Komentari

USMRTIO MLADIĆA: Hrvatski suci o slučaju Dejana Maćešića: Kada presuda postane pravomoćna, ona je i istinita

Pijan je prošao kroz crveno, usmrtio mladića i dobio dvije godine. Minimum je tri!

Piše: Vanja Deželić

Suvlasnik tvrtke One2Play, Dejan Maćešić, pravomoćno je osuđen za izazivanje prometne nesreće u kojoj je poginuo mladi motociklist Siniša Smiljanić (23), ali unatoč presudi još je uvijek na slobodi i obitelj ne može doći do informacija. Udruzi hrvatskih sudaca to nije toliko sporno, iako su nedavno govorili o marljivosti i predanosti sudaca u obavljanju posla kojim se bave.

Naime, Maćešić je dobio samo dvije godine zatvora iako je u alkoholiziranom stanju prošao kroz crveno na semaforu i ubio nesretnog mladića. Minimalna propisana kazna za takav zločin je tri godine, ali novac i moć koju Maćešić ima očito je bila presudna. Svjesna je toga i obitelj, ogorčena na sve one koji su omalovažili život njihova sina, brata, unuka...

Kada je presuda pravomoćna ona ne može biti skandalozna jer je pravomoćna dakle istinita, i zakonita. To tim prije kada su suđenju sudjelovali suci koji su vrsni stručni i vrlo vrijedni i jer je presuda donesena u skladu s sudskom praksom kada su ovakva djela u pitanju

Nanovo se postavlja pitanje kako smo zatvorili 23. poglavlje u pregovorima s Europskom unijom ako je očito da naše pravosuđe ne zadovoljava čak ni minimalne kriterije već se konstantno povodi za time kome se sudi, ne i što je učinio. I umjesto da sutkinja Renata Pražetina Kaleb gleda u pod od srama što je obezvrijedila profesiju, ona je strogoću trenirala na ogorčenoj obitelji, jer ju je ometala u nehumanom postupku. Postupku u kojem je navela da su "vlasniku" 35 prometnih prekršaja (!) olakotne okolnosti te što je svjestan čina koji je napravio i to što je priznao što je učinio. Priznao je tri mjeseca nakon što se nesreća dogodila!

 

Nije to prvi put da bogati imaju drugačiji tretman i dokaz je to da su reakcije odgovornih u struci i politici morale biti žestoke, direktne, u smjeru da se promijeni stanje i da razni djelitelji "pravde" poput Pražetine Kaleb više ne bi mogli napraviti ovako nešto. Ne, struka se drži zajedno.

- Uz sve ograde jer prije svega nisam sudac koji se bavi kaznenim pravom i o tom predmetu znam samo ono što piše u novinama i na portalima čini mi se da kao i uvijek stvar ide posve u krivom smjeru. Naime uz svu empatiju prema obitelji nastradalog haranga koja se s vremena na vrijeme pokreće ne pomaže niti obitelji, niti javnosti niti lociranju i raspravi  o fenomenu kaznene politike, dakle sudske prakse kod kaznenih dijela iz prometa koje završavaju najtežim posljedicama - rekao nam je predsjednik Udruge hrvatskih sudaca Đuro Sessa koji pazi da se sutkinju ne proziva, ali medije konstantno osuđuje jer osuđuju smiješne kazne.

Potom je rekao nešto zanimljivo, što nas sve skupa treba zabrinuti.

- Kada je presuda pravomoćna ona ne može biti skandalozna jer je pravomoćna dakle istinita, i zakonita. To tim prije kada su suđenju sudjelovali suci koji su vrsni stručni i vrlo vrijedni i jer je presuda donesena u skladu s sudskom praksom kada su ovakva djela u pitanju. Je li to pravilna praksa, je li vrijeme da se o tome raspravi, je li vrijeme da se kaznena politika pooštri jer je vrijeme pregazilo razloge zbog kojih je ona kreirana tako kako je kreirana to je drugo pitanje. Svaki povod za takvu raspravu je dobar, ali ne da se time zloupotrebljava bol i nesreća stradalih i njihovih obitelji - kaže Sessa i uspoređuje ovaj slučaj s onim Radimira Čačića, no drugačiji su jer bivši potpredsjednik Vlade nije bio u alkoholiziranom stanju i priznao je svoj čin odmah.

