Božo Skoko

ANALIZA BOŽE SKOKE: Dva desetljeća nakon raspada SFRJ: Što susjedi misle o samostalnoj Hrvatskoj?

Gdje su i što rade bivše države?

Piše: Božo Skoko

Docent na Fakultetu političkih znanosti Sveučilišta u Zagrebu, koji je doktorirao na temu imidža Hrvatske u zemljama bivše Jugoslavije, povodom izlaska svoje nove knjige „Hrvatska i susjedi“ analizirao je samostalne putove sedam novonastalih država te komentirao rezultate opsežnog istraživanja – što susjedi misle o samostalnoj Hrvatskoj. 


Od 15. siječnja 1992. kad je većina država svijeta priznala neovisnost Hrvatske i Slovenije, čime je formalno, nakon gotovo 50 godina, prestala postojati Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija, na prostoru nekadašnje države dogodile su se mnogobrojne promjene. Proces raspada i dezintegracije bivše države, sastavljene od šest republika i dvije autonomne pokrajine, potrajao je sve do početka 2008. godine, kada je Kosovo proglasilo neovisnost i steklo međunarodno priznanje.


Kao što je i stvorena u vihoru Drugoga svjetskog rata, Jugoslavija je u krvavom nizu ratova, neslavno i propala. Razdruživanje jugoslavenskih republika popratilo je čak šest ratova – desetodnevni rat u Sloveniji u srpnju 1991., rat u Hrvatskoj (1991-1995.), rat u Bosni i Hercegovini (1992-1996.), zatim rat na Kosovu i NATO-ovo bombardiranje Srbije 1999. te na kraju tromjesečni rat u Makedoniji 2001. Svi ti ratovi su odnijeli 300 tisuća života, mnogobrojna razaranja, stotine tisuća ljudi napustilo je područja gdje su živjeli a u mnogim područjima uništeno je gospodarstvo.

Susjedi se Hrvatskoj dive ponajviše zbog ekonomskog napretka i životnog standarda, ugleda u svijetu te kvalitete života.

Kao što piše Dušan Bilandžić ratovi na tlu prijašnje Jugoslavije su se bitno razlikovali od klasičnih ratova jer zaraćene strane nisu težile rješenju u sudaru vojski na bojnom polju. Stoga su oni zadobili dva bitna svojstva: osvajanje područja radi etničkog čišćenja i pljačkanje svih dobara do kojih se moglo doći, pri čemu su glavne žrtve bile civili – građani svih uzrasta i spolova, a stradali su sela i gradovi te uništavani religijski i povijesni tragovi kako bi se zatrla prošlost, sadašnjost i budućnost žrtava. U ratovima su nestale sve prethodne ideologije, od panslavizma i jugoslavenstva 19. i 20. stoljeća, ideologije bratstva i jedinstva i velike zajedničke države, koja je služila kao bedem spram njemačkog, mađarskog, talijanskog ili nekog drugog hegemonizma velikih sila, od kojih, stvaranjem EU, više ne prijeti opasnost te komunizam…

Ratovi u sinergiji s tranzicijom, utjecali su na procese dezindustrijalizacije, dezurbanizacije i kriminalizacije a nazadovanje je zahvatilo sve oblasti društvenog života. Sve je to pak izravno utjecalo na društveno-politički položaj tih država u međunarodnoj zajednici te se dugoročno odrazilo na njihov kulturni, socijalni i gospodarski razvoj. Tako se, nakon gotovo dva desetljeća samostalnog razvoja, države nastale na području nekadašnje Jugoslavije, nalaze se na potpuno različitim stupnjevima razvoja i imaju prilično različit položaj u međunarodnoj zajednici.   

Slovenija je, primjerice članica Europske unije i NATO saveza. Bosna i Hercegovina živi pod međunarodnim protektoratom. Makedonija u međunarodnoj javnosti ne smije nastupati pod svojim imenom. Slovenija ima pet puta a Hrvatska dva puta bolje gospodarske pokazatelje od Srbije, a ona je dva puta bolja od BiH. Jedino su Slovenija i Hrvatska prestigle BDP koje su imale 1990. godine, dok je samo Slovenija nadmašila industrijsku proizvodnju iz vremena Jugoslavije. Usporedbe radi, poredak država prema visini BDP-a za 2008. prema EUROSTAT-u (iskazan u postotcima prosjeka BDP-a EU) izgleda ovako: Slovenija (BDP - 90% prosjeka EU), Hrvatska (BDP - 63% prosjeka EU), Crna Gora (BDP - 46% prosjeka EU), Srbija (BDP - 37% prosjeka EU), Makedonija (BDP - 32% prosjeka EU) te na začelju Bosna i Hercegovina (BDP - 30% prosjeka EU).

