Kolumne

Darko Marinac: Ton jedno, slika drugo... Ton o „ustaškom znakovlju“, slika amblem legalne udruge!

Govor voditeljice sugerira kako je na događanju bilo „ustaškog znakovlja“, a da to slika nije mogla poduprijeti...

Piše: Darko Marinac

Televizija je (bila) moćno medijsko oružje. Vjerojatno su zato i tri vodeće svjetske sile SAD, Velika Britanija i Njemačka, istovremeno zamrznule u završnoj fazi projekt televizije, kako ne bi riskirale s ovim tada novim medijem koji ima još jedan nezgodan i neproučen element: sliku, koja osim što informira, djeluje i na emocije. Jedna od osnovnih zakonitosti televizije kao medija je usklađenost slike i tona.

Ovdje mogu pomoći definicije velikog teoretičara ili prvog „filozofa“ medija McLuhana, "medij je poruka".  Mediji nisu samo radio, televizija ili novine nego i  "svaki produžetak, bilo kože, ruke ili noge, koji utječe na društveni sklop",  kako je dolazak nove medijske tehnologije ujedno i promjena ljudske  komunikacije, razumijevanja, sadržaja i učinaka (na) djelovanja.

Pa smo tako u petak, u udarnom terminu u glavnom dnevniku javne televizije čuli govor voditeljice koji nam je sugerirao kako je na događanju bilo „ustaškog znakovlja“, a da to slika nije mogla poduprijeti, već se mogao vidjeti samo amblem legalne udruge civilnog društva, Udruge dragovoljaca HOS-a. Naime, Predsjednik države nije nazočio obilježavanju Operacije Maslenica, iako je to bilo planirano. On je prema medijima na svom putu prema Zadru, odustao od dolaska, jer su mu dojavili kako je tamo „ustaška ikonografija“.

Tu sada treba hladno raspraviti više detalja funkcioniranja. Tko je to dojavio, neki osobni stranačko/ideološki izvidnici ili institucije-službe. Ako su to privatne osobe, profesionalno je nedopustivo,  jer iz nekog razloga Predsjednik dobiva i plaću, a ta institucija ima i proračun. Ako su ga tako izvijestile institucije ili službe imamo problem identifikacije ugroze i autoriziranja usmenog ili pisanog izvješća, na temelju kojega je on donio odluku. Trećeg nema na državno/političkoj razini, to može biti samo u domeni stručne pomoći.

Dalje, predsjednik je „zapovijedio“, da vojni vrh, je li je to samo načelnik stožera OS RH ili i drugi, također ne prisustvuje komemoraciji. Dio medija baš to je proglasio najvećom predsjedničkom odlukom, uz bok onoj sječi generala, koju je izveo jedan deložirani bivši predsjednik.  Uz to što je Predsjednik vrhovni zapovjednik u slučaju rata, on ne zapovijeda direktno vojskom, a posebno ne ovako ad hoc u kretanju,  već posredstvom Glavnog stožera i njegovih uprava. Pa onda, kako je načelnik GS primio „zapovijed“, privatnim kontaktom ili vezom, je li je načelnik ispoštovao sve procedure u primanju takve „zapovijedi“, od provjere veze u najjednostavnijem obliku ponovnim zvanjem, te provjeru identiteta onoga tko zapovijeda, je li je on kod sebe imao nešto kao šifrarnik, ili je to bilo kao u slučaju/jevima posjeta poznatom „gurmanskom klubu“, aj dojdi, aj pojdi, ali ovaj put s uskličnikom!

Kao u svim našim rabotama slične vrste u oblicima privatno/animozitetnog djelovanja u javnim institucijama i isto takvim sredstvima imamo cijelu lepezu slučajnih i zalutalih osoba i dužnosnika. Tako je i Ministar obrane rekao u „ezopovskom stilu“, kako je protiv samovolje, a on je bio tamo s pripadnicima počasne bojne, kako se moglo vidjeti posredstvom medija, pa se pokazalo da mu nedavno samo izrečene kvalitete za ministra ipak nisu zadovoljavajuće. Tako smo na komemoraciji jedne pobjedonosne operacije, čiji je cilj bilo prometno spajanje Hrvatske i smanjivanje rizika od prolaska pontonskim mostom na dometu topništva pobunjenih Srba,  imali jedan dio obrambenog sustava, dok je njegova glava povučena.   Možemo reći kako naš politički sustav i njegovi akteri čine politikantsku kontaminaciju s mogućom erozijom obrambenog sustava.

U to vrijeme Premijer je prema svom iskazu u petak ujutro promatrao  sina u  slaganju Lego kockica, kad ga je kako je sam rekao nazvao uzrujani Predsjednik. Poslije je rekao kako to što se dogodilo nije slučajno i to nekako uspio povezati sa skorašnjim izborima. Pa je izbacio zvučnu dosjetku „ja sam za komemoracije, a ne za provokacije“. Nalazimo se u vremenima teških nepogoda od epidemije do potresa, gdje državna uprava na temeljima našeg političkog sustava izgleda tromo u nadilaženju kriza,  kad dragovoljci različitih motivacija čine čuda i uspješno nadomještaju funkcionalnu klijenutost države.

