Kultura

FSK: David Grossman o novom romanu inspiriranom Golim otokom

Piše: PolitikaPlus/Hina

Izraelski književnik David Grossman predstavio je u petak na Festivalu svjetske književnosti (FSK) svoj novi roman "Kad je Nina znala", koji za polazište uzima život židovske aktivistkinje i bivše partizanke Eve Panić Nahir iz Čakovca.

Na tribini 'Razotkrivanje' emitiranoj u petak na Trećem programu HTV-a u sklopu 8. FSK-a nakladnika Frakture, s autorom je razgovarao glavni urednik te nakladničke kuće Seid Serdarević. Istaknuo je kako je riječ o velikome piscu, suvremenom klasiku svjetske književnosti i jednom od stalnih kandidata za Nobelovu nagradu za književnost.

U izdanju Frakture i prijevodu Andree Weiss Sadeh nedavno je na hrvatskome objavljen njegov roman "Kad je Nina znala" koji dijelom tematizira Goli otok, a Serdarević ga je najavio kao dirljivu knjigu u kojoj jedan od najvažnijih suvremenih svjetskih pisaca piše o obitelji, idealima, traumama, velikoj ljubavi, odnosu majke i kćeri kroz nekoliko naraštaja – "zahvaćajući sve teme o kojima on inače piše".

Roman inspiriran fascinantnom ženom iz Čakovca

Grossman je kazao kako mu je drago što nije prisiljen svoj roman kategorizirati: to je samo priča koja, poput mnogih priča, ima mnoge slojeve. "U svakom trenutku u našim se životima toliko toga događa, toliko senzacija, nijansi, izloženi smo eksploziji stvari koje se događaju istovremeno. Obično pokušavamo izdvojiti samo jedno od svih tih iskustava, iz tog protoka stvarnosti. Ali ja to odbijam raditi", rekao je. Zato je njegova knjiga tako slojevita i zahvaća toliko toga, a temelji se na istinitoj priči, što, smatra, "dodatno pojačava osjećaj".

"Kad je Nina znala" kao polazište uzima nesvakidašnji život Eve Panić Nahir, istaknute židovske aktivistkinje rođene 1918. u Čakovcu. Roditelji su joj stradali u Holokaustu, a suprug, oficir Radoslav Panić s kojim se 1942. priključila partizanima, umro je u zatvoru pod optužbom da je informbiroovac, dok je ona preživjela zatočeništvo u ženskoj kaznionici na otoku Grguru, gdje je poslana jer ga se odbila odreći kao narodnog neprijatelja. Književnik Danilo Kiš napravio je 1989. dokumentarni film o njenom životu.

Eva je umrla 2015. u Izraelu, a Grossman ju je upoznao dvadeset godina ranije, kad ga je jedne večeri nazvala telefonom, potaknuta jednim njegovim novinskim člankom. "Iz nekih pojedinosti koje mi je otkrila iz svojeg života shvatio sam da je riječ o jedinstvenom ljudskom biću. Bila je jedinstvena na poseban način. Stvar je u spoju njezinih osobina, jer kad je bila riječ o idealizmu, političkim stajalištima, vrijednostima - bila je tvrda kao kamen, fanatična. Ali kao osoba, bila je nježna, puna empatije, suosjećanja i ljubavi", kazao je pisac.

Postali su prijatelji, redovito su se čuli telefonom i, malo po malo, otkrila mu je svoju životnu priču, priču kakvu nikada ranije nije bio čuo. Odmah ga je pitala namjerava li pisati o njoj, i on je pristao, ali uz upozorenje da će ju u tom slučaju morati "ponovno izmisliti". No, također joj je obećao i da neće izmisliti ništa što nema veze s njezinim životom, jer "kad pišete o osobi koja je stvarno postojala - ili ste joj čitavo vrijeme vjerni, ili ju izdajete tako da joj govorite stvari koje o sebi možda nije znala ili nije željela znati a to onda, smatram, i nije prava izdaja". 

Kako sačuvati ljudskost u srazu s arbitrarnim nasiljem

Roman je dobio ime po liku Nine, kćeri njegove glavne protagonistkinje Vere, koja je kao šestogodišnjakinja doživjela traumu koja ju je zauvijek obilježila. "Počela je živjeti paralelni život. Vjerujem da svi poznajemo nekoga za koga imamo osjećaj da ne živi svoj život nego da vodi paralelni život. Kao kad u pjevanju nikako da pogodi pravi ton. Kao da mu malo nedostaje da bude to što jest. To je Nina. U sebi nosi veliku ranu i prebolno joj je biti to što jest. Živi kao da joj nije stalo do života a istodobno osjećate kako žudi za ljubavlju, za pripadanjem", otkrio je Grossman. U knjizi je pokušao pokazati kakav je komplicirani trik Nina morala izvesti da bi postala "pravi" član vlastite obitelji iz koje se sama izgnala 33 godine ranije.

