Kolumne

KOMENTAR: Naučili smo lekciju, prekinite odmah!

Piše: Darko Marinac

„Zapad“ što god što značilo mora imati jasno projektirano strateško komuniciranje, kako prema svijetu, tako i prema Ukrajini, a posebno prema Rusiji. To mora biti s usklađenim sadržajima, najefikasnijim kanalima i osmišljenim komunikacijskim tehnikama. Kao prvo Putin, Rusija moraju dobiti nedvosmislene poruke kako se prekida s dosadašnjom praksom hedonističkih ustupaka i djelovanja bez jasnog cilja s odabirom sredstava koji najmanje koštaju i čiji je učinak ravan nuli. Ono što se u nas kao rugalica kaže „pazi da ostanem nevina“.

Kako bi se komunicirale unisone poruke na nivou zemalja Europske unije i NATO saveza, potrebno je nadilaziti političke i druge razlike i formulirati poruke prema cilju djelovanja i kao njegova potpora, prema vlasti u Rusiji s kvalitetom odlučnosti i vjerodostojnosti, prema građanima Ruske federacije prema njihovoj dobrobiti, a prema zemljama partnerima i saveznicama u smjeru kako se neke odluke u cilju odgovornosti jednostavno moraju donijeti, jer smo to mogli prije s manje žrtvovanja, kako to ne bi morali sutra uz još veće žrtve.

Rusija je počela „solirati“ (težinu tome daje činjenica kako je ona stalna članica Vijeća sigurnosti UN-a) još prije nekog vremena. Kao prijelomni događaj možemo uočiti iznenadni dolazak ruskih specijalaca u prištinsku zračnu luku iz sastava međunarodnih mirovnih snaga u BiH. Zatim, tu su djelovanja u Siriji i drugi specifični događaji, a koji su svi parazitirali na smanjivanu intenziteta američke prisutnosti na kriznim žarištima i općenito u svijetu i uz američko skretanje pozornosti prema Aziji.

Nikako ne treba zaboraviti da su Vladimir Putin i njegova administracija komunikacijski prevarili međunarodnu zajednicu čas toplim, čas hladnim izjavama, ali isto tako oni su najizglednije zavarali do prevare i domaću rusku javnost. To nam može ukazivati i njegov sastanak sa svojim vijećem za sigurnost i posebno njegov „javni„ razgovor  sa Sergejem Nariškinom gdje je ovaj „mucao“.  Kad se pred njim u najmanju ruku nelagodno osjeća prvi obavještajac u zemlji, onaj koji mu daje informacije i znanje o svijetu oko tebe onda moramo pretpostaviti kako s „Carem“ nešto nije u redu. To nam i treba govoriti o prirodi upravljanja i vladanja- Zbogom pameti! Iako, najvjerojatnije kako predsjednik Rusije pomno bira komunikaciju kao i kulise za stvaranja opće slike, teško je pretpostaviti kako je on ovaj pokušaj razgovora inscenirao, nego da je on svojim smiješkom i hinjenom blagošću to instinktom pokušao ublažiti.

Stoga proukrajinske, a nikako ne proturuske snage trebaju komunicirati i prema ruskim građanima, kako  je balon ekonomskog razvoja Rusije naprosto iznutra puknuo, a koliko će to ispuhivanje trajati ovisi velikim dijelom i o njima. Putin je nedavno grubo rekao kako se Rusija ne može vojno izvana pobijediti, nego je to moguće samo izvana. Jednostavno čovjek koji je 1988. u ljeto s napetim bicepsom i podugačkom plavom kosom i fotoaparatom i svjetlomjerom oko vrata štitio ili zbunjivao predsjednika Reagana na Crvenom trgu, mora da ima frustracija sada kada svi predsjednici pred njim konformistički strepe.

Davanjem ruskog državljanstva u ukrajinskim pokrajinama Donjeck i Lugansk u ukrajinskoj regiji Donbas, Putin je nastojao stvoriti legitimnost za buduće akcije, a njihovim priznavanjem za bliske vojne akcije. U jutrošnjoj najavi svoje „specijalne operacije“ koju nikako nije mogao nazvati „konjićevim skokom“, ali ju tako treba tretirati. On je s jedne stane pokušao legitimirati svoje vojno djelovanje, ali i hladno zaprijetiti cijelom svijetu trenutnim odgovorom i tako nas sve pretvorio u Ukrajinu. Vjerojatno je sada otrcano reći – Svi smo mi sada Ukrajina, ali bit je upravo u tome. Ovdje treba imati hrabrosti i reći kako se ovdje radi o globalnom teroru.

