjem
Piše: Ivan Hrstić


Za Mesića je posve jasno, ako kojim slučajem ono što on tvrdi, da nije bilo poslijeratnih masovnih zločina, ako to nije drska, bezobzirna i podla laž nedostojna čovjeka koji želi svoje mjesto u povijesti, onda je u najmanju ruku neistina u koju neće povjerovati ni mala djeca.

Uhićenje Josipa Boljkovca, samo par dana nakon proširenja istrage nad HDZ-om i pred sam početak izborne kampanje sasvim sigurno nije slučajno, no tajming svakako nije odredio Tomislav Karamarko, već Mladen Bajić. DORH tako još jednom iskazuje svoj vlastiti smisao za dnevnu politiku, a onima koji se bune zbog istraživanja poslijeratnih komunističkih ili partizanskih zločina, ionako nijedan tajming ne bi odgovarao, baš kao što HDZ ne bi ništa lakše prihvatio progon stranke da je do njega došlo koji mjesec ranije.

Mnogi prigovaraju Tomislavu Karamarku - a što se čekalo 20 godina, zaboravljajući da je on kao ministar unutrašnjih poslova na raspolaganju zapravo imao manje od dvije godine te da se i prije zalagao za istraživanje krvavih događaja neposredno nakon službenog završetka rata. To što mu je glavni protivnik njegov bivši poslodavac i prijatelj, bivši hrvatski predsjednik, ipak više govori o naglašeno selektivnom pamćenju i karakteru Stipe Mesića nego Tomislava Karamarka.

U jednom se slažem i s Mesićem i s odvjetnikom Nobilom: sramotno je da se na ovaj način privodi 90-godišnjeg starca ma štakama, da ga se iskorištava za medijsku predstavu sa specijalcima, kapuljačama i automatskim oružjem.

Da ne ispadne da sam mu odvjetnik: Karamarko je jednako toliko kriv za nanovo užarenu politizaciju ovog pitanja koliko i Mesić, za funkciju ministra unutrašnjih poslova neprimjerenim nes(p)retno izrečenim izjavama o antifašizmu. Za Mesića je posve jasno, ako kojim slučajem ono što on tvrdi, da nije bilo poslijeratnih masovnih ratnih i drugih zločina, ako to nije nije drska, bezobzirna i podla laž nedostojna čovjeka koji zahtijeva svoje mjesto u povijesti, onda je u najmanju ruku neistina u koju neće povjerovati ni mala djeca.

No, u jednom se slažem i s Mesićem i s odvjetnikom Nobilom: sramotno je da se na ovaj način privodi 90-godišnjeg starca na štakama, da ga se iskorištava za medijsku predstavu sa specijalcima, kapuljačama i automatskim oružjem. Na policijskoj razini posve su promašene i nepotrebne takve mjere osiguranja, a ako su one u međuvremenu postale policijski standard, nešto se svakako u njima mora mijenjati. Specijalci su mogli stajati u kombiju u pripravi nekoliko ulica dalje, ako je to već zbog nečije procjene i profesionalnog mira bilo potrebno, ali hrvatske građane, one koji nisu poludjeli manijaci ili bombaši samoubojice, što Boljkovac sigurno nije, trebaju privoditi policajci u uobičajenoj uniformi hrvatskog policajca, kucajući na vrata s ljubaznim smiješkom.

Ono što je u hrvatsku praksu skandalozno uveo još Radovan Ortynski privodeći prvu 'zločinačku' organizaciju, postaje uobičajena praksa u doba Tomislava Karamarka i Mladena Bajića.

Sasvim sigurno se nismo odjednom našli u filmu Maršal, niti je, kako je duhovito primijetio Nobilo, prijetila opasnost da partizani na juriš zauzmu Goricu!

Ono što je u hrvatsku praksu skandalozno uveo još Radovan Ortynski privodeći prvu 'zločinačku' organizaciju, postaje uobičajena praksa u doba Tomislava Karamarka i Mladena Bajića. Kao da svako uhićenje mora biti predstava u kojemu će uhićeni pred kamerama biti ponižen, čime će mu se na početku dati do znanja da je kriv sve dok ne dokaže suprotno, da njegova građanska prava mogu poslužiti samo kao toaletni papir u pritvorskom čučavcu, u koji će ga sudac na zahtjev tužitelja kao po nekom mandatornom pravilu smjestiti na minimalno mjesec dana. Ta praksa s izdavanjem pritvora u Hrvatskoj još je  jedan pravosudni i društveni skandal na koji mediji slabo reagiraju.

Slučaj Josipa Boljkovca načelno je jednostavan - ako je policija 60 godina nakon počinjenih ratnih zločina u stanju naći čvrste dokaze koji ga povezuju s tim nedjelima, policija i pravosuđe dužni su to procesuirati.

No, ako je Josip Boljkovac nekad predstavljao opipljivu državnu moć i neku stvarnu opasnost, kakva je on prijetnja danas, pa da ga se mora zaključati na mjesec dana? Je li postojala mogućnost da ponovi djelo koje mu se pripisuje, odnosno ratni zločin? Je li postojala opasnost da pobjegne na štakama?  Ima li ikoga u ovoj državi koji mjesecima prije nije čuo da se priprema ovo uhićenje?!?

Slučaj Josipa Boljkovca načelno je jednostavan - ako je policija 60 godina nakon počinjenih ratnih zločina u stanju naći čvrste i nepobitne dokaze koji ga povezuju s tim nedjelima, policija i pravosuđe dužni su to procesuirati. No, ministru unutrašnjih poslova posve je neprimjereno licitirati o prirodi tih zločina i epitetima koje će im prišiti - totalitaristički, komunistički, partizanski, antifašistički... Jedino što je važno je (ne)djelo koje je u suprotnosti s međunarodnim konvencijama u okolnostima koji se mogu okarakterizirati kao ratne, te - čvrsti dokazi.

Posve je jasno da su političke kvalifikacije zločina koje su počinile ustaše i koje su počinili komunisti potpuno različite, da je njihova magnituda neusporediva, da se po ničemu ne mogu izjednačiti. No, ideološke rasprave, molit ću lijepo(!) ostavite djeci ustaša i partizana, pijancima, povjesničarima i novinarima. Što se pak tiče pravosuđa, ne smije biti ni ustaša ni partizana, jedino što postoji su sloboda ili zločin, dokaz i - kazna!

Pročitajte više tekstova sa pojmovima:

radovan ortynski, mladen bajić, stipe mesić, tomislav karamarko, josip boljkovac