KOLUMNA DRAŽENA KLARIĆA: Kako je Pupovac izgubio potporu hrvatske ljevice

Umjesto uvoda:
Ivica Račan 2005. godine preuzeo je mjesto predsjednika Nacionalnog odbora za praćenje pregovora s EU. Jednog popodneva odlučio je organizirati druženje članova Odbora s ključnim ljudima hrvatskih medija. Sastanku sam prisustvovao kao zamjenik glavnog urednika Večernjeg lista. Nakon kurtoaznih uvodnih izjava, razgovor je krenuo zanimljivijim i provokativnijim temama.

U jednom trenutku riječ je uzeo član Odbora Milorad Pupovac da bi u svom nastupu napao Dnevnik HTV-a koji je, prema njegovim riječima, u svojim izvještajnima prikazivao srpsku manjinu na netom završenim izborima u negativnom svjetlu. Nastao je tajac. Pupovac je, da skratim, napao HTV jer je u Dnevniku objavio kako birači koji su došli iz Srbije na glasovanje u Hrvatsku viču 'ovo je Srbija'. Upitao sam ga što su po njemu trebali učiniti, ne objaviti, izvršiti autocenzuru.... Nisam dobio konkretan odgovor.

Zbog pranja savjesti iz devedesetih, u dvijetisućitima sve vezano uz srpsku manjinu, pa tako i Pupovac i Srpsko narodno vijeće, postalo je tabu. Status "svete krave" priskrbio im je poziciju da su o njihovu radu samo rijetki bili spremni govoriti i pisati, a da se ne izlože opasnosti da budu optuženi za nacionalizam ili šovinizam.

Film vraćam koju godinu ranije. Ivica Račan je na vlasti, a dječaku srpske nacionalnosti zabranili su igrati nogomet u Vukovaru samo zbog toga što je imao "kriva krvna zrnca". Bila je to jedna od mojih prvih naslovnica koje sam uredio u Večernjem listu, naime stigao sam u te dnevne novine tek koji tjedan prije. Žestoko smo se okomili na ovaj šovinistički istup, reagirao je i Račan koji je telefonski nazvao dječaka i njegove roditelje. Reagirao je i Milorad Pupovac koji je pozdravio Večernjakovu priču. No, nekoliko mjeseci poslije dogodio se obrnuti slučaj, u Srbu su zabranili dječacima igrati košarku jer su bili Hrvati. Večernji je opet žestoko reagirao. Reagirao je i Pupovac koji je napao Večernji zbog stvaranja negativnih osjećaja prema srpskoj manjini.

Milorad Pupovac jedan je od najvažnijih hrvatskih političara u posljednjih dvadeset godina. Njegova odmjerenost i jasnoća političkih stavova kako devedesetih tako i nakon dvijetisućite, priskrbili su mu podršku ne samo hrvatskih Srba već čak i poštovanje dijela desnih birača. Odluka da uđe u Vladu Ive Sanadera bio je važan iskorak za demokratizaciju ne samo HDZ-a već i cijele hrvatske, a svoje je vrhunac doživjela Sanaderovim "Hristos se rodi".

Važnu je ulogu Pupovac odigrao i u trenutku pokušaja bivšeg premijera da izvede puč u HDZ-u i tako sruši tadašnju presdsjednicu i premijerku Jadranku Kosor. Još pamtim njegov istup na HTV kada je čvrsto i nedvosmisleno stao uz tadašnju premijerku i njenu borbu protiv korupcije i završetak pregovora s EU, iako su u tom trenutku od Kosorice zazirali i neki njeni najbliži stranački kolege. No ta bezrezervna podrška predsjednici Vlade i HDZ-a , pokazat će vrijeme koštat će ga odnosa s stožernom strankom ljevice.

Kako su se odnosi sa Srbijom, čitaj Tadićem, ali i Dodigom u Republici Srpskoj popravljali, toliko su aktualnom predsjedniku sve više smetali istupi Milorada Pupovca i njegovih suradnika. Vrhunac je bio Stanimirovićev intervju, objavljen neposredno nakon Tadićeva dolaska u Vukovar, a u kojem je ustvrdio da su rat u Vukovaru počeli Hrvati. Za predsjednika je to bio dokaz da neki namjerno pokušavaju podgrijavati nepovjerenje između srpske manjine i hrvatske većine, te da na taj način ruše njegovu regionalnu inicijativu .

Pupovac se tako, što zbog vlastitog političkog djelovanja, što zbog SDP-ovog oporbenog lutanja nakon smrti Ivice Račana, što zbog Sanaderove eliminacije iole ozbiljnijeg političara desnog centra koji bi mogao ugroziti njegovu apsolutističku vladavinu u HDZ-u i Vladi, prometnuo u jednog od nezaobilaznih hrvatskih političara i neprikosovenog vođu Srba u Hrvatskoj.