Uskoro su politički izbori.  Ne za osobu ili osobe godine, treba prevesti politički puk preko povezanosti javnog interesa i njihovog izbora. Zato se nešto trebalo učiniti! Predsjednik se u vezi spomenutog uopće nije oglasio, premijer onako usputno i s hinjenom  nezainteresiranošću, poput pokeraša s dobrim kartama u zadnjoj podjeli karata. Temom upravljaju i drže živom kontrolirani medijski umnoživači ili propagatori. Stoga sada i imamo ministarstvo, koje u zadnjoj riječi objektno spominje medije, a krajem devedesetih prestalo je djelovati Ministarstvo informiranja, poželjnog normativnog izričaja.  Tako da ima osnova tvrditi kako imamo simbiozu vodećih političkih aktera, kroz održavajuću usklađenost interesa.

Usporedimo li u analizi sličan incident za obljetnicu Bljeska prošle godine s najnovijim incidentom, koji to prestaju i biti, i prije sinteze tj. uočavanja glavnih i sporednih ciljeva, možemo uočiti bezbroj poražavajućih trendova i pojava. Kada je predsjednik prošle godine pobjegao s obljetnice Bljeska koja je bila u tijeku i to za vrijeme intoniranja državne himne, tada smo imali prave medijske operacije i to posredstvom odobravajućih komentara u nacionalnoj izvještajnoj agenciji, a Vlada i ministri su se od toga ograđivali. Kada pomislite ne može biti gore, šok i nevjerica?! Sada, kad je Predsjednik „naredio povlačenje bez zauzimanja rezervnih položaja“, imamo informacijska djelovanja koja nadilaze stratešku komunikaciju, stvaranjem informacijsko/informativnog monopola s jakim oruđem i u javnoj televiziji, teži ili već jest - oktroirana propaganda.

Iskustva u ponašanjima nekih aktera mora pobuditi nešto poput deduktivnog iskustva ili čak socijalizacije, što bi trebalo dati intelektualni poticaj za hrabrije zaključke, odnosno za formiranja znanja o ponašanju ključnih političkih aktera u nas.  Tu imamo informacijska djelovanja koja je teško opisati, je li to spin (zakretanje tema) s elementima framinga (uokvirivanje tema) ili obrnuto.  Takva združenost ovih pojmova, iako mislimo da su relikti prošlosti, ipak jednostavno moramo nazvati notornom propagandom, jer svi su uvjeti za to ispunjeni, barem u javnim medijima,  posebno na televiziji. Informacijski monopol je postignut, do te mjere da televiziji više nije ni potrebna slika. Postigli smo zakonitost negiranja osnovne značajke nekog medija ono kao na televiziji „ton govori više od slike“ ili umjesto nijemog filma imati „slijepi“ televizijski prilog.

Pored svega još je bio i petak. Istraživanjima  je potvrđeno kako učenici u petak popodne imaju najmanju koncentraciju za učenje, pa možemo zamisliti koja je intelektualna lijenost u petak navečer. Samo jedan od dokaza ovog pokušaja duhovnog zamračenja kako je samo dan poslije u emisiji o kulturi na Hrvatskom radiju bilo predstavljanje knjiga: jedna o pandemiji, a druga naslova „1941 godina koja se vraća“. Voditeljica za autora potonje kaže kako on ima „intelektualne uvide“ i dr. Jednostavno da se čovjeku povraća!

Vjerojatno je hotimice ili bez toga u bit pogodilo izvješće Vladinog Vijeća za suočavanja s prošlošću. Ono u svom obrazloženju o pokliču ZDS, kaže kako je on primjeren ili trebao biti dozvoljen u konotaciji s Domovinskim ratom, pa dodaju da je to zato što je Domovinski rat najveća vrijednost u Hrvatskoj. Makar je oponentima ovakvog obrazloženja to ideološko pitanje, ono bi trebalo biti egzistencijalno, jer bez Domovinskog rata moderne Hrvatske države ne bi ni bilo. Zato ovo i jest jedno od esencijalnih hrvatskih pitanja.

Trovači javnog prostora trebaju spoznati da  crveno crnu kost ni pas s maslom više ne bi pojeo, jer je razumijevajućim linkom radarska slika s Premijerovog radara, zaobišavši medije došla i do puka. Osnovna strategijska zamisao negatora i relativizatora hrvatske države je ustašizacija Hrvatske i to je po mnogu čemu kvalitativna nadgradnja crveno-crnih zločina iz Drugog svjetskog rata i poraća. Zato  s lijekovima kao i s otrovom treba biti oprezan, jer s vremenom i s količinom lako se može prevariti.  Imamo li pravo biti začuđeni, odgovor je negativan! Jer jedna od funkcionalnih vrijednosti Domovinskog rata, jest razumijevanje i stvaranje znanja za djelovanja opisanih ključnih aktera, a preko toga razumijevanje povijesti, pa sve do traženja izvjesnosti u događanjima, kao rezultat nacionalne i društvene odgovornosti.

Nagradno pitanje za kraj. Što je najviše iznenadilo kreatore i mozgove jugoslavensko-srpskih obavještajnih službi u vrijeme puzajuće agresije na Hrvatsku u Domovinskom ratu? Upravo strateško hrvatsko jedinstvo u ključnim pitanjima za odupiranje agresiji koja je za potporu imala propagandu nadmašivši  Goebbelsa.  Zato pojam zaslužuje nadogradnju kao SP-smrdljiva propaganda, pa se lakše osjetila. Jedan pojam ili agresorski obavještajni proizvod, imenovali su tada i sami kreatori uradaka medijskih podvala kao „pita govnara“. Samo ovdje slika nije poželjna!

 

Pročitajte više tekstova sa pojmovima:

darko marinac, predsjednik, hos