Damir Gašparović

KOLUMNA DAMIRA GAŠPAROVIĆA: Amerika i Engleska bit će zemlja proleterska

Američki san ne funkcionira više jer bogati postaju sve bogatiji, proizvodnje je i u samim Sjedinjenim Državama sve manje i šanse za brzo obogaćivanje se sve više smanjuju.

Piše: Damir Gašparović

Na kraju drugog svjetskog rata, u utopističkoj euforiji svijeta jednakosti, pravde i slobode pjevale su se ove riječi na različitim jezicima svijeta. S vremenom, globalni svjetski poredak se obranio od socijalističke utopije na različite načine. Neki, kao Švedska i ostale skandinavske zemlje dajući velika prava i stvarajući visoke socijalne standarde za svoje građane, neki dajući visoka radnička prava  u svojim kapitalističkim zemljama – kao Italija i Njemačka, a neki kao Sjedinjene države stvarajući lažni dojam kako baš svi ustrajnim radom i dobrom idejom mogu postati bogati.

 

Sama socijalistička utopija urušila se prije svega jer ju nije bilo moguće stvoriti na niskoj razini zaposlenosti i proizvodnosti i jasno se pokazalo da socijalizam može stvoriti tek stabilna i gospodarski uspješna zemlja. No to nam ovdje nije glavna tema. Makar možemo spomenuti i Marksa jer se pokazalo da je to bio puno veći ekonomst nego što su mnogi mislili i da ga je u stvari sustavno korištenje u ideološke svrhe na neki način privremeno obezvrijedilo. 

 

U Sjedinjenim Državama je na djelu ono što je on nazvao „odumiranjem države“ jer je moć u potpunosti prenesena na multinacionalne kompanije i one u potpunosti upravljaju Sjedinjenim Državama, posredno i cijelom svijetom a sama Vlada i Predsjednik, bio on bijel ili crn, protestant ili katolik, samo je izvršitelj njihovih htijenja i aspiracija.

U stvari, današnjica ga potvrđuje, a ne demantira, a Sjedinjenje države to svakodnevno najbolje potvrđuju.

 

Jer, već treći dan za redom traju nemiri diljem Sjedinjenih država, prosvjednici blokiraju široke njujorške avenije a policija se ništa radikalno ne usudi poduzeti.

 

Amerika (i Engleska) bit će zemlja proleterska...

 

Kako su sadašnji neredi samo posljedica puno širih događanja u tkivu Amerike krenut ćemo od početka. Mnogima nije bilo jasno kako to da Sjedinjene Države toleriraju sustavno jačanje Rusije, Kine, Indije, zemalja koje naš ne mogu olako shvatiti a u konačnici niti vojno kontrolirati.

 

Obrazloženje je jednostavno i postoji kod Marksa – u Sjedinjenim Državama je na djelu ono što je on nazvao „odumiranjem države“ jer je moć u potpunosti prenesena na multinacionalne kompanije i one u potpunosti upravljaju Sjedinjenim Državama, posredno i cijelom svijetom a sama Vlada i Predsjednik, bio on bijel ili crn, protestant ili katolik, samo je izvršitelj njihovih htijenja i aspiracija.

 

Situacija kontrola Vlada od strane kapitala indentična je danas gotovo u cijelom svijetu jer još uvijek traje potraga za snažnim odgovorom na liberalni kapitalizam. Sadašnji sukob s Rusijom u određenoj mjeri i jest eskalirao jer je moć u Putinovim rukama veća nego u Obaminim pa kako bi ga na vrijeme zaustavili, gospodari Amerike su morali malo žrtvovati od svog naftnog profita što će vrlo brzo dovesti do određene dugotrajne nagodbe oko Ukrajine i smirenja jer je samo od ljeta vrijednos rublje pala za 30%. Rusija je previše gospodarski monokulturna i ovisna o nafti i plinu da bi mogla prihvatiti dugotrajni sukob.

 

Međutim, problemi unutar samog sustava Sjedinjenih Država puno su složeniji. Amerika je prošla vrlo stresne situacije kroz cikluse financijskih kriza u posljednjih 14 godina, što je milijune Amerikanaca iz srednje klase dovelo do toga da su izgubili domove i završili pod šatorima.

 

Američki san ne funkcionira više u potpunosti jer  bogati postaju sve bogatiji, proizvodnje je i u samim Sjedinjenim Državama sve manje i šanse za brzo obogaćivanje se sve više smanjuju. Pri tom, broj stanovnika ubrzano raste i to je danas država sa službeno 318 milijuna stanovnika (recimo dvostruko više od Rusije!).

 

Istovremeno, bjelci su postali manjina, u odosu na crnce, hispano-amerikance, Kineze i Korejce. Stoga sustav koji ipak preferira bjelce u vojsci i policiji bilo kojim ispadom svog pripadnika provocira danas u stvari većinu stanovištva. K tomu, u njihovim očima taj sustav brani  bjele i bogate, pa makra to i nije uvijek tako i nije uvijek istina.

 

Nemiri koji trenutno traju u Americi sigurno nisu okidač koji će ih pretvoriti u „zemlju proletersku“, novu Švedsku ili Norvešku ili neku sličnu državu s visokim socijalnim standardima ali svakako upućuju na smjer kojim Sjedinjene Države idu. To može biti smjer sustavnih, kontinuiranih sukoba  i pobuna, možda je moguće očekivati da u jednom trenutku Sjedinjene Države krenu putom dezintegracije za što će opet najzainteresiranije biti južne države na čelu s (pre)bogatim Texasom, a moguće je i nešto treće.

 

S obzirom da Sjedinjene Američke Države i danas predstavljaju 25% svjetskog gospodarstva, ne vrijede stihovi – Amerika je zemlja daleka. Točnije je definicija da kad Amerika kihne, čuje se do Japana..

 

Kao povjesničara, posebno me brine što u ovakvim situacijama političari i svjetske elite vole rješenje pronaći u nekom lijepom velikom ratu. On im rješava hrpu problema – ljude s ulice pošalju na bojišta, ostale zaposle u vojnoj proizvodnji, a kada rat završi mi obični smrtnici „ližemo“ svoje rane i naše ranjene duše a oni iz tih ratova uvijek izlaze još bogatiji. Stoga bi bilo dobro da Amerika počne tražiti svoj put koji neće sadržavati nasilje.

 

Put dobra jest put kojim se u današnjem svijetu rijeđe ide, ali i samoj Americi bi država u kojoj bi se svi osjećali zadovoljni i integrirani, bez obzira na porijeklo i boju kože garantirala prosperitet i puno više poštovanja u ostatku čovječanstva.

 

Bilo bi za sve najbolje da je 20. stoljeće - stoljeće ratova daleko iza nas a da 21. stoljeće ipak bude stoljeće izgradnje trajnog mira, stoljeće integracije čovječanstva i otvaranje novih, svijetlih horizonata put zvjezdanog neba iznad nas.

Pročitajte više tekstova sa pojmovima:

svijet, bogati, siromašni, damir gašparović, engleska, rusija, sad