Govoreći o dimenziji romana koja se odnosi na bivšu Jugoslaviju i logor na Golom otoku, pisac je istaknuo kako ga je, budući da i sam dolazi iz traumatiziranog područja koje godinama trpi nasilje i rat, godinama privlačila priča o Jugoslaviji. "Mnogi ljudi iz bivše Jugoslavije došli su u Izrael. Želio sam pokušati shvatiti kako je moguće da takvo nasilje može tako iznenada erumpirati, takvom ubojitom snagom, i natjerati ljude, dojučerašnje susjede, da se međusobno ubijaju, da jedni drugima budu tako okrutni neprijatelji", pojasnio je.

Njegova knjiga, kako je rekao, djelomično govori i o tome u što to nasilje pretvori ljude i kako im uništi život - kako da se pojedinac suoči s takvom okrutnosti i arbitrarnosti a i dalje ostane vjeran sebi - što su pitanja kojim se bavi u svim svojim knjigama. "Otkrio sam da, kad počnem pisati o tome, ta vanjska arbitrarnost, okrutnost, brutalnost, iznenada izgubi moć koju je imala nadamnom prije početka pisanja. Kao da pisanjem otkrivam nijanse u toj proizvoljnosti, i više nisam totalno bespomoćan pred njom, nisam pasivna žrtva u toj tragediji", kazao je Grossman.

Želeći pokušati osjetiti što je mogla doživljavati Eva Panić Nahir tijekom svojeg dvogodišnjeg boravka u logoru Goli otok, dvaput je otišao tamo i nikako nije mogao pojmiti kako je "ta mala ženica" mogla svaki dan 12 sati dnevno uz visoko brdo u nemogućim uvjetima gurati golemu stijenu višestruko težu od sebe. "Pitao sam je, Eva, kako si to uspjela, kad ja nisam mogao ni za centimetar pomaknuti taj kamen? Rekla je da je mislila na svoju kćer Tijanu, govorila si je da je na vrhu brda lijek za nju, a ona je jako bolesna. Kad bi se spustila, pazeći da ju kamen je prignječi, zamislila bi da joj na kraju puta daje lijek. I onda bi krenula iznova".

Eva se uvjerila u tu priču kako bi nekako pokušala preživjeti zatočeništvo na mjestu koje, kako je rekao Grossman, "ne može biti gadnije": "Sve izgleda zgnječeno, izgorjelo i unakaženo. Zapitate se koliko se Eva morala truditi da ne izgubi ljudskost, da se ne slomi, da ne izda prijatelje".

Velik prevoditeljski izazov

David Grossman (1954.) autor je mnogobrojnih beletrističkih i publicističkih djela te knjiga za djecu, prevedenih na 36 jezika, i istaknuti mirotvorni aktivist. Dobitnik je brojnih nagrada. Za svoj roman "Ušao konj u bar" primio je 2017. nagradu Man Booker International te 2018. nagradu Države Izraela za književno stvaralaštvo. Roman je u nas također objavila Fraktura, kao i roman "Do kraja zemlje" (2008.).

Autor je istaknuo kako "Kad je Nina znala" predstavlja veliki izazov za prevoditelje, jer sadrži mješavinu jezika: od pojednostavljenog hebrejskog, preko književnog hebrejskog, pa do modernog jezika s puno slenga. Zato je s tom knjigom učinio nešto neobično: okupio je svojih deset prevoditelja na razne jezike u Sisku, gdje su tjedan dana zajedno sjedili i slušali ga kako glasno čita svoju priču. Time im je želio dočarati kako ona zvuči u njemu, a prevoditelji su nakon svakog poglavlja međusobno raspravljali o tome kako prevesti neke komplicirane fraze i kako se suočiti s izazovima teksta.

David Grossman gostovao je u posljednjem programu tribina "Razotkrivanje" ovogodišnjeg, osmog po redu izdanja Festivala svjetske književnosti, čiji se dio programa prenosi na Trećem programu HTV-a.

Festival završava u subotu 12. rujna, kada su u programu susret s Oljom Savičević Ivančević na Cvjetnom trgu u kućici Barcaffea na potpisivanju knjiga (13 sati), razgovor na temu "Poezija otpora i osluškivanja" u kojemu sudjeluju Sünje Lewejohann, Lara Mitraković, Olja Savičević Ivančević i Monika Herceg (18 sati, Knjižara Fraktura, online), te okrugli stol "Književnost prije ili poslije svega", koji će na istome mjestu u 20 sati okupiti Mariju Ott Franolić, Mašu Grdešić, Damira Radića, Aleša Štegera i Brunu Kragića.

Također, u nedjelju 13. rujna, na Trećem programu HTV-a bit će emitiran još jedan festivalski susret, na temu "Proza u gradu" (21,35 sati), u kojemu će sudjelovati Vid Barić, Luiza Bouharaoua, Iva Gjurkin, Marko Gregur, Ivana Rogar, Korana Serdarević i Andrija Škare.

Pročitajte više tekstova sa pojmovima:

goli otok, fsk