KOMENTAR JURJA HRSTIĆA: Zašto bi roman „Črna mati zemla“ trebao postati lektira za učenike četvrtih razreda srednjih škola?

Romanu književnika Kristiana Novaka „Črna mati zemla“ prema mojem mišljenju definitivno je mjesto u svijetu hrvatskih lektira. Maturant sam, odnosno učenik četvrtog razreda srednje škole, te mi je između ostalog i zato privukla pažnju ova kontradiktorna priča oko nagrađivanog romana, svi nesporazumi i prašina koja se digla oko nje. Kada je ovaj, od struke nagrađeni i od šire publike priznati roman predložen (prošle godine, u sklopu novog Kurikuluma, na prijedlog komisije za reformu školstva), ponukalo me da donesem vlastiti sud jer smatram da je mišljenje i jednog učenika čitača izrazito važno.

Roman je naišao na osudu i linč (potaknut udrugom "U ime obitelji"), stoga je predloženo da bude uklonjen s popisa lektirnih prijedloga. U medijima smo bili svjedoci prepucavanja i beskrajnih rasprava o tome kakva svojstva roman posjeduje.

A evo, nakon duljeg zatišja, ponovo ovih dana zahtjevi za potpisivanjem peticije i prosvjedi na istu temu. Iza naslova "Revidirajte lektiru, izbacite pedofiliju i perverzije" stoje zahtjevi nekih udruga i građanskih inicijativa Ministarstvu znanosti da revidiraju popis lektire, posebno okomljeni upravo na Novakov roman, smatrajući da promiče pedofiliju i da je između ostalog zato neprimjeren.

Drage dame i gospodo! Dragi moji stručnjaci koji ste loši čitatelji!

Da bismo razumjeli roman, prvi korak ka tome je - pročitati ga u cijelosti ne izvlačući rečenice iz konteksta. Što ste vi očito propustili učiniti. A meni nije bilo ni na kraj pameti napisati ovaj tekst dok roman nisam pažljivo pročitao.

Dakle, o čemu je riječ u romanu iz moje učeničke vizure?

Počinje jednostavno i ne posve originalno. Čovjek odrastao, živi svoj uobičajeni život, zaposlen je, riješeno mu je stambeno pitanje i u vezi je s djevojkom koju voli. Malo sreće, malo klasičnih problema. Na prvim stranicama taj klišej navodi možda i na stranputicu da roman nema pretjeranu vrijednost. Nađe se tu i pokoja "prostota", ali ipak u skladu s pričom. Moje iskreno mišljenje je da vas to ne bi trebalo odvratiti od čitanja, jer u početku glavni lik i funkcionira baš tako. Trudi se biti naoko jednostavan, dok u sebi potiskuje buru sjećanja i emocija. A radi se pomalo i o animaciji čitatelja.

Nije prvi put da je netko napisao roman ili snimio film koji počinje tako, a na koncu se pretvara u tragediju koja te toliko emotivno uzdrma da bi nad njom najradije zatvorili oči. Upravo to susrećemo u "Črnoj mati zemli". Neočekivano i postupno dolazimo do sve interesantnijih detalja života glavnog antagonista romana, dječaka Matije Dolenčeca. Sve više postajemo zbunjeni. U njegovoj priči susrećemo situaciju u kojoj su sva sjećanja naprosto obrisana nastojanjem da ih se potisne, ali slijede objašnjenja razloga za to. Kako roman napreduje svaki događaj i razmišljanje dječaka  Matije izlaze na vidjelo, priča daje savršen uvid u psihu glavnoga lika, a to je postignuto metodom izražajnog, slikovitog i osjećajnog opisivanja.

Dječak Matija u djetinjstvu se suočio s tragedijom gubitka oca u  ranoj dobi, odmalena nije znao kako se nositi s ružnim stvarima te stoga krivicu za tragične događaje pripisuje sebi. Dok čitamo, uživljeni smo i osjećamo se dijelom cijele te priče, dojam je kao da se mi doista tamo nalazimo, u psihi djeteta vidimo borbu između različitih polova njegove svijesti, a ta borba ustvari je dio samog procesa sazrijevanja i samoprihvaćanja. Njegova "druga ja", kao i njegovu savjest utjelovljuju čudovišni likovi Hešto i Pujto, a što bi Matijin strah i bojazan bio veći, oni čine groznije stvari. Kada Matija shvaća svoje postupke i svijet oko sebe i oni postaju mirniji. Sve što bi Hešto i Pujto Matiji rekli, odraz je Matijinih borbi u samome sebi. Jednom je Matija upitao Heštoa i Pujta zašto ih nitko drugi ne vidi. Odgovorili su mu: "Oni nas vide samo dok su mali i dok nas se boje" - što upućuje na to da čovjek spoznavanjem sebe i svijeta oko sebe rješava i probleme te premošćuje strahove.