No, "idealiziranu medijsku sliku" počele su kvariti, u početku sramežljive, a s vremenom i sve glasnije optužbe o financijskim i političkim pogodnostima koje je Srpsko narodno vijeće i Pupovac priskrbili sebi od hrvatskih Vlada (prije svega se tu mislilo na one Sanaderove). Napadi koji su stizali s desne strane bili su bezopasni i od javnosti okarakterizirani kao nacionalistički i nazadnjački. No pojavile su se i optužbe koji su dolazili iz vlastitih redova, od nekih članova Srpskog narodnog vijeća, oko podjele novca koji je stizao iz proračuna i "samovlasti Pupovca i nekolicine njemu bliskih ljudi". Iako u prvi mah bez značajnjijeg medijskog odjeka i štete za samog Pupovca, ove optužbe bile su zametak jednog novog diskursa, kako političkog tako i medijskog.

Zbog pranja savjesti iz devedesetih, u dvijetisućitima sve vezano uz srpsku manjinu, pa tako i Pupovac i Srpsko narodno vijeće, postalo je tabu. Status "svete krave" priskrbilo im je poziciju da su o njihovu radu samo rijetki bili spremni govoriti i pisati, a da se ne izlože opasnosti da budu optuženi za nacionalizam ili šovinizam. Zbog toga je istup predsjednika Ive Josipovića, dojučerašnjeg člana SDP-a, političara koji je zajedno s Pupovcem prošlo ljeto na obilježavanju kontroverznog ustanka u Srbu pozdravljao partizane i partizanke, vrlo znakovit i značajan za društveno političke odnose u Hrvatskoj.

Svjestan je toga i sam Milorad Pupovac, koji je pokušao Josipovićeve optužbe svesti na puki obračun aktualnog predsjednika s tjednikom Novosti koji financira upravo Srpsko narodno vijeće od novca koje dobiva iz državnog proračuna, a koje im je dodjelio upravo HDZ-ova Vlada. Iako u Josipovićevoj žestini neospormo postoji i bijes zbog toga što su Novosti pisale izrazito negativno o njemu u svjetlu afere ZAMP, tek bi neupućeni i površni poznavatelj prilika mogao prihvatiti Pupovčevu tezu kako Josipović "nastoji ograničiti novinarske slobode i razoriti manjinske institucije". Problem je puno slojevitiji i uključuje osobne ambicije, amozitete, politička razmilolaženja, ali treba biti pošten i reći - i pisanje tjednika Novosti.

Kao prvo, javna je tajna da u SDP-u kao stožernoj stranci ljevice već godinama vlada nezadovoljetvo, ali i nepovjerenje prema Miloradu Pupovcu i Srpskom narodnom vijeću. Aktualno vodstvo SDP-a na čelu sa Zoranom Milanovićem, još uoči izbora bezrezervno je zauzelo stav da u novoj Vladi Kukuriku koalicije neće biti mjesta za Pupovca. Zoran Milanović je smatrao da je upravo Pupovac održao na vlasti HDZ unatoč svim aferama koje su potresale tu stranku i njihovu Vladu. Nerijetko se od viđenijih SDP-ovaca u neslužbenim razgovorima moglo čuti da Pupovac te usluge HDZ-u itetkako naplaćuje novcem iz državnog proračuna.

U redakciji Novosti rade vrsni profesionalci koji su ostavili iteako traga na hrvatskoj medijskoj sceni. Teško je očekivati da bi Pupovac mogao kontrolirati što oni pišu ili im nametati svoja mišljenja. Prije bih rekao da je nezavisna i provokativna uređivačka politika Novosti prerasla Pupovca i ono kako je on zamišljao medije.

S ovim optužbama koje se boje javno izgovoriti slaže se i dugogodišnji borac za ljudska prava i politički anlitičar Žarko Puhovski.

“Pupovac vlada na način ucjene i manipuliranja kolektivnom krivnjom Srba za rat. Besmisleno je da srpska manjina uopće ima posebnog predstavnika jer bi Srbi trebali imati pravo na politički pluralizam,” ističe Puhovski. A upravo je to bila kap koja je prelila času. Pupovac je uz pomoć HDZ-a pokušao progurati prijedlog Izbornog zakona kojim bi se Pupovcu takorekuć zajamčilo mjesto u Saboru. No, unatoč dogovoru s HDZ-om, ta zamisao nije uspjela, zakon je srušio Ustavni sud.

Kao drugo, Josipovićevom pobjedom, a zatim i dolaskom na vlast lijevih stranaka, Pupovčeva uloga postala je sve manje važna. Josipović je od početka intezivno radio na pomirenju u regiji i tu je partnerstvo s Pupovcem bilo logično. No, kako su se odnosi sa Srbijom, čitaj Tadićem, ali i Dodigom u Republici Srpskoj popravljali, toliko su aktualnom predsjedniku sve više smetali istupi Milorada Pupovca i njegovih suradnika. Vrhunac je bio Stanimirovićev intervju, objavljen neposredno nakon Tadićeva dolaska u Vukovar, a u kojem je ustvrdio da su rat u Vukovaru počeli Hrvati. Za predsjednika je to bio dokaz da neki namjerno pokušavaju podgrijavati nepovjerenje između srpske manjine i hrvatske većine, te da na taj način ruše njegovu regionalnu inicijativu.