SLO
Jaki gospodarski utjecaj u regiji

                
Najrazvijenija bivša jugoslavenska republika Slovenija, koja nije imala ratnih šteta, ni značajnijih gubitaka, i koja je još u komunizmu prednjačila po reformama tada vladajućeg Saveza komunista i liberalizaciji sustava i društva. Postala je članicom Europske unije u prvom valu proširenja na istok u svibnju 2004. A četiri godine kasnije već je postala i predsjedateljica te zajednice, kao najnaprednija tranzicijska zemlja.

Prva je među bivšim jugoslavenskim republikama postala i nestalna članica Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda (od 1997. do 1999.) a 2005. predsjedala je OESS-om. Slovenija, među tranzicijskim zemljama prednjači po društvenom razvoju, obrazovanosti i razvijenosti, niskoj stopi kriminala i razini korupcije… Manje probleme bilježi zbog pritiska na medije, odnosa prema nacionalnim manjinama, povrata duga štedišama Ljubljanske banke u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini a s Hrvatskom ima i neriješena granična pitanja. Od svih bivših jugoslavenskih država, Slovenija je najbolje proširila svoj gospodarski utjecaj u regiji.  

HR
Visoki prihodi od turizma i sportski uspjesi


Hrvatska je u Jugoslaviji, uz Sloveniju, bila najrazvijenija jugoslavenska republika, a i danas se nalazi na drugom mjestu uspješnosti među postjugoslavenskim državama. Na putu razvoja prilično ju je zaustavio petogodišnji krvavi i razorni rat (od „balvan revolucije“ u kolovozu 1990. do oslobodilačke operacije „Oluja“ u kolovozu 1995.). Tek 1998. uspjela je ostvariti potpun državno pravni integritet na cijelom području, mirnom reintegracijom Hrvatskog podunavlja.

Ustanak Srba u Hrvatskoj 1990. a protiv stvaranja hrvatske države te agresija Srbije i Jugoslavenske narodne armije (JNA) na Hrvatsku, a koje su planirale odcijepiti i u sustav Srbije uključiti gotovo trećinu njezina teritorija, izazvali su svenarodno ujedinjenje, pa su spomenuti ustanak i planovi poraženi i propali. Slijedio je, štoviše, egzodus Srba iz Hrvatske u BiH i Srbiju, što je dobar dio Hrvata intimno priželjkivao.  Tijekom i nakon rata, u gospodarskom smislu Hrvatska je imala problema s lošom provedbom privatizacije društvenog vlasništva, u kojem se obogatila manjina a mnogobrojni industrijski pogoni su ugašeni. Nakon rata, Hrvatska se, zbog nedovoljne razine demokracije, nalazila u svojevrsnoj izolaciji, što je usporilo euro-atlantske integracije. Međutim, Hrvatska je u proteklom razdoblju uvelike uznapredovala, posebice nakon 2000. godine – od izgradnje mreže auto-cesta, preko razvoja demokracije, do jačanja vanjskopolitičkih pozicija. Hrvatska je kandidat za punopravno članstvo u Europskoj uniji, a 2009. postala je članica NATO saveza. Godine 2008. izabrana je i za nestalnu članicu Vijeća sigurnosti, te je bila predsjedavajuća tog tijela UN-a. Nakon gotovo 15 godina djelovanja OESS je zaključio svoju misiju, potvrdivši da državne institucije funkcioniraju te da je razina demokracije na zadovoljavajućoj razini. Ima bezvizni režim sa zemljama Schengenskog sporazuma, kao jedina postkomunistička zemlja izvan Europske unije.

U odnosu na ostale države bivše Jugoslavije, Hrvatska ostvaruje najveće prihode od turizma zahvaljujući prekrasnoj jadranskoj obali. Također je u sportu najuspješnija bivša jugoslavenska republika. Mala Hrvatska je osvojila čak 27 olimpijskih medalja, u razdoblju od 1992. (kad je prvi put samostalno nastupila u Barceloni) do 2010. (olimpijada u Vancouveru). Od toga je 7 zlatnih olimpijskih medalja. Hrvatska je svjetski prvak u rukometu  (2003.) i vaterpolu (2007.) te skoku u vis (Blanka Vlašić). Hrvatski tenisači osvojili su i teniski Davis kup 2005 a Goran Ivanišević pobjednik je Wimbledona 2001. gdje je stigao s pozivnicom. Na Svjetskom nogometnom prvenstvu 1998. osvojila je brončanu medalju. Ima svjetske rekordere u plivanju...   