Roman "Črna mati zemla" stranicu za stranicom sve više obuzima čitatelja, topao je i emotivan, ali i poprima obilježja briljantno napisanog psihološkog trilera, u čemu i pronalazimo njegovu najveću vrijednost. Roman moramo smatrati umjetnički vrijednim i zato što svakome čitatelju nudi i potiče mogućnost njegove vlastite spoznaje i tumačenja svijeta. A to bi trebao biti i smisao školske lektire. Da bi se nečije stanje svijesti jasno i slikovito prikazalo potrebno je ponekad predočiti i stvari koje nisu nimalo ugodne i dobre te često sežu do razine odvratnosti.

Neke "Visoke ličnosti" (aludiram na Gogoljevu Kabanicu), iz raznoraznih udruga te neki iz "Kadra obrazovanih patricija" koji vode sustav obrazovanja u RH ne dozvoljavaju publicitet romana na razini lektire navodno upravo zbog tih ružnih scena i događanja. Očigledno netko živi u uvjerenju da možemo glumiti da smo dio savršenog društva u kojem nema ružnih stvari, ili ima, ali mladi su još premladi da bi ih osvijestili. Misle valjda da nismo upoznati sa stvarima koje je Kristijan Novak u svojem romanu iznio jasno i bez uvijanja, da je to nešto do sada u potpunosti nam strano i neotkriveno i da bi moglo narušavati mentalno zdravlje mladog življa.

To su besmislice! Treba podizati svijest o problemu prvenstveno među mladima. Možda netko nije osobno doživio zlostavljanje, traume ili nepravdu, no među našim bližnjima i znancima uvijek postoji netko tko nešto takvo nažalost proživljava. Osudom i odbacivanjem ovoga romana i njemu sličnih pokušava se zatvoriti oči pred time i demantirati postojanje svega lošega. Učenici mnogi i psuju, piju, puše, neki konzumiraju droge, tuku se i čine loše stvari, nasilje je svuda oko njih.

Apsolutna je utopija i naivnost vjerovati da ćemo glumljenjem da to ne postoji, zatvaranjem očiju pred zbiljom, te eliminacijom književnih uradaka koji spominju tu problematiku postići nešto što zovemo boljim svijetom i boljim društvom.

Zar bismo se trebali vratiti u vremena spaljivanja knjiga ili režimska razdoblja prošlog stoljeća i poticati stvaratelje da ističu jedino kult vođe i kult ideologije? Postoje komentari da je gospodin Novak mrzitelj svega hrvatskoga i bolesnik zbog onoga što je napisao.

No upravo u "Črnoj mati zemli" nalazimo i prikaz dijela hrvatske povijesti, on njeguje kajkavsko odnosno međimursko narječje te time učimo i o bogatstvu hrvatskoga jezika, a saznali smo puno i o mentalitetu ljudi tog kraja, o njegovoj prošlosti i maštovitim zanimljivim legendama. Zato se i čudim, što li je tu izrečeno, a da ima karakteristike mržnje prema našoj domovini (što neki insinuiraju)? Kada bismo slušali zle jezike poput takvih, doista bismo bili na dobrome putu da se vratimo u ta zla vremena. Također je u romanu vrlo objektivno prikazano razdoblje komunizma i razdoblje početka rata i demokratizacije.

Stoga uvažene „Visoke ličnosti“ čitajte u cijelosti ono o čemu govorite, izrecite svoje argumente na temelju pročitanoga. Ulomak iz romana koja vam je sporan čita se u sklopu cjelokupne radnje, pa biste, da ste roman pročitali, vidjeli da je sve na svome mjestu i da je riječ o potresnoj sceni koja izaziva suze i sućut, bijes čitatelja prema zlim i prijetvornim ljudima, a ne da se u ulomku promiče pornografija. što je totalno suprotno ideji romana.

"Črna mati zemla" je roman koji će nas naučiti nositi se s našim vlastitim crnim stranama i demonima, naučiti nas da se moramo suočavati i ispovijedati te da zaborav nije moguć bez posljedica. I na kraju, škole bi trebale biti odgojno obrazovne ustanove. No odgoj često izostaje. Jedan roman u školskoj lektiri nema veliku moć mijenjati svijet, no svijest pojedinca koju romani u njemu podižu, polagano može mijenjati i svijet!

<<<Revidirajte lektiru, izbacite pedofiliju i perverzije.>>>