Kultura

Aspekti slikara: Ciklus autoportreta Duška Šibla

Piše: Miroslav Pelikan

Pored svih kontinuiranih, svakodnevnih slikarskih zadataka s motivima figura u pokretu ili pejzaža ili zanimljive igre s kolažima,akademski slikar Duško Šibl u svom londonskom atelijeru, limitiran restrikcijama, okreće se povremeno, ponekad i sebi, svom licu,slikajući ga, prenoseći na platno ili papir raznovrsne emocije.

Kaže, kako to nisu pravi autoportreti, više ga zanima raspoloženje nego sličnost, ali jesu aspekti njega.

Niz autoportreta je izveden u tehnici akrila na platnu i akvarelu.

Slike nose razne naslove, od raspoloženja i osjećanja do klaustrofobije.

Valja istaknuti kako se pred nama ukazuje dnevnik čovjeka, slikarski dnevnik koji bilježi raznolike sitnice, uočene i prepoznate u mijema na samo jednom licu, licu autora.

Mnogobrojnost, naizgled više različitih nego sličnih ili sličnijih fizionomija, govori o širokoj lepezi osjećaja u vremenima kojačovjeku baš nisu tako sklona ili mu nisu sklona kao nekad, negdje, a on ne može učiniti ništa do strpljivo čekati.

Slikar promatra svoje lice u odrazu,uočavajući nagovještaj promjene koja izvire iz njegove duboke unutarnjosti, iz najskrivenijih slojeva, bilježi ga u određenom trenutku.

Složenost različitih raspoloženja u ovom zanimljivom ciklusu Duška Šibla, iskazana kroz nekoliko brzih i jednostavnih poteza ističe slikarevu vještinu i lakoću realizacije.

 

Pročitajte više tekstova sa pojmovima:

DUŠKO ŠIBL, slike, slikarstvo