SRB
Veliko srpska mitologija i dalje snažna


Srbija je, u početku liberalizacije političkog i društvenog života u Jugoslaviji, krenula putem retrogradnih i velikodržavnih ideja, koje je predvodio Slobodan Milošević. Snosi najveću krivnju za krvavi raspad nekadašnje Jugoslavije a još nije uspjela riješiti katarzičnu dilemu je li problem u ratovima ili samo u porazima, koje je u njima doživljavala. Unutarnje političko nasilje, gdje ultra-nacionalističke stranke – radikali i socijalisti – pobjeđuju na izborima, izazivanje ratova te teritorijalna implozija obilježili su Srbiju posljednje desetljeće i pol. Kao što je svojedobno u Jutarnjem listu podsjetio Vlado Vurušić, legendarna hiperinflacija 1993. bila je najveća na svijetu – 19.810 % a postojala je i novčanica od 500,000.000.000 dinara. U Haaškom zatvoru su bila dvojica njezinih predsjednika – Slobodan Milošević i Milan Milutinović, te mnogobrojni političari, ministri i generali. Milošević je nasilno srušen nakon lažiranja izbora u studenom 2000. godine. Premijer Zoran Đinđić, koji je pokušao vratiti Srbiju na put demokratskog razvoja, ubijen je u atentatu 2003. godine.

Približno polovica susjeda Hrvatsku smatra balkanskom zemljom dok ih je za 23 posto mediteranska, a srednjoeuropskom zemljom nas drži 21% susjeda

Kao što piše Dušan Bilandžić, veliki poznavatelj prilika u Srbiji, srpski narod unatoč nekim pokušajima, nije imao snage suprotstaviti se velikosrpskoj ideologiji, ostvariti prekretnicu, prihvatiti modernizaciju i prilagoditi se modernim magistralnim europskim integracijama. Izostali su demokratski procesi i tranzicija koji se ostvaruju u ostalim postkomunističkim zemljama istočne Europe.
Srbija ima razorenu ekonomiju a nezaposlenost je prošle godine bila veća od 25%. Prema stopi siromaštva nalazila se tek ispred Albanije, Gruzije, Moldavije i BiH, a ima i jednu od najbolje organiziranih mafija u Europi. Srbija je danas društvo u potrazi za novim identitetom i vrijednostima, iako su nacionalno podijeljena nacija u problemima zbog lažnih mitova o sebi u koje su povjerovali. Međutim, kako piše Bilandžić, zahtjev za revizijom stoljetne tradicije traži odricanje od dijela osobnoga i nacionalnog identiteta, a revizija se tradicije još doživljava kao izdaja srpstva, pravoslavlja i predaka te kao put u osobni i nacionalni nihilizam, što je vidljivo i po stajalištima političkih elita oko samostalnosti Kosova.

Neovisnost su nevoljko i tvrdoglavo objavili tek u svibnju 2006. nakon što je Crna Gora izašla iz zajedničke države, što srbijanska vlada jedno vrijeme nije htjela priznati. Faktički još 1999. a formalno 2008. Srbija je ostala i bez Kosova, kojeg je međunarodna zajednica priznala kao samostalnu državu, uz veliko protivljenje Srbije i Rusije. Odbijaju članstvo u NATO-u a neizvjestan je i put prema članstvu u Europskoj uniji.

Od značajnijih uspjeha mogu se pohvaliti mnogobrojnim filmskim nagradama, koje u ime Srbije osvaja redatelj Emir (Nemanja) Kusturica ali je porazna činjenica da se Srbi sve više pojavljuju kao usputni negativni likovi zapadnjačkih filmova. U pogledu glazbenih uspjeha, osvojili su Eurosong 2007., zahvaljujući Mariji Šerifović i pjesmi Molitva, što im je osiguralo domaćinstvo tog prestižnog glazbenog događaja. Srbija ima perspektivu da postane „normalna“ država ali očito još ne postoji dovoljno političke volje i snage da se priznaju pogreške i krene naprijed. Kao što kaže Bilandžić, možda će taj proces ubrzati činjenica da su ratovi u razdoblju 1991-1999. pokopali sve iluzije i nade o Velikoj Srbiji, koja je ranije bila glavnim uzrokom sukoba u prijašnjoj Jugoslaviji te uzrokom gotovo stogodišnjeg sukoba na Balkanu. Uz to, desetogodišnja kriza i ratovi iscrpili su sve rezerve i volju za nove ratne avanture, a život – koji je jači od ideologije -  prisiljava vlasti da zbog gospodarskih interesa, obnove i učvrste odnose sa susjedima. Na koncu, globalizacija ima sve veći utjecaj i na ovim prostorima a međunarodna zajednica će učiniti sve da jugoistok Europe pripoji Zapadu.                   

