Damir Gašparović

KOMENTAR: Damir Gašparović: Presuda šestorki - presuda koja se nije smjela dogoditi!

Ideja 'Velike Hrvatske' predstavlja civilizacijsku bedastoću i takva ideja nije imala nikada niti iole relevantnu potporu u Hrvatskoj.

Piše: Damir Gašparović*

Presuda šestorki na suđenju koje je u Hrvatskoj periferno praćeno izazvalo je veliki šok u Hrvatskoj. Ne bih rekao da je razlog broj godina dobivenih za učinjene zločine već presuda i Republici Hrvatskoj zbog njenog navodnog otvorenog sudjelovanja u ratu u susjednoj državi s ciljem stvaranja velike Hrvatske.

 

Ne može se državna politika voditi na temelju trenutne mržnje ili ljubavi prema Hrvatima iz Bosne ili Hercegovine.

Iz perspektivne svakog običnog hrvatskog građanina takva ideja predstavlja civilizacijsku bedastoću i takva ideja nije imala nikada niti iole relevantnu potporu u Republici Hrvatskoj. Nužno je u samoj presudi ali i u glavama ljudi razdvojiti suđenje i presudu za zločine od političke presude za agresiju. Zločini su bili sramotni i nedopustivi i svatko onaj tko ih je naložio i izvršio treba snositi posljedice! To svakako ne može biti presuda narodu već samo presuda svim pojedincima koji su za tako nešto odgovorni.

 

Za nas u Hrvatskoj od presudne važnosti je dio presude koji se odnosi na našu domovinu. Pogotovo zbog i dalje neodgovornog tumačenja udruga civilnog društva kao i potpuno pogrešne politike prema ovom slučaju svih Vlada RH od početka ovog procesa i od vremena podizanje tužbe. Naime, građani ne moraju znati što znači međunarodni sukob i međunarodne obveze zemlje ali to moraju znati oni koji u ime naroda vode državu sve ove godine.

 

Baš posljedica takvog dnevno političkog načina vođenja države dovela je do ovakve presude. Ne može se državna politika voditi na temelju trenutne mržnje ili ljubavi prema Hrvatima iz Bosne ili Hercegovine.

 

Problem i današnjeg tumačenja presude i samih događaja iz 1992. godine  je vađenje događaja iz konteksta vremena u kojima su se događali. Prije sveg, treba voditi računa da je Bosna i Hercegovina postala nezavisna država isključivo zahvaljujući glasovima Hrvata iz Bosne i Hercegovine. U događajima koji su uslijedili, predsjednik BiH Alija Izetbegović uporno je tvrdio da rata neće biti što je dovelo do zakašnjele pripreme za rat Bošnjaka a u konačnici rezultat je bio da su nakon godinu dana sukoba Srbi kontrolirali 70% teritorija Bosne i Hercegovine.

 

U tim trenucima bošnjačko vodstvo, ne mogući se nositi sa srpskom vojnom silom odlučuje se na akciju protjeravanja Hrvata is srednje Bosne radi osiguranja barem minimalnog „lebensrauma“.  Naravno da ta situacija dovodi do tragične etape rata u BiH u kojoj dolazi do žestokog obračuna Bošnjaka i Hrvata i zločina s obje strane. Pri tom je u Hrvatskoj bila stvorena sasvim pogrešna percepcija da nas se rat u BiH ne tiče. Jer da progon Hrvata i njihovo potiskivanje nije zaustavljeno, nove stotine tisuća Hrvata napustila bi svoja ognjišta i preselila se u Hrvatsku – po istom modelu koji je kasnije zadesio Hrvate iz Bosanske Posavine.

 

Prije sveg, treba voditi računa da je Bosna i Hercegovina postala nezavisna država isključivo zahvaljujući glasovima Hrvata iz Bosne i Hercegovine.

Naravno da je pri tom tragično da je i dio hrvatskih političara iz Hercegovine bio mišljenja da je to dobro rješenje i da na taj način može doći do podjele životnog prostora i čak sugerirao izvlačenje Hrvata iz njihovih krajeva. Ne treba pri svemu tome zanemariti i interese velikih sila i tajnih službi koje su se neprestano miješale i upravljale sukobom.

 

Ponašanje tadašnjeg hrvatskog predsjednika bilo je u velikoj mjeri državnički odgovorno. Činjenica je da Hrvatska niti u jednom trenutku nije prestala primati bošnjačke izbjeglice i u konačnici prosljeđivati oružje Armiji BiH. Da ne govorimo što bi bilo sa Bihaćkim džepom a i samom BiH da nije bilo akcije Oluja.

 

To su činjenice koje se nikada ne smiju zaboraviti. Zbog svega toga, krajnje je vrijeme da se hrvatska državna politika hitno probudi i otvori oči jer bi posljedice daljnjeg neodgovornog ponašanja državnog vrha, (ala naplaćivanja kopiranja dokumentima optuženima i sličnih gluposti) mogao koštati hrvatski narod milijarde dolara ali još i više i tragičnije međunarodnog ugleda hrvatske države i Hrvata kao naroda.

 

Hrvatsko vodstvo mora biti svjesno da se na njega odnose svi međunarodni ugovori koje je bilo kad i u bilo koje vrijeme netko iz hrvatskog vodstva potpisao i da prestanu misliti da Hrvatska a i svijet počinju s njima i njihovim izborom na vodeće državne pozicije. Jer posljedice njihovih katastrofalnih grešaka i loših procjena neće snositi oni osobno već svi građani  Republike Hrvatske, kojima je i ovako dosta problema, besperspektivnosti, nezaposlenosti i lošeg života.

 

* Damir Gašparović je bivši savjetnik Ivice Račana i predsjednik Pokreta za modernu Hrvatsku (Pokret HR).

Pročitajte više tekstova sa pojmovima:

HRVATSKA, PRESUDA, HAAG, DAMIR GAŠPAROVIĆ, BIH