Damir Gašparović

„Ako i nije najbolji, barem je naš“ : Vili ili sistem?

Mi nažalost nakon svakih izbora radimo političku predstavu mijenjanja „njihovih“ i postavljanja „naših“ ljudi.

Piše: Damir Gašparović

Pomalo je zabavno ovih dana pratiti rat između Vilija Beroša i Dijane Zadravec. S jedne strane  simpatični Vili, kog su građani primili kao lijek za dušu u vremenu izbijanja korone (sve dok se nije doznalo tko je poslodavac njegove sestre), a s druge strane agresivna, ambiciozna, i ucjenjivačka Dijana Zadravec. Kako trenutno stoje stvari, ili kako trenutno govore dostupne snimke i podaci, Vili je dobar dečko i pobijedit će. U stvari tko je dobar dečko? I tko će pobijediti?

Vili ili sistem

Kada je prijeteća snimka ugledala svijetlo dana, uvidjeli smo kako tzv. sustav funkcionira. Dok se Vili buni i opire (i stavlja razgovor na spikerfon), Dijana inzistira je li pitao (za svoje mišljenje) premijera. Naravno, možda je, a možda nije. I možda je pitao vrh HDZ-a, a možda nije. Odgovor znamo – je! No je li to normalno?! I je li to eksces ili pravilo?

I znamo odgovor. Isti je već 30 godina. U Hrvatskoj se od prvog dana ne biraju najbolji u Sabor pa onda sukladno tome, ne mogu ni u Vladu. Čak i ako prihvatimo činjenicu da za politiku ne treba potvrda da niste psihički bolesni, a još manje je potrebno da imate završenu ikakvu školu, a najmanje od svega je bitno da ste nešto konkretno radili u životu, ostaje pitanje što je s onima koji bi operativno trebali voditi državu.

Impresivno je da nikada nije doveden do kraja dogovor koja su mjesta izborna, a koja bi se trebala mijenjati nakon svakih izbora. Je li u pitanju pet stotina ili tisuću mjesta koje bi trebala preuzeti nova politička garnitura, a ostalo bi trebala voditi struka, neovisna o političkim okolnostima. Mi nažalost nakon svakih izbora radimo političku predstavu mijenjanja „njihovih“ i postavljanja „naših“ ljudi.

Kad bi odredili koji je krug ljudi nakon izbora treba mijenjati, oni bi nakon izbora stavili svoje pozicije na raspolaganje, a nova bi vlast postavljala nove ljude ili zadržavala one koji su dobro i uspješno radili svoj posao. Iako suštinska razlika između HDZ-a i SDP-a niti ne postoji.

Sistem „ako i nije najbolji, barem je naš“  

Umjestso sličnih rješenja, u Hrvatskoj počinje lažna predstava i iluzija demokracije. Kao i u slučaju Vili-Dijana, najprije se biraju izborna povjerenstva. Naravno, ta povjerenstva su pod kontrolom iste  političke opcije. Tvrtke i ustanove su pod kontrolom nadzornih i upravnih odbora koji su pod kontrolom nadležnih ministarstava. Ministarstva su pod kontrolom ministara koji su pod kontrolom premijera. Kojega je svojim glasovima izabralo 10% građana. I kojima treba vratiti uslugu. Nema razlike ni kada je u pitanju SDP, ne brinite.

Znači, ne postoji biranje najstručnijih i najboljih, ne biraju se direktori tvrtki zato jer su deset ili dvadeset godina rasli kroz nju, ne biraju se ravnatelji bolnica i ustanova zato što su oni najbolje što imaju. Već zato jer su najbolje što može ponuditi njihova stranka. I jer ih je ionako izabralo njihovo povjerenstvo.

U svemu tome naravno, zalomi se i neki sposoban čovjek. Pa čak i poneki pošten čovjek, ali generalno, žrtva smo suludog sustava koji ne preferira struku i znanje, već političko poslanje. Uz obaveznu napomenu – nema veze „bar je naš“!

A čiji smo mi, ako nismo niti u jednoj od tih naših „velikih“ stranaka? Nismo li zaslužili dobru uslugu od svih tih silnih državnih tvrtki? Nismo li zaslužili bržu i kvalitetniju uslugu u zdravstvenim ustanovama i bolnicama? Možda bi nam u svim tim situacijama mogla pomoći Agencija za prostore ugrožene eksplozivnom atmosferom? Znate li uopće da i ona postoji? A i nju je netko stvorio, neki je ministar imenovao upravno vijeće, neko povjerenstvo izabralo ravnatelja i tako redom. Pa treba vam četiri godine dok izmislite sva ta imena, imenujete sva povjerenstva, upravna vijeća i nadzorne odbore! Pa  kad bi stigli još i nešto konkretno raditi?

 

Pročitajte više tekstova sa pojmovima:

damir gašparović, nadzorni odbori, politika, stranke, DIJANA ZDRAVEC, vili beroš