BiH
Tanovićev Oskar najsvjetlija točka


Bosna i Hercegovina je prošla najteži put do neovisnosti a i danas je nedefinirana i neetablirana država, sastavljena od dva entiteta i tri naroda (Bošnjaci-Muslimani, Hrvati i Srbi) različitih interesa i očekivanja. Iako se redovito provode izbori za sve razine vlasti, državom u biti upravlja visoki predstavnik, kojeg bira međunarodna zajednica i koji ima pravo veta na sve odluke državnog parlamenta i vlade te pravo smjene bilo kojeg dužnosnika.

Bosanskohercegovačku samostalnost praktički su proglasili Bošnjaci i Hrvati 1991. a bosanskohercegovački su Srbi u proljeće 1992., uz pomoć JNA, a prema programu stvaranja Velike Srbije otpočeli rat za priključenje BiH Srbiji. No, potpuno razbijanje i podjela BiH nisu uspjeli, i to iz dva razloga: Bošnjaci su stvorili svoju vojsku, koja se nije dala poraziti, a međunarodna je zajednica, osobito SAD, priznala BiH te spriječila njezinu podjelu.

Potpisivanjem Daytonskog sporazuma 1995. osiguran je prekid rata u Bosni i Hercegovini ali je država nelogično podijeljena na dvije teritorijalne cjeline – Federaciju BiH (u kojoj žive Bošnjaci-Muslimani i Hrvati) te Republiku Srpsku (koja je tijekom rata etnički očišćena i u kojoj žive uglavnom Srbi). Te dvije cjeline, uz distrikt Brčko, u stvarnosti funkcioniraju kao zasebni entiteti i nalaze vrlo malo suglasja oko zajedničkih državnih interesa. Istodobno u Federaciji, Hrvati kao najmalobrojniji narod, koji je brojčano najviše stradao u ratu, unatoč svojoj konstitutivnosti, zbog nadglasavanja većinskog naroda, gubi poziciju odlučivanja o svojoj sudbini. Ova je država pogođena najkrvavijim ratom i najvećim stradanjima ljudi i imovine. Među ostalim, izvršen je genocid u Srebrenici, najveći nakon Drugog svjetskog rata. Uz sukobe Srba i Bošnjaka, Srba i Hrvata te Bošnjaka i Hrvata, postojao je i međubošnjački sukob. Država još funkcionira po etničkim a ne političkim ili socijalnim načelima. Krah gospodarstva, nezaposlenost, inflacija i općenito društvena nerazvijenost, ovu zemlju svrstavaju na top ljestvici daleko iza ostalih tranzicijskih zemalja. Zbog nesređene političke i gospodarske situacije, euro-atlantske perspektive se čine dalekima. Ipak, Bosna i Hercegovina je u lipnju 2008. potpisala Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju s Europskom unijom, čime je započela svoj put prema europskim integracijama. Od pozitivnih činjenica, vrijedi istaknuti kako je jedina država na području bivše Jugoslavija koja je osvojila Oscar. Film „Ničija zemlja“ Danisa Tanovića 2001. dobio je prestižnu filmsku nagradu kao najbolji strani film te godine.

CG
Napredak uz isprike i ruska ulaganja


Crna Gora je bila najmanja jugoslavenska republika. U ratovima u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini sudjelovala je na strani Srbije te je dugo podržavala Miloševićevu velikosrpsku politiku. Tijekom rata su imali značajan antiratni pokret, kojeg kasnije podržavaju i političari na čelu sa Đukanovićem, Vujanovićem i Marovićem, zbog čega NATO 1999. ne bombardira Crnu Goru. Zajedno sa Srbijom činila je Saveznu Republiku Jugoslaviju, koja je 2003. postala državna zajednica Srbije i Crne Gore. Svojevrsnim pokajanjem zbog sudjelovanja u velikosrpskoj agresiji te službenim državnim isprikama Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini, Crna Gora se iskupila i stekla naklonost susjednih zemalja. Nakon referenduma 2006. uz nekoliko postotaka razlike, postaje neovisna država, kao posljednja bivša jugoslavenska republika koja je iskoristila Ustav iz 1974. koji je omogućavao razdruživanje. Iako ju nagriza unutarnji sukob i problem identiteta (između građana usmjerenih stoljetnoj crnogorskoj tradiciji i prosrpski orijentiranima), bilježi gospodarski rast, uglavnom zahvaljujući rasprodaji imovine i ruskim ulaganjima. Turizam je jedna od važnih stavki razvoja. Parafirali su Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju s Europskom unijom a na putu približavanja europskim integracijama koristi se hrvatskim iskustvima.

