Crna kronika

ANALIZA: Je li puštanje na slobodu Josipa Boljkovca poraz Tomislava Karamarka?

GJENERO: Poraz mora priznati karlovačko Državno odvjetništvo. RAOS: Treba reći da je to Karamarkov osobni poraz.

FOTO: Tomislav Karamarko
Piše: Ivan Klarić
Bilo puštanje Boljkovca na slobodu poraz Karamarka ili ne, jedna vrlo bitna stvar se dogodila u hrvatskoj javnosti. Velika većina građana ove zemlje napokon je sama sebi priznala i suočila se sa činjenicom da su partizani činili zločine i da se krivce za to treba procesuirati i kazniti. Ako je puštanje Boljkovca na slobodu poraz Karamarka, onda je ovo navedeno svakako njegova pobjeda. A i činjenica da politički lijevo orijentirani odvjetnik Anto Nobilo priznaje da su se zločini dogodili pri tom tvrdeći da je istragom našao prave krivce za ubojstvo 20 simpatizera ustaša, dokaz su da je Karamarkovo inzistiranje na procesuiranju tih i sličnih zločina nakon Drugog svjetskog rata ipak imalo nekog smisla.

Odlukom Ustavnog suda Josip Boljkovac sinoć je pušten na slobodu i protiv njega je prekinuta istraga. I dok je odvjetnik Anto Nobilo isticao zadovoljstvo takvom odlukom, ministar unutarnjih poslova Tomislav Karamarko je naš poziv sinoć iskoristio kako bi se verbalno obračunao s Nobilom poručivši mu da 'prestane od svakog slučaja praviti spektakl i da počne nešto ozbiljno raditi.'

 

OPTUŽBE
<< Matija Boljkovac: Karamarko je htio ušutkati oca jer puno zna o ubojstvu Reihla-Kira i švercu oružja!

 

'BOLJKOVAC NIJE KRIV!'
<< EKSKLUZIVNO Anto Nobilo: Što sam otkrio u sedmodnevnoj istrazi?

 

ŽESTOKA REAKCIJA
<< Karamarko uzvraća Nobilu: On od svega radi spektakl, bolje bi mu bilo da počne ozbiljno raditi!

 

BOLJKOVAC SLOBODAN!
<< BOLJKOVAC Karamarku: U laži su kratke noge! NOBILO: Propao Karamarku spektakl!


Htio, ne htio, Karamarko je tim odgovorom pokazao nervozu, ali unatoč svemu nije odavao da je razočaran činjenicom da je slučaj na kojem je toliko inzistirao, samo jednom odlukom 'bačen u vjetar.'

Politički analitičar Davor Gjenero kaže da, unatoč činjenici što Karamarko u javnosti predstavlja onaj dio Hrvatske koji želi procesuiranje zločina iz i nakon Drugog svjetskog rata pa tako i istragu nad Josipom Boljkovcem, puštanje na slobodu 91-godišnjeg Boljkovca nije Karamarkov osobni poraz.

- Ne, ne radi se tu o nikakvom osobnom porazu Tomislava Karamarka. Ako ćemo se koristiti izrazom poraz, onda poraz mora priznati karlovačko Državno odvjetništvo koje je postupak u slučaju Boljkovac vodilo po starom ZKP-u što Ustavni sud nije dopustio. To policija nije odlučila i zato se tu ne može govoriti o porazu policije pa tako ni Karamarka, jasno će Gjenero.

S druge strane, politolog Višeslav Raos ističe da je puštanje na slobodu Josipa Boljkovca ipak na kraju i poraz ministra unutarnjih poslova.

- Da, treba reći da je to osobni poraz Tomislava Karamarka. Meni osobno je žao što se slučaj Josipa Boljkovca očito stavio u svrhu predizborne kampanje. Jer, istraga ratnih zločina pa tako i onih nakon Drugog svjetskog rata, koji su se nesumnjivo dogodili, trebaju se raditi u puno mirnije vrijeme a vrijeme predizborne kampanje to nikako nije, kaže Raos i nadodaje.

- Nesumnjivo je kako Hrvatska treba rasčistiti i sa tim dijelom svoje povijesti i procesuirati zločine koji su se nesumnjivo dogodili. Jer, ako smo bili spremni poslati generala Hrvatske vojske Antu Gotovinu u Haag, onda ne vidim razloga zašto ne bi procesuirali zločine učinjene nakon Drugog svjetskog rata. No, kada govorimo o slučaju Josipa Boljkovca, ne vidim razloga zašto se po 91-godišnjeg starca išlo s puškama i maskiranim policajcima. To nije bilo potrebno, zaključuje Raos.

Bilo puštanje Boljkovca na slobodu poraz Karamarka ili ne, jedna vrlo bitna stvar se dogodila u hrvatskoj javnosti. Velika većina građana ove zemlje napokon je sama sebi priznala i suočila se sa činjenicom da su partizani činili zločine i da se krivce za to treba procesuirati i kazniti. Ako je puštanje Boljkovca na slobodu poraz Karamarka, onda je ovo navedeno svakako njegova pobjeda.

 

A i činjenica da politički lijevo orijentirani odvjetnik Anto Nobilo priznaje da su se zločini dogodili pri tom tvrdeći da je istragom našao prave krivce za ubojstvo 20 simpatizera ustaša, dokaz su da je Karamarkovo inzistiranje na procesuiranju tih i sličnih zločina nakon Drugog svjetskog rata ipak imalo nekog smisla.

Pročitajte više tekstova sa pojmovima:

tomislav karamarko, anto nobilo