Kultura

TEATAR: Dubravka Vrgoč ponovno proglašena predsjednicom Europske kazališne konvencije

''Treba tražiti nove atraktivne izvedbene prostore, približiti kazalište lokalnoj zajednici.''

Piše: PolitikaPlus

Završena je  50. generalna skupština Europske kazališne konvencije  koja se održavala u Zagrebačkom kazalištu mladih od 24. do 27. listopada i u kojoj je sudjelovalo 65 ravnatelja, redatelja, producenta i kazališnih umjetnika iz 20 europskih država. Dubravka Vrgoč, ravnateljica Zagrebačkog kazališta mladih, ponovno je proglašena predsjednicom Europske kazališne konvencije.

Kako ističu sami organizatori, sudionici skupa bili su oduševljeni organizacijom skupa  i izborom predstava koje su imali prigodu vidjeti iz produkcije Zagrebačkog kazališta mladih i to „Galeb“ Bobe Jelčića, „Tartuffe“ u režiji Jerneja Lorencija, „Sada je, zapravo, sve dobro“ Olje Lozice i  „Žuta crta“ redatelja Ivice Buljana.


Središnja tema skupa bila je istraživanje novih kazališnih formi. Je li kazalište nakon svoje postmoderne  ili čak postpostmoderne faze ušlo u svojevrsnu krizu? Postoji li samo kriza uvriježenih teatarskih formi ili se suočavamo i s krizom sadržaja? To su neka od pitanja na koja su odgovarali sudionici izuzetno zanimljive diskusije. 

Dubravka Vrgoč je istaknula da je potrebnote da se teatarske predstave moraju izvoditi i izvan klasične kazališne zgrade, primjerice u bivšim tvornicama ili sličnim objektima. Drukčiji prostori automatski će stvoriti okvire i mogućnosti promišljanja i drukčijih formi.

Redatelj Bobo Jelčić govorio je o svojim iskustvima dekonstrukcije i osuvremljivanja klasičnog teksta na primjeru Čehovljevog „Galeba“, suočavanju s tim nedodirljivim autorom, obračunavanju s hrvatskim kazalištem s kojim nije zadovoljan, zaključivši da mu je najvažniji rad s glumcima koji će pronaći način da postanu likovi koje tumače. Iako je u suradnji s Natašom Rajaković najpoznatiji po stvaranju stvarnosnog kazališta kao i uključivanja osoba koji nisu glumci u kazališni proces, kao i po korištenju stanova ili napuštenih trgovina u predstavama, smatra da poznata djela svjetske dramatike mogu itekako biti neiscrpni izvor potrage za novim kazališnim formama, no nikako se ne smije zaboraviti baviti se realnim problemima koji nas okružuju.  

Producentica Lyric Theatrea iz Londona Bailey Lock razložila je eksperimentalnu ideju o tzv. tajnom kazalištu koju su osmislili dok se postojeća zgrada renovira do 2014. godine te o odličnom prijamu publike i virtualnih medija koji su podržali tu ideju kao vrlo zanimljivu te o važnosti koprodukcijih projekata kao jedino održivih u vrijeme krize. 

Redatelj Ivica Buljan objasnio je važnost veze između kazališta i filozofije i o vlastitom doživljanju teatra koji ih združuje, te koliko je važno slijediti velike filozofe antike. Buljan smatra, pozivajući se na filozofa Slavoja Žižeka,  da klasični komadi mogu danas biti i subverzivniji nego avangardni.

„U mom radu primarno mi je poništiti distancu između publike i glumaca, stvoriti svečani kolektiv na sceni, služiti se formom performansa te autentičnom dinamikom koju donosi glumačko tijelo. Zato se i ne radim autorske projekte, već su u središtu mog interesa umjetnici. “, naglasio je Buljan te dodao da ga zanimaju velike epske priče u brechtijanskom smislu te da su se zapravo sva velika pitanja moderne i suvremene psihologije zapravo već postavila u, primjerice, antičkoj drami. Buljan je također podsjetio na činjenicu da se nakon Drugog svjetskog rata u Europi kroz kazalište radilo na denacifikaciji Europe, no danas smo svjedoci Europe s desnim, hiperfašističkim vladama na što, također, kazalište mora odgovoriti. Buljan uz to smatra da se u traganju za novim formama moramo osloniti na tradiciju i nasljeđe.  

Stefan Kaegi iz kazališne skupine Rimini Prokoll, veliki kazališni inovator,  već duže vrijeme u potpunosti upotrebljava virtualne medije za svoje kazališne projekte, promiče interaktivno kazalište  jer je u njemu apsolutna budućnost teatra i tu leži mogućnost približavanja širokoj, osobito mladoj publici: Naveo je primjer projekta „Remote Berlin“ u kojem su u relanom vremenu izvođači šetali Berlinom i susretali ljude i doživljavali grad 'in situ'. Isti projekt ostvario je u još osam gradova.

S obzirom da u svojoj poetici maksimalno koristio brojne netipične kazališne prostore, Kaegi smatra da bi bolje pitanje bilo kako pronaći nove zanimljive teme kojima će se kazalište budućnosti baviti.  Ukratko, potrebni su nam novi sadržaji, nove ideje, novi kazališni prostori, kazalište treba biti u dosluhu s novim medijima i najnovijim tehnologijama digitalng doba jer će samo tako doprijeti do najšireg gledateljstva i odgovoriti na sve izazove vremena.  

Na skupštini je govorio i ugledni gost Karel Bartak, voditelj Programa kultura Europske komisije koji je istaknuo da će financijski dio programa Kreativna Europa moći početi koristi tek od 2016. godine, no da će biti osigurana i bespovratna sredstva koja će moći koristiti i članovi Europske kazališne konvencije, te da je izgledno da će se budžet za kulturu u Europskoj uniji povećati do 2016. za devet posto. 

Govorio je i o ciljevima programa kultura EK u poticanju prevođenja dramskih tekstova na engleski ili francuski, potrebi konsolidacije kazališta i audiovizualnih umjetnosti, te o naporima koja kazališta moraju uložiti u apliciranju u nove projekte, izgradnji nove publike i sticanju digniteta pred Europskim parlamentom.

Skupština ETC-a je najavila i održavanja festivala i foruma pod pokroviteljstvom Europske kazališne konvencije kao što su 5. međunarodni kazališni forum mladih u Bad Hersfeldu, „Deset zapovijedi“ u Bratislavi, „Centrifugalne snage“ u Braunschweigu, „Scene iz Prvog svjetskog rata" u Oslu, „net14" u Nottinghamu, Baillon-X u Tulceji. Također se govorilo o programu Mlada Europa te o sljedećem velikom projektu ETC-ja – Europskom kazališnom laboratoriju - koji će u formi mobilnog teatra obići devet gradova, izvodit će se isključivo u nekazališnim prostorima i promovirati novu publiku.  

Pročitajte više tekstova sa pojmovima:

dubravka vrgoč, zkm, europska kazališna konvencija