Vanja Deželić

SVE ZBOG INTERESA: Milanović je jednim potezom stvorio Možemo! i započeo uništenje SDP-a

Izgubiti Zagreb za SDP je u konačnici značilo izgubiti značaj na nacionalnoj razini. Bio je to spor pad, ali težak, razoran.

Piše: Vanja Deželić

Zagreb je dobio novog gradonačelnika i time je službeno završila jedna era te započela druga, koja može završiti neslavno, no sigurna je jedna stvar - stari temelji i ono izgrađeno na njima nestat će.

Možda se stvore neki novi, približno ili jednako negativni, ali o tome ćemo suditi narednih godina. Ako ne prođe kako treba, spomenut će se neiskustvo, što je podosta nepravedno ako uzmemo u obzir sve što su nam iskusni političari priuštili. I još nam znaju priuštiti. Možda je baš bolje imati neiskusne na vlasti, neće znati ciljano napraviti loše stvari.

No lako za to. Općenito je interesantno kako se Zagreb našao u situaciji da s rekordnim brojem glasova pobijedi netko tako mlad i bez stranačke mašinerije iza sebe. Nije čudno, interesantno je. Zašto nije čudno?

Vratimo se u prošlost, vrijeme kad je Milan Bandić bio dio SDP-a, kad je kao kandidat te stranke pobjeđivao na lokalnim izborima. I kad je tamo negdje s porazom SDP-a na parlamentarnim izborima 2007. polako počeo shvaćati da je prerastao tu stranku.

Upustio se u projekt Cvjetni, što je izazvalo masovne prosvjede i iznjedrilo na površinu Tomislava Tomaševića i njegove brojne suradnike. Svi oni bili su, više ili manje, biračko tijelo SDP-a. Kako na lokalnoj, tako i na nacionalnoj razini.

Ali, trenutak u kojem je Zoran Milanović dopustio provedbu projekta, a mogao ga je zaustaviti u studenome 2007., barem da se izvede onako kako se izveo, bio je trenutak kad se počeo raspadati zagrebački SDP, a stvarati jedna druga politička struja. Koju su činili u najvećoj mjeri mladi ljudi, potpomognuti starijim aktivistima. Interesi koje je Milanović tad imao kao pojedinac ili kao predstavnik stranke izabrani su ispred dugoročne strategije i stvaranja nečeg uz što bi ljudi mogli stati. Ovako, okrenuli su leđa.

Izgubiti Zagreb za SDP je u konačnici značilo izgubiti značaj na nacionalnoj razini. Bio je to spor pad, ali težak, razoran. I počeo je te 2007. sa Zoranom Milanovićem, koji danas kao predsjednik radi show i uživa u njemu. On se snašao, kao i svih tih godina kad je SDP padao, padao i padao, dok nije tresnuo o tlo.

Da nije dozvolio onakve sumnjive radnje i izdao svoje biračko tijelo, kao i sve Zagrepčane koji su izlazili na ulice protiv, kako su smatrali, korupcije, kriminala i uništenja gradske jezgre, oni bi ostali uz njega. Zagrebački SDP se ne bi raspao, Možemo! vjerojatno ne bi nastao, a energija svih tih mladih ljudi usmjerila bi se u druge aktivnosti, možda one koje se tiču SDP-a.

Nije ni to sve. Dobio je SDP drugu priliku, koju pak nije prepoznao prethodni predsjednik stranke Davor Bernardić.

Za Možemo! je obnova Zagreba nakon potresa bila ključna stavka i SDP je u Saboru bez Zakon o njoj pristao na raspisivanje izbora. I izgubio koalicijskog partnera. Procjena je bila da se time ništa ne gubi, ali kao i sve procjene iz Bernardićeve ere, tako je i ta bila kolosalna pogreška. Točka na "i" je postavljena, SDP je dobio sporednu ulogu, da se ne kaže kako je propao.

Možda je sve to bila karma, kad se gleda s odmakom. Stati uz čovjeka koji je izdao stranku, štititi ga svih tih godina prikrivanjem dokaza o njegovim aktivnostima dok je bio član stranke... da bi se na kraju sve to vratilo na jedan, prije desetak godina, potpuno nevjerojatan način.

Ali, Milanović svojih ruku nedjelo vjerojatno neće osjetiti. Bit će jedan od rijetkih kapetana koji je odmah napustio brod i nikad nije snosio posljedice za to...

Pročitajte više tekstova sa pojmovima:

zoran milanović, grad zagreb, sdp