MK
Atentati i tragične smrti


Makedonija je bila pošteđena ratnih sukoba iako je imala kratkotrajni rat s pobunjenim Albancima. Još je opterećena mnogobrojnim etničkim, socijalnim i ekonomskim problemima, a zbog protivljenja susjedne Grčke, u međunarodnim odnosima nema pravo korištenja svoga imena, već nastupa kao FYRM - Bivša Jugoslavenska Republika Makedonija. Upravo ime, iza kojeg se krije sukob identiteta Makedonije i Grčke, bilo joj je zapreka i za dobivanje pozivnice za ulazak u NATO savez u travnju 2008. Podsjetimo, Makedonci su u 20. stoljeću živjeli u stalnome strahu od podjele njihove zemlje. To se u ratovima na prostoru Jugoslavije ipak nije dogodilo, jer su Makedoniju štitili SAD-e i zemlje Europske unije. Srbija pak koja je sudjelovala u ratovima u Hrvatskoj i BiH, nije imala snage intervenirati i u Makedoniji. Uz to, Makedonci su, pod dojmom početno uspješne srpske ratne kampanje u Hrvatskoj i BiH, čak i molili Srbiju da, zbog opasnosti od Bugarske i Grčke, ostanu u sklopu Savezne Republike Jugoslavije. Naprotiv, nije bilo razloga za takav strah jer je Bugarska priznala Makedoniju a Grčka je, pod pritiscima EU, svoje neslaganje svela na političke i ekonomske pritiske prema Makedoniji.  

Makedonija je danas kandidat za članstvo u Europskoj uniji ali je neizvjestan datum početka pregovora. Izvršen je neuspješni atentat na prvog makedonskog predsjednika Kiru Gligorova, a u zrakoplovnoj nesreći, tijekom posjeta Bosni i Hercegovini poginuo je predsjednik Boris Trajkovski. Prema podacima Svjetske banke, više od 20% stanovništva preživljava s manje od 1,5 US$ na dan. Nezaposlenost je 2008. iznosila više od 35% a uvoz je bio veći oko milijardu dolara od izvoza. Najveća zvijezda im je bio tragično poginuli pjevač Toše Proeski, koji je uživao popularnost na prostorima cijele bivše države.

KOS
Najmlađa populacija živi u zemlji punoj korupcije

Kosovo još od 1999. funkcionira izvan državno-pravnog okvira Srbije, pod kontrolom međunarodne zajednice. Nasilno ukidanje ustavne autonomije Kosova od strane Slobodana Miloševića krajem osamdesetih godina, te represija koju je započeo na tom prostoru, zapravo je označila početak raspada bivše Jugoslavije. Devedesete godine označile su totalnu represiju srbijanskog režima nad Albancima na Kosovu. Ukinute su sve albanske institucije, započelo je izbacivanje s posla, ukinuti su nastava i televizijske postaje na albanskom jeziku. Provođena su stalna hapšenja i teror. Kad je Milošević osjetio da gubi vlast, započeo je „kosovsko konačno rješenje“, što je dovelo do neviđenog, milijunskog izbjegličkog vala, što je izazvalo združeno NATO bombardiranje Beograda i Srbije te NATO-ova intervencija na Kosovu.

U takvom okružju uspostavljene su albanske kosovske institucije i provedeni su izbori za parlament, izvan suvereniteta Srbije. 2006. godine započeli su pregovori o rješenju statusa bivše pokrajine. Međutim, njihov totalni neuspjeh bio je signal međunarodnoj zajednici da donese odluku o priznanju Kosova, što je učinjeno u veljači 2008., čime je Kosovo postalo sedma država, nastala na području bivše Jugoslavije. Uz protivljenje Srbije, nakon priznanja SAD-a te najvažnijih europskih država, Kosovo su priznali i Slovenija i Hrvatska, dok je Bosna i Hercegovina to odbila učiniti, zbog unutarnjih sukoba.

Slovenija i Bosna i Hercegovina najviše smatraju Hrvatsku balkanskom državom, a najmanje Crna Gora.

