Kultura

LIKOVNA SCENA: Portreti Nade Zec Ivanović

Piše: Miroslav Pelikan

U aktualnom hrvatskom slikarstvu portreti se rijetko susreću.Vjerojatno postoje jer slikari ponekad dobivaju narudžbe,no te slike uglavnom ne dospijevaju do izložbi i gledatelja.

S druge strane,ne bez razloga stvorena je fama kako se tek odabrani (umjetnici)mogu nositi s tim izazovom.Isto se tako sjećam davno višekratno izrečenih razmišljanja Matka Peića,kako je Albert Kinert najbolji hrvatski portretist.

Nedavno sam se susreo s nekoliko zanimljivih portreta suvremene hrvatske likovne umjetnice,akademske slikarice iz Dubrovnika,Nade Zec Ivanović,niz ulja na platnu srednjeg formata,koje su se skladno uklapale u moju ideju o portretima,kako su oni ponajprije zabilježeni,protekli i nepovratni trenutak vremena.

Portreti  Marina Držića i Tina Ujevića ističu se posebice,obojica ključne figure hrvatske književnosti,uronjeni su u fantastični spleen,gdje uz pisca vidra (kako su zvali Držića)piše a on promatra svijet svojim gorljivim pogledom,dok je Tin (sjedeći u Blatu)okružen motivima Van Gogha i njegovih zvijezda promišlja o doživljaju svijeta,barem za početak,onoga,koji ga neposredno okružuje.

Osobni meni,najimpresivniji je portret slikaričine majke koja izranja iz bajkovitog ambijenta,okružena alejama cvijeća,prilazeći nam i tek što nije progovorila,dok je na licu brižni izraz.

Čekamo začuti riječi,koje nam ponekad u ovom življenju nedostaju,nema ih i samo ih majka može izreći.

Vrlo emotivni  niz izvrsnih portreta Nade Zec Ivanović,slikarski snažan i vrlo samosvojan,jedinstven.

 

Pročitajte više tekstova sa pojmovima:

NADA ZEC IVANOVIĆ, SLIKE, SLIKARICA