Kolumne

Hrvatski Bog Politikos: Mogućnosti političkog djelovanja

Piše: Darko Marinac

Prije neki dan prijatelj me nagovorio  na posjetu  otvaranja jednog kafića, kojeg vode mladi ljudi i intelektualci koji imaju zanimljivu udrugu i kvalitetan časopis za kulturu, društvo i politiku. Kada smo došli sve je bilo puno mladih ljudi i pripremljena je bila bogata zakuska. Pa  moj prijatelj inače čovjek sa svekolikim pa i političkim iskustvom, kaza kako su ti mladi ljudi naša budućnost, a i politički su aktivni, nastavi kako ih ima u više naših političkih stranaka, oni će biti naša politička elita završio je zadovoljno.

To zadovoljstvo se moram priznati umnoženo sa suhomesnatim delicijama prenijelo  i na mene. No, kad je namirena pohlepa, uz razgovor počinju mi se javljati crne misli. Ne, neka osnuju novu stranku, ali će ih političke stranke pojesti brzinom galebove probave, naknadno mu odgovorim.

Naš politički sustav  nije efikasan upravo u svojoj osnovnoj funkciji provođenja narodne volje ili učeno legislatizaciji, i to uslijed prakse u našim političkim strankama, osnovnoj „namirnici“ političkog sustava. Naime naši šefovi stranaka mogu se dok im se prohtije ponašati  kako oni to žele. Tako naši predsjednici stranaka mogu izbacivati iz svoje stranke i saborske zastupnike, jer su oni instalacija prijašnjeg šefa stranke,  a sada unutrašnja oporba. Šefovi stranaka u nas mogu postavljati na javno vidljive dužnosničke funkcije svoje prijatelje susjede, prijatelje iz djetinjstva, rođake, jednostavno koga god im se prohtije. Oni za svoje ciljeve koriste i izborni proces, što je posebno vidljivo na lokalnim izborima. Tako vrlo brzo dolazimo to činjenice kako su naš politički sustav i politički procesi u njemu stubokom zagađen, osobnim i skupnim interesima.

Zato ti stranački ljudi  ne mogu razmišljati strateški u nacionalnom ili javnom interesu jer oni će odrezati i granu na kojoj sjede ako je to u njihovom trenutnom primarnom interesu. Tako se čelni ljudi stranaka korumpiraju ili se „samo“ služe korupcijom kako bi učvrstili svoje stranačke pozicije. To može uzeti toliku mjeru da često ulažu i potencijalnu i poželjnu političku moć sazdanu od vjerodostojnosti, ali to ne mogu sami ili u svojim političkim strankama, već uz pomoć svoj javnog komunikacijskog djelovanja uz pomoć medija kao alatom kako bi  spomenute moći transformirali ili nadomjestili. Time ne čine samo materijalne štete nego i štete u kapacitetima javnog djelovanja na materijalnoj, političkoj  i simboličkoj razini.

Strateško komuniciranje rabi se kao potpora nekom djelovanju pa i političko ili ostvarivanju ciljeva. Jedino se u nas kao i u drugim neuspješnim državama strateški komunicira baš i gotovo jedino korupcija. Gdje se god okreneš vidi se korupcija i njeni maligni učinci, od medija do osobnih kontakata i doživljaja, naslikavaju se uz šefove stranaka što rezultira malu  participaciju u društvenim i političkim procesima, uslijed stalnog strateškog obeshrabrivanja korupcijom.

To je po mnogim svjedočenjima jedan od najvećih motiva iseljavanja mladih, ta bespomoćnost za djelovanje i potpuni izostanak pozitivnih sloboda, kao sloboda za nešto, poput akcijskog potencijala. Sad možemo postaviti pitanje, kako bi mlada obrazovana osoba koja k tomu još ima želje i ambicije za djelovanjem uopće neumrežena mogla djelovati u jednoj našoj političkoj stranci

Ako niste nečiji, vi sta zapravo nevidljivi i ničiji. Stalna kočenja i postavljanje klipova brzo mogu obeshrabriti, pogotovo mladu i ambicioznu osobu. Što nakon nekog vremena jednostavno mora stvoriti frustracije. Tako mlada i ambiciozna osoba može izgubiti i po nekoliko godina svog života i to u najproduktivnijoj i formatirajućoj dobi, pa to realno nije preporučljivo. Ovo nije kraj priče jer kada se mlada osoba ipak uspije uspeti po stranačkoj hijerarhijskoj ljestvici, može kod toga zadobiti ozbiljne formatirajuće devijacije, pa kao takvi uvijek su štetni za bilo kakvo djelovanje i realni život općenito.