Ipak, nije Sessa u pravu. Sva ova pitanja postavljala su se i u vrijeme kada je Aki Rahimovski usmrtio pješaka 1998. godine, odnosno kada je maloljetni sin tajkuna Primorca usmrtio dvije djevojčice 2002., kao i kada je sin tajkuna Žužića u alkoholiziranom stanju usmrtio 19-godišnju djevojku (prije toga je imao 18 prekršaja i njegova majka sutkinja ih je sve "brisala"!). Postavljala su se sva pitanja toliko puta, ali struka ništa nije mijenjala. Da je počela izmjena sramotnih zakona još u devedesetima, danas bismo možda imali zakon koji bi ljude kao Maćešić natjerao da budu odgovorniji prije no što usmrte nekoga. No pitanje je bi li se i tada pojavila neka sutkinja Renata Pražetina Kaleb i alkoholiziranom divljaku dodijelila kaznu koja je ispod zakonski propisanog minimuma.

 

Dok je tako, sve to ide na ruku odvjetnicima koji trljaju ruke dok njihovi bogati klijenti nekoga usmrte na cesti. Svjesni su da utjecajem i iskustvom, kao i zahvaljujući "brojnim" rupama u zakonu, mogu bez problema "isposlovati" svojim klijentima kazne koje će im biti prihvatljive. Pritom će zaraditi velik novac, kao ovaj put Ljubo Pavasović Visković, koji zasigurno ima izniman utjecaj u pravosuđu jer da nema njegov klijent ne bi dobio ovakav tretman. No treba se diviti onima koji se mogu baviti takvim poslom zato što ne bismo svi mogli tražiti za osobu kao Maćešić olakotne okolnosti (treba ponoviti, imao je otprije 35 prekršaja!) i bez problema promatrati nesretne i nemoćne članove obitelji u agoniji.

 

Obitelj si nije mogla priuštiti jednog takvog beskompromisnog i utjecajnog odvjetnika, a i da jest, lakše je izigrati zakon nego donijeti pravdu unesrećenima. Ona je ipak klimava, pokazuje to sutkinja koja se nije udostojila poštivati minimum minimuma. Uz to, ne zna se ni kada će zatvorska kazna uopće početi, a i kada krene vjerojatno će Maćešić svaki vikend biti van zatvora. Vrlo vjerojatno će biti i u nekom zatvoru poluotvorenog tipa, koji više nalikuje na hotel niže klase nego zatvor. Potom će možda i izaći iz njega prije završetka kazne i nastaviti sa svojim životom - a to je privilegija koju Siniša Smiljanić i njegova obitelj nemaju.

Reagiranje na prvu loptu, olako optuživanje za korupciju i komplot neće donijeti puno dobra jer raspiruje animozitete najčešće bez realne podloge

Neće imati ni neka druga obitelj dok silno bogate i moćne persone ne odluče nešto promijeniti u svojoj struci - pravosuđu. Ali budimo realni, s obzirom da nisu mijenjali dosad, teško da i hoće (ni EU ih nije ponukala na to), sve su to ista lica kroz proteklih desetljeće, dva iili više. Teško će mijenjati dobitnu kombinaciju... A i kada ih prozovete odmahnut će rukom, kao Sessa. Napast će novinare "jer ne znaju" i braniti činjenicu da onaj koji prođe u alkoholiziranom stanju kroz crveno dobije dvije godine za izazivanje nesreće u kojoj je poginuo mladić. Nazvat će to istinom.

 

- Je li izvršenje kazne zapelo zbog objektivnih razloga ili ne teško mi je reći, no opće je poznato da su zatvori prenapučeni i da sustav ne može na vrijeme uputiti na izdržavanje kazne sve u vrijeme kada bi to trebalo. I konačno, reagiranje na prvu loptu, olako optuživanje za korupciju i komplot neće donijeti puno dobra jer raspiruje animozitete najčešće bez realne podloge - pojašnjava Sessa i dokazuje da je napad najbolja obrana, a i tjera nas da se zapitamo koga su to prepuni hrvatski zatvori kada ovakvi kao Maćešić i razni drugi bogati i utjecajni ne borave u njima. Jesu li rezervirani samo za "smrtnike", je li i pravda rezervirana samo za njih?

 

I ništa ne možemo osim čuditi se i nastaviti zatrpavati sud u Strasbourgu, koji je prepun slučajeva iz zemalja gdje pravda još uvijek nije ni na minimalnoj razini, a kamoli civiliziranoj.

Pročitajte više tekstova sa pojmovima:

one2play, dejan maćešić, udruga sudaca