Zato njega treba politički, gospodarski, ali i komunikacijski izolirati, pa treba stručno razmisliti i o prestanku puštanja njegove slike, a posebno glasa u eter. Naravno treba se i komunikacijski suzdržavati, (kao što se to uostalom treba raditi i u izvještavanju o terorističkim akcijama, ali i kada su one u tijeku), i od objavljivanju loših slika iz Ukrajine o odlasku preko granice njenih uplašenih građana, ili pak o bježanju nekih njihovih političara. Jednostavno time bi komunikacijski podržavali Ukrajinu, a ne djelovali proturuski. Za ovo imamo i lekcije iz povijesti gdje je nacistička propaganda pokušala dijeliti društva u savezničkim zemljama, dok saveznička propaganda nije snažno dijelila Nijemce od nacista, jer da je, možda bi rat i prije završio.

Ukrajinska vlada treba trenutačno ustrojiti vjerodostojan informacijski stožer, s naglaskom na vjerodostojan, jer se on treba obraćati Ukrajincima, svijetu ali i Rusima. Kod ovog im treba biti uzor slovenski informativni stožer u Sloveniji, a poslije za oslobađanje, ima uzora i malo južnije. Istina je kako je Rusija napala Ukrajinu s kopna i zraka, a vjerojatno će i s mora, a kako u četvrtoj informacijskoj dimenziji djelovanja, djeluje već duže vrijeme u pripremi vojnog djelovanja ali i kao potpora vojnih akcija. U ovoj dimenziji sukoba Ukrajina i njeni saveznici ne smiju izgubiti, jer to je onda konačno.

Kriza i rat u Ukrajini ima i imat će rezultate, ustukne li se u Ukrajini bit će problema i na Baltiku , ali i u Jugoistočnoj Europi. Srbija strateški vrluda između Europe, Rusije pa i Kine, što je i za nju lažna dilema, ovdje imamo samo stranu slobode i stranu ratnih avanturista i oligarha. Rusija ima interese u rastrojenoj Bosni i Hercegovini, ali i u ranjivoj Crnoj Gori i to nisu normalni interesi Rusije, već su oni sada ekspanzionistički. Zato treba biti oprezan sa sekundarnim utjecajem u regiji.

U pravu je Gari Kasparov kada kaže, treba djelovati odmah, jer će u budućnosti cijena biti veća, kako treba razotkriti Putinove lakaje. Ukrajina treba svekoliku materijalnu pomoć, ali i obavještajne  informacije. Moramo biti sposobni i za samoanalizu. Kod nas u Hrvatskoj  tek smo nedavno postali svjesni obrambenih funkcija, a Europa i EU sustavno komuniciraju stratešku nemoć, koja je umnožena nekim oblicima normativne samohvale. Svijet ne smije biti ljut na Putina samo zbog agresije na Ukrajinu, nego i zbog posljedičnog izostanka pozitivnog ruskog utjecaja na svijet. Europa i svijet moraju naći snage i odreći se krvavih energenata iz Rusije.

Kad nas u Hrvatskoj trebamo političko jedinstvo u ovom pitanju, što bi pospješila i prisutnost predsjednika i predsjednika vlade, na sjednici Vijeća za nacionalnu sigurnost kao prvo. Sankcije prema režimu u Rusiji trebaju biti nedvosmislene i snažne, ako se ne možemo othrvati izazovima životnih komoditeta, nismo vrijedni niti postojanja. Zato demokratski svijet treba jasno poručiti – naučili smo lekciju, prekinite odmah, jer sad je dosta. Nasilna promjena vlasti u Ukrajini, nikada nam ne smije biti prihvatljiva. Na našim medijima nikako se ne smiju se pojavljivati osobe koje relativiziraju ovu agresiju, kao što se to već dešava.

Premijer Plenković je u pravu kada kaže, kako bi Hrvatska pogazila sva svoja načela kada sada ne bi stala uz Ukrajinu, koja nas je među prvima priznala. I sam Putin nam je javno ispričao svoju priču iz djetinjstva o štakorima, kad se jedan od štakora uspravio i krenuo prema njemu, on je pobjegao. Pitanje je samo jesmo li shvatili njegovu ezopovsku poruku i tko će biti sljedeći.

Pročitajte više tekstova sa pojmovima:

HŽ Putnički prijevoz, rusija, ratni zločini, ukrajina