Kao treće, javno djelovanje u našem političkom sustavu ili strankama iz navedenih razloga ne može biti kvalitetno ni u javnom interesu. Pa možemo izreći nešto kao zakon javnog djelovanja – Onako kako se stranački ljudi uspinju u svojoj stranci, tako će i javno djelovati. To vidimo u stalnim i neprekidnim korupcijskim ponašanjima, koje je pogrešno zvati aferama, zatim u izostanku djelovanja u javnom interesu, nego isključivo u osobnom ili najviše u skupinskom interesu. Tu je još i izostanak prepoznavanja nacionalnih strateških interesa kojima oni ne žele biti sputavani, što se vidi u nedorečenim odlukama kod ove epidemije/pandemije ili u glavinjanju u vanjskim politikama, kada se tu npr. zalaže za daleku zemlju, a u susjedstvu se ne želi djelovati u cilju prevencije ili saniranja nestabilnosti u regiji, a koje uvijek potječu iz istog centra i vrlo prepoznatljivog, može se reći  standardiziranog djelovanja.

To su samo neki od razloga zašto mladi ljudi ne bi trebali pristupati našim političkim strankama, što ne znači kako trebaju biti samo promatrači. Baš suprotno, najbolje će mijenjati elemente političke socijalizacije u nas osnivanjem novih stranaka frontalno, ali ni to nije lagan put. Tu su naime mediji u Hrvatskoj, koji poglavito služe kao informacijska potpora sadašnjeg stanja u političkom sustavu, propagirajući dominante političke aktere, a ne kao informacijski posrednici između političkih aktera i javnosti ili ne daje Bože građana.  Zato npr. Vlada niti ne treba glasnogovorničku funkciju u svom javnom djelovanju, ovo ne treba brkati s nominalnim imenovanjem bliskih ljudi, jer nije dovoljno da nešto piše na plotu pa da bude  ona stvar … . Tu su i primjeri izbacivanja iz javnog informatičkog prostora javnih i slobodnih intelektualaca, a instaliranje takozvanih intelektualaca, koji komentiraju sve od medicine do svemira, a kojima nije jedini grijeh izostanak intelektualnog kapaciteta, nego najčešće izostanak moralnih vrlina, do gadljivosti.

Tri su stvari, koje negativno utječu na mladog obrazovanog i ambicioznog čovjeka prilikom pristupa u neku našu političku stranku, da će tamo beskorisno biti iskorišten i da će uzalud potrošiti svoje vrijeme, kao drugo preveliki je rizik kako će se kvarno formatirati u društvenog parazita kroz svoju političku socijalizaciju u stranci, a naposljetku kao takav činiti će društvene štete u svom „javnom“ djelovanju. Stoga mladi kreativni, obrazovani i ambiciozni pojedinci/dinke trebaju okupiti takve slične mlade ljude sličnih pogleda i ustrajno graditi nove stranke iz početka i pritom paziti na odabir i razvoj svojih članova i to kvalitetno i jasno komunicirati kako prema unutra, tako i prema van.

Na kraju posebno je važan i odnos s medijima kojima treba nuditi nadasve zanimljive sadržaje koje teško mogu odbiti, biti im dostupan ili javno podatan, ali isto tako pratiti njihov rad kako bi se prilagodili sadržaji kao potporu političkom djelovanju. Ovdje nije bitno na razne načine „poznavati“ novinare, nego se truditi upoznati novinare, i njihovo djelovanje. Nije teško, a tako malo stranačkih i državnih dužnosnika to radi. Ovdje kao da vrijedi zakon spojenih posuda, jer zatvoreni medijski sustav pogoduje opstanku zatvorenog političkog sustava, koji kao rezultat daje zarobljenu državu.

Protiv toga može se „boriti“ direktno ili bočno. Direktno promjena svih izbornih zakona, te zakona o financiranju i djelovanju političkih stranaka. Zatim nanovo urediti Zakon  o medijima i elektroničkim medijima, te urediti medijski prostor samo regulacijom, a još bitnije koregulacijom, ali to bi mogao samo neki imaginarni prosvjetitelj. Ta norma o slobodi medija, i zavaravajuće vrckave slobode državnih funkcija i institucija treba stalno preispitivanje ona –Neka institucije rade svoj posao, doživljava stalne javne poruge. Mi ne trebamo nekakvu općenitu slobodu medija, koga pritom novinara urednika vlasnika nije rečeno, a trebamo pozitivne slobode i prava građana za vjerodostojnim informacijama tj. informiranjem.

Bočno pak djelovanje ili suprotstavljanje ovakvom stanju u društvu, može biti kroz poticanje rada ili djelovanja neovisnih neprofitabilnih medija. Dok bi direktno, djelovanje bilo jačanje demokratski procesa u političkim strankama uz efikasnu uskratu javnog novca kada stanka ne zadovolji sve demokratske i zakonom propisane norme i tu ne treba stati nego istraživati i stalno osmišljavati nove. Jer političke stranke su inkubatori javnih dužnosnika,  ali ipak  mladim i još neiskvarenim  ljudima  i u sadašnjim strankama pružaju se unutar stranački izbori koje kvalitetni i pošteni ljudi trebaju iskoristiti. Tako je pred nama jesen i izbori u našoj još uvijek najvećoj stranci za predsjednika gradske organizacije s zanimljivim kandidatima, tako da prilika uvijek ima, i treba dok je još vrijeme hrabro iskoristiti,  nema se što izgubiti, jer su sve već i uzeli uz našu podršku u političkoj igri ili s tribina.

Pročitajte više tekstova sa pojmovima:

političke stranke, politika