A PHP Error was encountered

Severity: Warning

Message: getimagesize(http://politikaplus.com//upload/images/arhiva/M-N/navijaci-srbija-arena-100.jpg): failed to open stream: HTTP request failed! HTTP/1.1 404 Not Found

Filename: controllers/home.php

Line Number: 131

Licemjerna šutnja državnog vrha i boraca za ljudska prava | Politika+
Regija

KOLUMNA: Licemjerna šutnja državnog vrha i boraca za ljudska prava

Da su se izljevi mržnje kao oni u Beogradu dogodili u Zagrebu ili Splitu, pljuštale bi optužbe!

Piše: Ivan Klarić

'Ubij ustaše! Bit će mesa, klat ćemo Hrvate! Ustaše, ustaše.' Ovo su bili neki od povika kojima su navijači Srbije u polufinalnoj utakmici Europskog prvenstva u rukometu 'častili' hrvatske rukometaše i hrabru grupicu od 200 hrvatskih navijača.

 

Izostanak reakcije domaćih boraca za ljudska prava, ali i državnog vrha jest ništa drugo no licemjerna šutnja kojom se neće postići ništa pa tako ni poboljšanje u odnosima građana Hrvatske i Srbije. Baš suprotno, nejednakost u osudama u najmanju ruku šokantnih situacija poput ove koja se dogodila na polufinalnoj utakmici Europskog prvenstva, samo još više produbljuje otvorene probleme između hrvatskih građana i građana Srbije. 

Trebalo ih je biti i više, ali manevrima srbijanske i hrvatske policije broj je umanjen za nekoliko puta. Što i nije čudno, s obzirom što se sve moglo čuti i kakve su prijetnje hrvatski navijači dobivali sa suprotne strane. Mišljenja sam čak da bi veći broj hrvatskih navijača na tribinama beogradske Arene bio prevelik teret za srbijansku policiju i da bi to dovelo do velikih problema za hrvatske građane.

Na stranu sada (ne)sposobnost srbijanske policije da na pravi način fizički zaštiti navijače sportskog protivnika. Ono što posebno šokira jest izostanak bilo kakve osude onog što je 200 hrvatskih građana prošlo u 60 minuta utakmice polufinala Europskog prvenstva. Srbijanski predsjednik je nakon utakmice, u kojoj su igrači Srbije sasvim zasluženo pobjedili, uputio šokantnu poruku.

- Čestitam navijačima Srbije na fanatičnom navijanju, puknuo je predsjednik Srbije i ostao živ. U njegovoj izjavi nije bilo ni riječi o kalvariji koju su prošli hrvatski navijači tijekom utakmice bojeći se za vlastitu sigurnost i živote. Nije reagirala ni hrvatska strana osim diplomatskom notom hrvatskog veleposlanika u Beogradu nakon što su divljaci nakon utakmice s Francuzima sjekirama i kamenim blokovima kraj Novog Sada napali automobile s hrvatskim registracijskim oznakama.

Nije reagirao ni hrvatski predsjednik Ivo Josipović, ni predsjednik Vlade Zoran Milanović, ministrica vanjskih poslova ali ni ministar unutarnjih poslova Ranko Ostojić čiji je kolega iz Srbije uoči utakmice Hrvatske i Srbije poslao skandaloznu poruku svojim sugrađanima.

- Nemojte se ponašati kao Hrvati kad mi dođemo njima u goste, rekao je Ivica Dačić i ostao živ, ali i neokrznut od strane hrvatskih dušebrižnika u liku boraca za ljudska prava.

Da se razumijemo, ni srbijanski navijači u Zagrebu ili Splitu ne bi nažalost ništa bolje prošli, ali tada bi mediji i javnost danima bili puni osuda raznoraznih boraca za ljudska prava, a bogami oštro bi kritikama reagirao i državni vrh. 


Kurtoazno rukovanje dvaju predsjednika ili poruke pomirenja dviju Vlada ne rješavaju probleme niti će to tako biti sve dok nismo spremni osuditi svaki loš potez ili poruku, bez obzira s čije strane dolazili.

Da, tako treba postupiti i to je humano i ljudski, ali postavlja se pitanje zašto nitko, ali baš nitko, nije reagirao na mržnju koju je 20 tisuća 'navijača' Srbije uputilo hrvatskim građanima u beogradskoj Areni. Zašto nitko od domaćih boraca za jednakost i ljudska prava nije osudio ono što su pjevali i vikali navijači Srbije, zašto nitko nije doveo u pitanje činjenicu da su hrvatski navijači na tribinama beogradske Arene bili u strahu za vlastite živote.

Ako ćemo se voditi principom jednakosti, ako smo spremni osuditi napade hrvatskih 'navijača' na prostorije Srpskog vijeća u Splitu, na pravoslavnu crkvu u Dubrovniku ili napade na hrvatske građane u Vukovaru zato što se zovu Đorđe ili Predrag, onda moramo biti objektivni i reći da je ono što su prošli hrvatski navijači i igrači ništa drugo nego mržnja na nacionalnoj osnovi i da je trebala žestoka osuda sviju kojima je to posao.

No ona je izostala, kao što je izostala bilo kakva reakcija hrvatske strane na činjenicu da su rukometaši Srbije po srebrnu medalju došli sa šajkačama na glavi. Da se takvo nešto dogodilo s hrvatske strane i da su naši rukometaši na glavi imali kapu koja podsjeća na neka ružna vremena u kojima su mnogi nevini građani stradavali, siguran sam da bi osude pljuštale sa svih strana.

Izostanak reakcije domaćih boraca za ljudska prava, ali i državnog vrha ništa je drugo no licemjerna šutnja kojom se neće postići ništa pa tako ni poboljšanje u odnosima građana Hrvatske i Srbije. Baš suprotno, nejednakost u osudama u najmanju ruku šokantnih situacija poput ove koja se dogodila na polufinalnoj utakmici Europskog prvenstva, samo još više produbljuje otvorene probleme između hrvatskih građana i građana Srbije. Kurtoazno rukovanje dvaju predsjednika ili poruke pomirenja dviju Vlada ne rješavaju probleme niti će to tako biti sve dok nismo spremni osuditi svaki loš potez ili poruku, bez obzira s čije strane došla.

Pročitajte više tekstova sa pojmovima:

boris tadić, Ivica Dačić, Ivo Josipović, Ranko Ostojić, navijači, rukomet, srbija, hrvatska