Damir Gašparović

KOMENTAR: Damir Gašparović: Rohatinski i Linić - od političkih pukovnika do političkih pokojnika

Hrvati nakon svega što su prošli zaslužuju bolju vlast.

Piše: Damir Gašparović*

U Hrvatskoj je čest običaj da na osnovu nekoliko poteza, uz svesrdnu pomoć površnih i nestručnih medija preko noći postanete heroj nacije. Zbog dnevnog interesa za stvaranje novih junaka, uz određenu odmjerenost i stav, Hrvati su skloni tražiti nove heroje, očeve nacije, sve do trenutka kad rezultati njihovih poteza ne dođu na naplatu.

 

Hrvatski građani trebaju vlast koja će omogućiti budućnost svim svojim građanima i radna mjesta svoj svojoj djeci. Takvu politiku je moguće provoditi. U svijetu nije kriza svima i ne vrijedi kriza za sve. Postoje zemlje koje su sve uspješnije, a njihovi građani sve bogatiji. Hrvati nakon svega što su prošli zaslužuju bolju vlast i pogodnost da budu gospodari svoje sudbine u vlastitoj zemlji.

Zbog takvog pristupa, u jednom trenutku se površno informiranim i neupućenim građanima, ljudi poput bivšeg guvernera HNB-a Rohatinskog  i sadašnjeg ministra financija Slavka Linića učine savršenim kandidatima za Predsjednika, premijera ili tko zna što.

Valja podsjetiti kolike godine je svijetli primjer rada za opće dobro bio bivši guverner Željko Rohatinski. Naravno da za politiku središnje banke odgovornost snose svi u hrvatskoj politici koji su podržavali njenu politiku i njega kao guvernera, ali  politika HNB-a koja je tolike godine držala zamrznut tečaj kune, dovela je do potpunog urušavanja hrvatske industrijske, a i sve ostale proizvodnje!

Dovela je do toga da i ono što proizvodimo postaje skupo i nekonkurentno, što je u konačnici uzrokovalo da nam je robni izvoz na toliko niskoj razini da se moramo sagnuti kako bi ga pronašli. Samo blagim klizanjem tečaja svake godine naša industrijska proizvodnja bila bi dvostruko veća, a kreditno zaduženje i građana i države zasigurno dvostruko manje.

Međutim, tako blago klizanje nije bilo prihvatljivo najmoćnijim hrvatskim uvoznicima koji očiti kontroliraju kompletnu hrvatsku politiku, što uključuje i politiku Hrvatske narodne banke.

Posebno poglavlje u politici HNB-a predstavlja držanje naših deviznih rezervi u inozemstvu i raspolaganje sa zlatnim rezervama. Naime, sve ove godine naše devizne rezerve deponirane su u stranim bankama uz kamate od 0,2 do 0,4 %. Istovremeno cijena našeg zaduživanja gotovo nikada nije pala ispod 5%, a pri tom se o tome u hrvatskoj javnosti uopće ne govori. A zašto su prodavane zlatne zalihe to je još manje jasno.

One trebaju predstavljati zadnju točku obrane i temelj su svake zdrave valute. Da ne govorimo da neki analitičari procjenjuju da je moguć povratak dolara u nekom trenutku na zlatnu podlogu što bi dodatno višestruko povećalo cijenu zlata.

Politika koju vodi ministar financija Slavko Linić i s kojom danas uglavnom pobire aplauze mogla bi se pokazati jednako opasnom i pogubnom za hrvatsko gospodarstvo i hrvatske građane. Nije sve u represiji nad gospodarstvom, poduzetništvom i građanima, pogotovo u represiji prema malima, slabima i već osiromašenima.

Daljnje inzistiranje na smanjivanju plaća, mirovina i rastu cijena energenata, komunalija, raznih državnih nameta, raznih „legalizacija“, „fasada“ i ostalih oblika izvlačenja novca iz praznih džepova građana dovest će do  daljnjeg drastično urušavanja standarda građana i novog pada BDP-a. A pri tom bi onima koji vode državu i državne financije moralo biti jasno da takva „štednja“ donosi nesagledive posljedice, koje će se manifestirati novim osiromašenjem  i novim egzodusom mladih i obrazovnih građana.

 

Politika koju vodi ministar financija Slavko Linić i s kojom danas uglavnom pobire aplauze mogla bi se pokazati jednako opasnom i pogubnom za hrvatsko gospodarstvo i hrvatske građane. Nije sve u represiji nad gospodarstvom, poduzetništvom i građanima, pogotovo u represiji prema malima, slabima i već osiromašenima.

Samo neodgovoran čovjek može proglašavati mogućnost odlaska stotina tisuća građana u inozemstvo velikim uspjehom. Pitanje je kako će izgledati iduća godina? Fiskalne kase su riješile dio problema, ali iduće godine neće više biti moguće naći 13 milijardi neoporezivanog sakrivenog novca u ugostiteljstvu i turizmu, a ako je ove godine toliki novac nađen i naplaćen PDV, kako onda ministar financija objašnjava 17 milijardi kuna minusa u državnoj blagajni?

Hrvatska i njeni građani trebaju sasvim drugačiju vlast nego što ih je imala svih ovih godina. Hrvatska treba aktivno gospodarsku politiku od strane izvršne vlasti, vlast koja će osigurati minimalnu stopu rasta od 7%, a ne obećanja da ćemo iduće godine biti na nuli! Potpuno ludo i neodgovorno. Jasno je da je onima koji su sada na vlasti dobro i nikad bolje, ali hrvatskim građanima je loše i nikad gore.

Hrvatskim građanima ništa ne znači ako Rohatinski i Linić umjesto političkih pukovnika postanu politički pokojnici, njima nešto znači samo ako imaju vlast koja zna i radi u interesu svojih građana, a ne u osobnom interesu i servilnom ponašanju prema inozemnim centrima moći, zvali se oni Europska unija, Svjetska banka ili Međunarodni monetarni fond.

Hrvatski građani trebaju vlast koja će omogućiti budućnost svim svojim građanima i radna mjesta svoj svojoj djeci. Takvu politiku je moguće provoditi. U svijetu nije kriza svima i ne vrijedi kriza za sve. Postoje zemlje koje su sve uspješnije, a njihovi građani sve bogatiji. Hrvati nakon svega što su prošli zaslužuju bolju vlast i pogodnost da budu gospodari svoje sudbine u vlastitoj zemlji.

* Damir Gašparović je bivši savjetnik Ivice Račana i predsjednik Pokreta za modernu Hrvatsku (Pokret HR)

Pročitajte više tekstova sa pojmovima:

kriza, hrvatska, vlada, slavko linić, damir gašparović, željko rohatinski