Kosovo je još u Jugoslaviji bilo najnerazvijeniji dio države. Nacionalni dohodak per capita bio je sedam puta veći u Sloveniji nego na Kosovu. Ondje je službena valuta euro, gospodarstvo je gotovo uništeno a prosječna plaća ne prelazi 200 eura. Oko 45% stanovništva živi s prihodima od 1 US$ na dan. Na 4. su mjestu u svijetu po korupciji. Nezaposlenost je 2008. iznosila oko 40%, izvoz 300 milijuna dolara a uvoz 3 milijarde dolara. Albanska kosovska mafija poznata je kao najbeskrupuloznija u Europi a bavi se narkoticima i trgovinom bijelim robljem. Nemaju problema s nacionalnom i državnom identifikacijom. Konačno su ostvarili ono čemu su puna dva desetljeća težili u nacionalnom i političkom smislu. Inače, svi se Albanci u – Albaniji, Crnoj Gori, Grčkoj, Makedoniji, Srbiji i Kosovu – smatraju dijelovima jedne jedinstvene nacije – albanske i povezani su fizički s matičnom zemljom u jednu geopolitičku cjelinu. Imajući u vidu tu činjenicu, te njihovu neuništivu težnju za nacionalnim sjedinjenjem, Bilandžić predviđa kako će se ta podijeljenost teško održati, ali dodaje kako eventualno sjedinjenje u Veliku Albaniju u sadašnjim vremenima nije aktualno ili je odgođeno za neka druga vremena. U prilog toj tvrdnji, govori i činjenica da Albanija prihvaća trenutačni status Kosova i položaj Albanaca u susjednim zemljama. Na koncu vrijedi spomenuti kako Kosovo ima najbrojniju populaciju od 18 do 35 godina u Europi.      

Slovenija i Hrvatska – uzori?


Dvadeset godina nakon raspada bivše Jugoslavije više manje je svima jasno kako je Slovenija stekla nedostižnu prednost pred ostalim državama nastalim na ovom prostoru. Isto tako im je jasno kako za njom, uz sve probleme, krupnim koracima grabi i Hrvatska. Kod jednih ta činjenica izaziva poštovanje i divljenje a kod drugih zavist i ljubomoru. Jedni to sasvim otvoreno priznaju a drugi nisu baš sigurni je li to samo privid ili realnost. Istraživanje koje smo prije dvije godine napravili u BiH, Crnoj Gori, Makedoniji, Sloveniji i Srbiji na uzorku od 5.000 ispitanika pokazalo je kako se susjedi Hrvatskoj dive ponajviše zbog ekonomskog napretka i životnog standarda, ugleda u svijetu te kvalitete života. Najlošije je rangirana po razini sigurnosti i razvijenosti demokracije, i to u Srbiji i Crnoj Gori, gdje značajan broj ispitanika ne smatra da je Hrvatska previše uznapredovala po tim pitanjima u odnosu na njih.

Najbolje, pa i najrealnije Hrvatsku percipiraju Makedonija i Slovenija. Na trećem mjestu po naklonosti je Bosna i Hercegovina, koja je također Hrvatsku najviše pohvalila za ekonomski napredak i standard života, a najmanje za razinu demokracije. Najlošije rangiranje, u usporedbi s ostalima, Hrvatska je doživjela u Srbiji, gdje je najbolji rang dobila za ugled u svijetu (baš kao i u Crnoj Gori) a najlošiji za razinu sigurnosti. Očito, hrvatski susjedi prilično dobro percipiraju gospodarski i vanjskopolitički napredak Hrvatske, poboljšanje razine kvalitete života pa i funkcioniranje pravne države. Međutim, kategorije koje se odnose na razvijenost demokracije i razinu sigurnosti, koje nisu izravno mjerljive, nisu dovoljno percipirane ili nisu percipirane kao dovoljno kvalitetne.

Istraživanje je pokazalo da pozitivnije mišljenje o Hrvatskoj imaju oni ispitanici koji su nakon 2000. godine boravili u Hrvatskoj, te bolje obrazovani ispitanici, ispitanici s većim primanjima i stariji ispitanici. Očito je kako ispitanici koji su boravili u Hrvatskoj prije rata, svoju sliku o Hrvatskoj grade na temelju tih sjećanja i medijskog izvještavanja, dok ispitanici koji su doživjeli Hrvatsku posljednje desetljeće mogu puno kompleksnije i cjelovitije sagledati život u Hrvatskoj i napraviti puno realnije usporedbe s matičnim zemljama.

Doživljavaju li susjedi vanjskopolitičke uspjehe Hrvatske?


