PREPORUKA: Manil Suri: Smrt Višnua - nakon niza odbijenica osvojio prestižnu književnu nagradu

Manil Suri rođen je u Bombaju, a nakon 16. godine odlazi u SAD gdje živi i danas. Predaje matematiku i statistiku na Sveučilištu Maryland. Njegov literarni stil (unatoč mojoj početnoj skepsi-predrasudi prema matematičarima) nije apstraktan, on ne robuje formi, i doista piše suptilno, zaboravljajući na sve stilsko-tematske ograde.

Kaže da ga pisanje odmara od matematike, a od pisanja se oporavlja uz matematiku. "Smrt Višnua" je njegov roman prvijenac (2001.) za koji je nagrađen nagradom Barnes&Noble Discover Prize (2002.), a bio je i finalist za nagradu Pen/Faulkner award. No, mnogo puta od izdavača odbijan, tko zna bi li mu i ovaj roman bio zapažen i objavljen da pisac Michael Cunningham (dobitnik Pulitzera) nije prepoznao njegove izvanredne kvalitete.

Umirući Višnu grije se na vatri majčinske ljubavi i svim lijepim stvarima-sitnicama koje je doživio, ali s novim jasnijim pogledom na svijet i život, postupno počinje vjerovati da je on sam utjelovljenje boga Višnua... Kako će se to odraziti na stanare? Svatko od njih gledat će isto drugačijim očima.

Inspiraciju za roman, pisac je našao u stvarnoj osobi - čovjeku koji je živio i umro (baš kao i u knjizi) na odmorištu, stubištu zgrade.

U knjizi je to Višnu, povremeni sluga stanara jedne zgrade u Bombaju, dobrog srca ali i nepouzdan, sklon alkoholu i sitnim prevarama. On se teško razboli, ne uspijevajući se pomaknuti s mjesta, a stanari se prepiru tko će platiti Hitnu pomoć da ga odveze u bolnicu. Tako počinje upoznavanje stanara zgrade, životno, koloristično, ponekad okrutno ali i vrlo duhovito. Suri zna biti i profinjeno sarkastičan, posebno kad se usmjeri na malograđanštinu u svim njenim, pa i najskrivenijim obličjima.

Upoznajemo najprije susjede-gospođe Asrani i Phatak koje su u vječnoj svađi, te njihove inferiorne i pasivne muževe, koji isuviše lijeni i za akcije i za sukobe, prepuštaju ženama da vuku sve konce. Kavita je 18-godišnjakinja, kći hindusa Asranija, i u tajnoj je vezi sa susjedom tinejdžerom s drugog kata, sinom muslimanske obitelji Jalal. Gospodin ateist Jalal i njegova gospođa vjernica Jalal, i dramatika u njihovim životima, također su neki od centralnih zbivanja u romanu. Na zadnjem katu je samozatajni udovac Vinod koji pati za svojom rano izgubljenom suprugom Sheetal.

Suri ih sve prati ponaosob, pa u međuodnosima, a zatim i u odnosu na centralni lik - Višnua, čiji je život na samom izmaku.

Umirući, on ima vizije, a sjećanja na njegov životni film postaju jasna, svijetla, blistava. Centralni lik njegovih vizija je Padmina, njegova velika životna ljubav, koja je ustvari prostitutka, no njegove snažne emocije i ostvareno prijateljstvo s njom, čine ju savršeno čistom. Dirljiva su njegova sjećanja na majku, koja mu je u djetinjstvu s puno ljubavi pričala mitološke priče o bogu Višnuu i njegovim inkarnacijama i koja je snažno vjerovala u puno toga lijepog što očekuje njenog malog sina.

Pisca je, kad je riječ o ovim duhovnim dijelovima romana, svakako nadahnula Bhagavad Gita, pa i njegov centralni lik svoju smrt počinje promatrati tek kao stepenicu ka novom životu. No, ipak s nestrpljenjem iščekujemo kakva će biti njegova vizija te smrti, prelaz k njoj i kako će se ciklus zatvoriti.

Umirući Višnu grije se na toj vatri majčinske ljubavi i svim lijepim stvarima-sitnicama koje je doživio, ali s novim jasnijim pogledom na svijet i život, postupno počinje vjerovati da je on sam utjelovljenje boga Višnua... Kako će se to odraziti na stanare? Svatko od njih gledat će isto drugačijim očima, kako to inače biva.

Pisca je, kad je riječ o ovim duhovnim dijelovima romana, svakako nadahnula Bhagavad Gita, pa i njegov centralni lik svoju smrt počinje promatrati tek kao stepenicu ka novom životu. No, ipak s nestrpljenjem iščekujemo kakva će biti njegova vizija te smrti, prelaz k njoj i kako će se ciklus zatvoriti. Sve ovo (što čini onaj malo kompleksniji dio romana) posebno će doći do izražaja konstanto komparirano s pričama o stanarima zgrade, njihovim vjerovanjima i zabludama, predrasudama i prekretnicama. Ukratko, u njihovim kipuće živim životima.

Neprekidno svjedočimo odnosima duhovnog i materijalnog, čas prateći duhovnost nekog od likova, čas uronjeni u opise sebičnih strasti ili sljepoće kraj zdravih očiju. Sjajno je opisan doživljaj prelaska iz jednog svijeta u drugi, a pojedina poglavlja pravi su literarni biseri. Duhovna, ali i tjelesna ljubav opisane su stilski briljantno i ženski profinjeno, no u romanu ne manjka ni iznimno dramatičnih ni urnebesno smiješnih ili zbunjujućih situacija (idealnih za ekranizaciju).

Manil Suri je vrlo uvjerljiv, slikovit i precizan u pisanju. I nakon što, u dahu pročitanu knjigu zatvorimo, još snažno čujemo jeku bila ovih osebujnih stanara bombajske zgrade, i čini nam se kako lako možemo utonuti u nagađanja nastavaka ove sage. Pisac namjerno nije potpuno i očekivano zaokružio svoje brojne isprepletene priče, i ostavio ih je donekle otvorenim, no i relativno predvidljivim, viđeno bar onim pogledom koji nadilazi zemaljsko, onom vizurom duha, koji se uvijek penje stepenicu više.

Šest godina nakon ovog hvaljenog romana (2007.), Suri je ponovo oduševio kritiku i publiku svjetskim bestselerom "Doba Šive", a s obzirom da je Naklada Ljevak i ovaj roman prevela i objavila, na SEEbizovim stranicama uskoro možete očekivati još jedan osvrt na ovog pisca i njegovo djelo, te novu nagradnu igru.