Sport

IN MEMORIAM: Komemoracija u povodu smrti Vlatka Markovića: Bio je čovjekoljub, zagreboljub i domoljub

Posljednji se oprostio Srebrić.

Piše: PolitikaPlus
Posljednji se od prijatelja i suradnika oprostio dugogodišnji tajnik i najbliži Markovićev suradnik Zorislav Srebrić koji je posjetio na Markovićev nogometni put od rodnog Bugujna u kojem je 1955. započeo nogometnu karijeru u Iskri. Od 1955. do 1958. igra za Čelik iz Zenice, a za zagrebački Dinamo nastupao je od 1958. do 1966. godine i sa "plavima" osvaja prvenstvo Jugoslavije 1958. godine i jugoslavenski nogometni kup u sezoni 1962./63. Za Dinamo je odigrao 252 utakmice i postigao 4 zgoditka. Za bečki klub Wiener Sport Club nastupao je od 1966. do 1967. godine, a za Austriju od 1967. do 1969. godine.

Brojni prijatelji, igrači iz svih generacija, treneri i sportski djelatnici oprostili su se danas od bivšeg nogometaša, trenera, izbornika i predsjednika Hrvatskog nogometnog saveza Vlatka Markovića koji je nakon duge i teške bolesti preminuo u zagrebačkoj bolnici Rebro u ponedeljak u 77. godini.

Na komemoraciji u muzeju Mimara brojnim uglednicima iz sportskog, kulturnog i političkog života Zagreba i Hrvatske, ali i iz BiH i Slovenije te iz Fife i Uefe, prvi se obratio Davor Šuker koji je naglasio da je za vrijeme predsjenikovanja Vlatka Markovića naša nogometna reprezentacija tri puta nastupila na europskim i dva puna na svjetskim prvenstvima.

Izaslanik predsjednika Uefe Michela Platinia i član IO Uefe František Laurinec kazao je da ga je s Markovićem vezivalo dugogodišnje iskreno prijateljstvo, dok je sućut obitelji i sportskoj Hrvatskoj u ime predsjednika Fife Seppa Blatera izrazio njegov izaslanik Walter Gagg.

U ime suigrača od Markovića se oprostio legendarni vratar Dinama Zlatko Škorić, a u ime GNK Dinama predsjednik Mirko Barišić kojeg je s Markovićem vezalo višedesetljetno prijateljstvo.

Gradonačelnik Zagreba Milan Bandić je govoreći o liku i djelu Vlatka Markovića naglasio da je on bio istinski "čovjekoljub, zagreboljub i domoljub".

Posljednji se od prijatelja i suradnika oprostio dugogodišnji tajnik i najbliži Markovićev suradnik Zorislav Srebrić koji je posjetio na Markovićev nogometni put od rodnog Bugujna u kojem je 1955. započeo nogometnu karijeru u Iskri. Od 1955. do 1958. igra za Čelik iz Zenice, a za zagrebački Dinamo nastupao je od 1958. do 1966. godine i sa "plavima" osvaja prvenstvo Jugoslavije 1958. godine i jugoslavenski nogometni kup u sezoni 1962./63. Za Dinamo je odigrao 252 utakmice i postigao 4 zgoditka. Za bečki klub Wiener Sport Club nastupao je od 1966. do 1967. godine, a za Austriju od 1967. do 1969. godine.

Za reprezentaciju Jugoslavije kao nogometaš Dinama, od 1961. do 1962. godine, odigrao je 16 utakmica. Prvi put u prijateljskoj utakmici protiv Madžarske u Beogradu 7. svibnja 1961. (2:4), a posljednji put, također u prijateljskoj utakmici, protiv reprezentacije SR Njemačke u Zagrebu 30. rujna 1962. godine (2:3).

Sudjelovao je na Svjetskom nogometnom prvenstvu 1962. godine u Čileu. Bio je izabran u najbolju momčad tog svjetskog prvenstva u sastavu: Schrojf, Djalma Santos, Masopust, Marković, Popluhar, Pluskal, Garrincha, Amarildo, Seeler, Pele, Zagalo.

Po završetku igračke karijere posvetio se trenerskom pozivu. Na Fakultetu za fizičku kulturu u Zagrebu diplomirao je smjer nogomet. Trener nogometaša Zagreba bio je od 1970. do 1973., belgijskog Standarda iz Liegea od 1973. do 1974., francuske OGC Nice u dva navrata, od 1974. do 1977. i od 1980. do 1982. godine. Trener Hajduka bio je u sezoni 1977./78. kada se sa scene povukla jedna vrlo uspješna generacija koja je prvih godina sedmog desetljeća prošlog stoljeća harala jugoslavenskim nogometom.

Trener zagrebačkog Dinama bio je u više navrata, od 1978. do 1980., od 1984. do 1984. i od 1990. do 1992. S Dinamom je osvojio jugoslavenski nogometni kup u sezoni 1979./80. Trener je i sportski direktor bečkog Rapida od 1984. do 1990. godine, s kojim osvaja nekoliko trofeja. U sezoni 1972./73. s reprezentacijom Jugoslavije do 23 godine osvaja prvenstvo Europe. Od 1974. do 1986. djelovao je kao instruktor FIFA-e za francusko govorno područje, za što je nagrađen posebnim odlikovanjem francuske Vlade.

Izbornik hrvatske nogometne reprezentacije bio je od 1993. do 1994. Kao sportski djelatnik u Hrvatskom nogometnom savezu dosegao je najviše. Najprije je 1994. godine izabran za potpredsjednika HNS-a sa zadaćom nadzora tehničkog razvoja. Tijekom tog mandata izabran je 1996. godine za člana Komisije UEFE za tehnički razvoj. Godine 1998. dolazi na čelo Hrvatskog nogometnog saveza koju dužnost obnaša, do 5. srpnja 2012. godine, kada je izabran za prvog doživotnog počasnog predsjednika Hrvatskog nogometnog saveza. Pod njegovim vodstvom hrvatska izabrana vrsta se plasirala na Europska prvenstva 2004. godine u Portugalu, 2008. u Austriji i Švicarskoj i 2012. u Poljskoj i Ukrajini. Te na Svjetska prvenstva 2002. u Japanu i Južnoj Koreji te 2006. u Njemačkoj.

Za svoj rad u nogometu Vlatko Marković je dobio brojne nagrade i priznanja, a među ostalim Nagrade "Franjo Bučar" i Trofeja HOO-a Matija Ljubek, Godine 2006. Marković je dobio francuski nacionalni orden za zasluge predsjednika Jacquesa Chiraca, pod nazivom Chevalier de Lordre National du Merite (vitez Nacionalnog reda), a nositelj je i titule Zmaja od Bosne srebrne u Družbi braće Hrvatskog zmaja.

Po želji obitelji Vlatko Marković je pokopan u nazočnosti najuže obitelji.

Pročitajte više tekstova sa pojmovima:

vlatko marković