Damir Gašparović

Hrvatskoj treba znanje i struka, a ne vješt plivač: Princ Andrej i sedam patuljaka!

Piše: Damir Gašparović

Ovih dana prisjetili smo se teških, ali slavnih dana hrvatske povijesti, od prije 25 godina. Tih posebnih dana sjećat ćemo se zauvijek. I proslava je bila onakva kakva treba – jasna, sa stilom, s velikodušnošću pobjednika. I u njemu je svoju političku snagu i mudrost pokazao naš, hrvatski premijer Andrej Plenković. No kada prođu svi ovi dani, morat ćemo se vratiti u realnost.

Princ Andrej i sedam patuljaka

Naime, nakon što su završili izbori i nakon što se formirala nova hrvatska Vlada, vrlo jasno smo mogli vidjeti novouspostavljene odnose u Hrvatskoj. Prva, najjasnija i najvidljivija činjenica jest da u Hrvatskoj više ozbiljna oporba ne postoji. Ne samo što ne postoji oporba, već ne postoji niti jedna osoba koja bi u izglednoj budućnosti mogla postati vođa hrvatske političke oporbe. Jer vođa oporbe treba predstavljati alternativu, a alternativa kao takva u Hrvatskoj danas ne postoji.

SDP je onakav kakvim smo ga odavno i doživljavali - stranka u dubokoj krizi i nestajanju. Bez sadržaja, bez politike koja ima ikakve veze s imenom stranke i bez ozbiljne i vidljive političke budućnosti. Potonuli su, bez da daju ikakve ozbiljne znakove života.

Protestni glasovi protiv ovakvog  SDP-a završili su u političkoj platformi Možemo. Sama platforma predstavlja tek okupljalište političkih aktivista, a ne ozbiljnu političku opciju sa jasnom vizijom, iako oni svoju misiju vide. No kada ju vide i prepoznaju glasači, potpora toj opciji počet će kopniti, kao i svim slličnim političkim opcijama do sada. Da se većina čudnih pojava ne sakriva iza pristojne i uljuđene pojava Tomislava Tomaševića, ni njihov rezultat ne bi bio niti blizu postignutoga.

Zbrka ideja i pojava koja se okupila oko Domovinskog pokreta tek predstavljaju kombinaciju čudnovatog kljunaša, pojednici koji se ponašaju poput paunova i  koji osim buke ne stvaraju ništa originalno niti dobro za Hrvatsku i njene građane.

Na to možemo još dodati Most koji je dobro i mudro iskoristio sav silni novac koji su dobili za četiri godine „predstavljanja naroda“ u Hrvatskom Saboru. Na tome im treba i čestitati, iako je teško očekivati da ćemo mi svi od toga imati neke koristi. A koliko će sam Most imati koristi od zaigranog bračnog para Raspudić, tek će se vidjeti.

Princ Andrej

Premijer Andrej Plenković pokazao se u hrvatskoj političkoj kakofoniji, (da ne upotrijebimo onaj naziv koji je koristio Zlatko Vitez, kao ministar kulture) apsolutno dominantnim i nadmoćnim. Osim što ne postoji politička osoba koja se može s njim nositi, tu ulogu povremeno preuzima predsjednik  Zoran Milanović, iako je iz aviona vidljivo da i među njima postoji sjajan politički dogovor, od kojeg obojica obilato imaju koristi.

Međutim, to nije razlog da mi, hrvatski građani budemo sretni. Jasno je da je Andrej Plenković odličan hrvatski pa i europski političar, ali je još jasnije da baš zbog toga neće, kada je Europska Unija u pitanju, ići u intersu Hrvatske i glavom kroz zid, ako treba. Jer Hrvatska treba puno više od bilo kakvog europskog novca, Hrvatska treba poštovati tuđe interese, ali prije svega braniti svoje!

Hrvatska ne može slijepo primjenjivati eurospke postulate i gubiti kontrolu nad onim što smo već milijun puta rekli – kontrolu nad vodom, poljoprivrednim zemljištem, šumama, isključivim pomorskim gospodarskim pojasom. Hrvatska ne smije biti velika uvoznica hrane, kada može izvoziti hrane za 50 milijuna  ljudi! Hrvatska ne smije biti zemlja iseljavanja, kada nam nasušno trebaju ljudi! Zaposleni, dobro plaćeni i sretni ljudi!

Hrvatska ne smije srljati u euro-zonu kao grlom u jagode. Jer kako god nam sada pričali da je to spasenje i sjaj, ulaskom u euro-zonu na ovoj razini, naši građani ostat će na repu Europe sa svojim malim plaćama. Nama treba veći BDP, jače gospodarstvo i pristojne plaće, da bismo se mogli radovati euru.

Nama treba... nama svašta treba! I da bi to što trebamo dobili, trebaju nam ljudi. Treba nam Vlada, odlučna i sposobna da takvu politiku i provodi. Ali hrvatska Vlada danas  izgleda kao trećerazredna bruxelleska birokracija. Hrvatska Vlada tek je zbir osrednjih činovnika koji su tu da provode odluke Europske komisije i Europskog parlamenta. I hrvatska Vlada uistinu izgleda – baš kao Princ Andrej i sedam i nešto više političkih liliputanaca koji su tu tek da provode tuđe odluke. Često, ne u naše ime i ne u našem interesu. Tako da, „dragi Andrej“, to građanima Hrvatske nije dovoljno! Treba nam znanje i struka i poptuna predanost kada su u pitanju interesi hrvatskih građana i hrvatski nacionalni interesi. I ne može nas radovati nesposobna opozicija i mlaka sluganska pozicija. Hrvatskoj trebaju oni što znaju, a ne samo oni koji vješto plivaju u manje ili više mutnoj vodi i ponekad ustajaloj žabokrečini.

Pročitajte više tekstova sa pojmovima:

andrej plenković, vlada rh, eu, hrvatska, gospodarstvo