Budući da je Hrvatska posljednjih godina značajno poboljšala svoj položaj na međunarodnoj pozornici, od napretka u pregovorima oko punopravnog članstva u Europskoj uniji do ulaska u NATO savez (neki je međunarodni subjekti smatraju i svojevrsnim liderom u regiji), istražili smo kako građani susjednih zemalja percipiraju taj međunarodni iskorak.


Kakav je, prema vašem mišljenju, položaj Hrvatske u međunarodnim odnosima?

 

 

Zemlja

 

Populacija

Bosna i Hercegovina

Crna Gora

Makedonija

Slovenija

Srbija

 N

5.087

1.000

1.025

1.019

1.011

1.032

Puno bolji nego moje zemlje

36%

53%

36%

57%

1%

35%

Malo bolje nego moje zemlje

30%

34%

36%

33%

5%

40%

Podjednak kao moje zemlje

10%

9%

12%

5%

17%

8%

Malo lošije nego moje zemlje

10%

1%

2%

0%

49%

1%

Puno lošije nego moje zemlje

4%

0%

1%

0%

19%

1%

Ne zna

9%

3%

14%

4%

9%

16%

 

Odgovori nam pokazuju kako ispitanici imaju realan pogled na stvarnost i kako je hrvatski napredak u međunarodnim odnosima prepoznat u regiji. Bez obzira na nijanse – je li napredak puno ili malo bolji od napretka matičnih zemalja ispitanika, zanimljivo je kako je više od 70% građana u svim državama svjesno tog hrvatskog vanjskopolitičkog uspjeha. Slovenija, koja je članica Europske unije ima također prilično realan pogled – 49% ispitanika smatra kako je međunarodni položaj Hrvatske malo lošiji od slovenskoga. Također je zanimljivo kako čak 17% slovenskih ispitanika smatra kako je taj položaj jednak onome kakav ima Slovenija. Ispitanici koji smatraju da Hrvatska ima lošiji položaj od njihove zemlje – u BiH, Crnoj Gori, Makedoniji i Srbiji, ne postoje ili je njihov broj totalno zanemariv.

Nakon ove procjene realnosti pokušali smo procijeniti odnos ispitanika prema tom uspjehu, odnosno istražiti je su li dovoljno percipirani hrvatski napori na tom putu, ili su prisutni stereotipi, teorije zavjere i sl.

Rezultati nam otkrivaju prilično različit odnos prema hrvatskom uspjehu. Naime, polovica ispitanika u Makedoniji smatra kako je Hrvatska svoj međunarodni položaj zaslužila zbog svog političkog i gospodarskog napretka. To isto misli 38% građana Bosne i Hercegovine i 36% građana Crne Gore, iz kojih čak 40% građana vjeruje kako hrvatski napredak treba pripisati potpori i lobiranju nekih europskih zemalja. Lobiranje za Hrvatsku prisutno je u javnom mnijenju svih država a najviše u Srbiji - 43%.

Čak 30% srbijanskih ispitanika smatra kako hrvatsko napredovanje možemo pripisati nepravednosti Europske unije prema ostalim državama nastalim na području bivše Jugoslavije. To misli i oko 20% građana Crne Gore i Bosne i Hercegovine. Najviše ispitanika u Sloveniji (čak 48%) smatra kako Hrvatska svoje približavanje Europskoj uniji može zahvaliti svome zemljopisnom položaju (uz schengensku granicu). Tom faktoru značajnu pozornost daju i ispitanici u Makedoniji. Hrvatsko političko vodstvo zaslužnim za uspjehe smatra čak 30% ispitanika u BiH te 22% iz Makedonije i 20% iz Crne Gore.

Zašto je Hrvatska, po vašem mišljenju, nakon Slovenije, najbliža ulasku u Europsku uniju od svih zemalja u regiji  (moguć izbor dvije opcije)?

 

Uzorak

Zemlja

Bosna i Hercegovina

Crna Gora

Makedonija

Slovenija

Srbija

N

5.087

1.000

1.025

1.019

1.011

1.032

Zbog svoga napretka u političkom i gospodarskom smislu

31%

38%

36%

51%

18%

14%

Zbog uspješnog političkog vodstva

19%

30%

20%

22%

8%

15%

Zbog potpore i lobiranja nekih europskih zemalja

35%

40%

30%

40%

20%

43%

Zbog nepravednosti Europske unije prema ostalim zemljama bivše države

18%

21%

22%

12%

6%

30%

Zbog svog geografskog položaja

27%

24%

13%

38%

48%

14%

Nešto drugo

2%

1%

1%

1%

3%

3%

Ne zna

12%

3%

16%

6%

15%

19%

 

Je li Hrvatska balkanska država?