Iako tada javno nije ušao u raspravu sa Stanimirovićem i Pupovcem, očito da se političko partnerstvo bližilo kraju. Istovremeno, Pupovac je ostao bez još jednog političkog partnera, Boris Tadić izgubio je predsjedničke izbore u Srbiji, a s Tomom Nikolićem nije imao ništa zajedničkog. U svim ovim promjenama, Pupovac se nije najbolje snašao. Novi moment dogodio se upravo na obljetnici Oluje. Ove godine, po prvi put žestina reakcija na Oluju službene Srbije bila je svedena na minimum. Bio je to prvi kolovoz bez zahlađenja odnosa Zagreba i Beograda.

Pupovac se ni ove godine nije pojavio u Kninu, no na poziv predsjednika Josipovića došao je Veljko Džakula, još jedan aspirant na mjesto vođe Srba u Hrvatskoj. Pupovčeva rekacija bila je vrlo nervozna, a kritike osim prema Džakuli uputio je neizravno i prema Josipoviću. Na odgovor s Pantovčaka nije dugo čekao. Predsjednik je uvjeren da Pupovac pošto poto želi podgrijavati sukobe i isticatu kolektivnu ugroženost srpske manjine isključivo kako bi zadržao status “prvog hrvatskog Srbina”. Da je tome tako, prstom upire i u nanoviji napad tjednika Novosti iza kojega, uvjeren je stoji upravo Pupovac nezadovoljan pozivanjem Džakule. To potkrepljuje činjenicom da teze iz pisma koje mu je prije izlaska Novosti poslao Pupovac isčitavao u tekstu tog tjednika.

Milorad Pupovac mora biti spreman na kritike, kao što i Novosti kritiziraju druge, mora osvijestiti da je pluralizam u predstavljanju srpske manjine neumoljiv proces, koji ne može zaustaviti nikakvim političkim dogovorima niti Izbornim zakonima.

Time dolazimo i do trećeg problema u ovoj priči, a to je pisanje tjednika Novosti. Većina kritičara, a ima ih i u redovima viđenijih hrvatskih Srba, tvrdi da se ovaj tjednik najmanje bavi problemima srpske manjine u Hrvatskoj, za što je i dobio novac iz proračuna. Nemali je broj onih koji poput predsjednika Josipovića tvrde da služe za obračun s Pupovčevim protivnicima.

Neosporno je da se Novosti financiraju iz državnog proračuna i da se kao ostali mediji ne trebaju brinuti hoće li preživjeti na tržištu. No isto tako u redakciji rade vrsni profesionalci koji su ostavili iteako traga na hrvatskoj medijskoj sceni. Teško je očekivati da bi Pupovac mogao kontrolirati što oni pišu ili im nametati svoja mišljenja. Prije bih rekao da je nezavisna i provokativna uređivačka politika Novosti prerasla Pupovca i ono kako je on zamišljao medije.

Njegov odnos prema medijima kao i položaju srpske manjine u Hrvatskoj u najmanju je ruku kontroverzan, kao što uostalom pokazuju i dvije situacije opisane na početku teksta. S toga njegove rečenica kako Josipović “potcjenjuje činjenicu da su novinari koji pišu u Novostima zbog svoje samostalnosti i slobode ostajali bez posla, ili su, da bi sačuvali volju ili slobodu, odlučili ne raditi tamo gdje se na njih vrše pritisci" zvuči licemjerno. Upravo je Pupovac bio taj koji je vršio pritiske kada su mediji objavljivali ono s čime se nije slagao. Budimo pošteni do kraja pa kažimo da je jednog glavnog urednika Novosti već i smijenio i to zbog političkih pritisaka.

Milorad Pupovac mora biti spreman na kritike, kao što i Novosti kritiziraju druge, mora osvijestiti da je pluralizam u predstavljanju srpske manjine neumoljiv proces, koji ne može zaustaviti nikakvim političkim dogovorima niti Izbornim zakonima.

Ma koliko god sada bio kritiziran, Pupovac je nezaobilazan politički čimbenik, osoba koja je zadužila i Srbe i Hrvate i čije je djelovanje u posljednja dva desetljeća bilo itekako važno za suživot, ali i razvoj demokracije na ovim prostorima. No, vremena su se promijenila i ekskluzivno pravo na tumačenje položaja i želja srpske manjine teško da će više imati samo jedna osoba ili institucija. Dokaz je uostalom i aktualna Milanovićeva Vlada u kojoj je veliki broj Srba.

Paradoksalno, ali istinito, taj je proces upravo pokrenuo Pupovac hrabrom odlukom da uđe u koaliciju s HDZ-om. Kritika i napada sada će biti sve više. Položaj “svete krave” više nikada neće moći imati ni on ni nitko drugi. U krajnjem slučaju dokazuju to i Novosti žestokim kritikama predsjednika Josipovića koje po svim anketama ima i dalje podršku oko osamdeset posto hrvatskih građana.