Budući da se Hrvatska tijekom devedesetih godina, nastojala izolirati od „negativnog“ Balkana, pozicionirajući se kao srednjoeuropska i mediteranska država, nastojali smo istražiti kako Hrvatsku doživljaju njezini susjedi. Ispitanicima smo ponudili da Hrvatsku smjeste u jednu od tri izabrana zemljopisna pojma, gdje po njima najviše pripada. Približno polovica svih ispitanika, Hrvatsku smatra balkanskom zemljom (48%) te mediteranskom (23%) i srednjoeuropskom (21%) gotovo podjednako.

Slovenija i Bosna i Hercegovina najviše smatraju Hrvatsku balkanskom državom (58 i 57%), a najmanje Crna Gora (32%). Zapravo Crna Gora je jedina država u regiji koja Hrvatsku smatra više mediteranskom nego balkanskom državom (moguće zbog istog podneblja).

Gotovo polovica makedonskih i srbijanskih ispitanika Hrvatsku također smješta na Balkan. Srednjoeuropskom državom Hrvatsku najmanje smatra Slovenija (11%) a najviše Makedonija (33%). Mediteranskom zemljom Hrvatsku, uz Crnu Goru, percipira i značajniji broj slovenskih (22%) i bosnakohercegovačkih (23%) ispitanika. Da se Hrvatska s pravom može predstavljati kao mediteranska zemlja potvrđuje i 19% ispitanika iz Srbije i 18% iz Makedonije. U svakom slučaju, hrvatski susjedi – u većoj ili manjoj mjeri - priznaju Hrvatskoj njezinu srednjoeuropsku i mediteransku orijentaciju, ali isto tako je smatraju dijelom Balkana.  

Zašto se susjedi dive Hrvatskoj?

Kako bismo još podrobnije istražili ili potvrdili percepciju poslijeratne i ujedno europske Hrvatske, te napravili odmak od posljedica ratnih sukoba i stereotipa iz prošlosti te smo ispitanike nastojali potaknuti da pokušaju sagledati ukupne hrvatske vrijednosti, kroz otvoreno anketno pitanje u kojem su trebali navesti po tri najpozitivnije stvari, pojave, ljude ili činjenice koje vežu uz Hrvatsku.

Ispitanici u Bosni i Hercegovini naveli su: Jadransko more (38%), razvijen turizam (25%), bogata kultura (20%), uspješan sport (19%), ekonomski razvoj (14%), autoputovi (12%)...
Ispitanici u Crnoj Gori naveli su sljedeće: dobra glazba i glazbenici (29%), dobra turistička ponuda (20%), Jadransko more, obala i otoci (19%), dobri sportaši (17%), bogata kultura (17%)...
Ispitanici u Makedoniji naveli su sljedeće pozitivne karakteristike, koje percipiraju u Hrvatskoj: razvijen turizam i dobra turistička ponuda (37%), Jadransko more (36%), uspješan sport (33%), bogata tradicija i kultura (18%), dobra glazba i kvalitetna glazbena ponuda (17%)...

Ispitanici u Sloveniji su naveli iznimno velik broj različitih odgovora, zbog čega je bilo vrlo teško obraditi i kategorizirati pristigle podatke. Navodimo najučestalije hrvatske prednosti iz slovenske perspektive: Jadransko more (20%), razvijen turizam i dobra turistička ponuda (15%), gostoljubivost i ljubaznost ljudi (14%)…    
 
Ispitanici u Srbiji naveli su sljedeće hrvatske prednosti: Jadransko more (31%), dobri glazbenici (16%), kvalitetna turistička ponuda (11%), dobri sportaši (9%), lijepa priroda (7%), bogata kultura (7%)...

Imajući u vidu navedene pojmove, čini se kako građani susjednih država ipak značajno percipiraju hrvatske prednosti i njezin samostalni napredak. Međutim, puno su više fascinirani ljepotom obale i turizmom, odnosno glazbom i kulturom nego europskim uspjesima, ulaskom u NATO ili suradnjom s Haagom, što često naši političari smatraju glavnim oružjem u šarmiranju suvremenog svijeta i širenju utjecaja. Vrijeme je da prepoznamo vrijednosti koje mogu biti magnet drugima i da se bolje pozicioniramo u regiji.  

Pročitajte više tekstova sa pojmovima:

JUGOSLAVIJA, BOŽO SKOKO