Hrvatska

OBLJETNICA: 15 godina od utemeljenja Hrvatskog memorijalno-dokumentacijskog centara Domovinskog rata

Piše: Zlatko Pinter

HMDCDR  - HRVATSKI MEMORIJALNO-DOKUMENTACIJSKI CENTAR DOMOVINSKOG RATA, u utorak, 16. lipnja s početkom u 17:00 sati, obilježit će skromni jubilej, 15 godina postojanja te arhivskog znanstveno-istraživačkog rada  (2005. – 2020.), uz promociju  svoje izdavačke i suizdavačke djelatnosti (2017. - 2020.), s posebnim osvrtom na knjigu DOMOVINSKI RAT I ZLOČINI NAD HRVATIMA U BOSNI I HERCEGOVINI, 1991. – 1995., Knjiga 1-2; THE CROATIAN WAR OF INDEPENDENCE AND CRIMES COMMITTED AGAINST CROATS IN BOSNIA AND HERZEGOVINA 1991 – 1995, Knjiga 1-2 (HMDCDR – Hrvatska zvona, Zagreb – Mostar, 2020.)

Program započinje u 17,00 sati uvodnim obraćanjem dr. sc. Dinka Čuture, ravnatelja Hrvatskog državnog arhiva i  dr. sc. Nine Obuljen Koržinek, ministrice kulture Republike Hrvatske .

O knjigama će govoriti: Nika Pinter, recenzentica knjige i odvjetnica u pravnom timu generala Slobodana Praljka, dr. sc. Davor Marijan, autor knjige, general Zlatan Mijo Jelić, urednik knjige Domovinski rat i zločini nad Hrvatima u BiH, 1991. - 1995., Željko Raguž, ravnatelj Hrvatskog dokumentacijskog centra Domovinskog rata u BiH i dr. sc. Ante Nazor, ravnatelj HMDCDR-a.

Skroman jubilej - samo 15 godina postojanja, ali rezultati koji su za svaku pohvalu. Tako bi najkraće mogli ocijeniti dosadašnje djelovanje Hrvatskog memorijalno-dokumentacijskog centra Domovinskog rata iz Zagreba (Marulićev trg 21.)

Podsjetimo kako je HMDCDR osnovan kao javna znanstvena ustanova – specijalizirani arhiv od interesa za Republiku Hrvatsku. Osnivač Centra je Republika Hrvatska, a prava i dužnosti osnivača obavlja Vlada Republike Hrvatske.Kad je riječ o izdavačko/suizdavačkoj djelatnosti Centra (do 30. svibnja 2020.), objavljeno je ukupno 99 knjiga i zbornika; među njima jedna trojezična i 12 dvojezičnih knjiga: 11 hrvatsko-engleskih i 1 hrvatsko-francuska te 6 samo na engleskom; ne računajući kataloge i 3 knjige na Amazonu. Uz ravnatelja dr. sc. Antu Nazora i pomoćnika ravnatelja Matu Rupića, prof., višeg arhivista, na radu u HMDCDR, u Odjelu arhivskog gradiva Domovinskog rata - Odsjek za konvencionalno arhivsko gradivo, angažirani su: dr. sc Željka Križe, arhivist specijalist, dr. sc Natko Martinić Jerčić, arhivist specijalist, Domagoj Štefančić, prof., arhivist specijalist, Ilija Vučur, prof., arhivist specijalist, Tomislav Šulj, mag.hist., mag.educ.hist,  arhivist, a u Odsjeku za nekonvencionalno arhivsko gradivo Josipa Maras Kraljević, prof.,viši arhivist.

Voditeljica Odjela arhivskog gradiva Domovinskog rata je dr. sc. Ana Holjevac Tuković, viši arhivist.

Dr. sc. Julija Barunčić Pletikosić, arhivist specijalist, voditeljica je Odjela za znanstveno istraživanje Domovinskog rata u kojemu su pored nje angažirani:  dr. sc. Ivan Radoš, arhivist  specijalist, Ivan Brigović, prof., arhivist specijalist, dr. sc. Slaven Ružić, viši arhivist i dr. sc. Janja Sekula Gibač, viši arhivist.

Odjel Općih i financijsko-knjigovodstvenih poslova vodi Indira Alpeza, univ. spec. oec., struč. spec. admin. publ.
U odsjeku upravno-pravnih i općih poslova uposleni su Daniel Šoštarić, arhivski tehničar i Petar Mijić, prof., arhivist, u Odsjeku  za računovodstvo i financije Iva Barišić, dipl. oecc., viši financijski savjetnik i Nikola Perić, informatički referent.

Članovi Upravnog vijeća HMDCDR su: dr. sc. Filip Hameršak, predsjednik Upravnog vijeća, dr. sc. Ivica Poljičak, potpredsjednik Upravnog vijeća, Marijo Reljanović, prof, član, Nela Kušanić, dipl. polit., član, dr. sc. Miroslav Akmadža, član, dr. sc. Nikica Barić, član, dr. sc. Davor Marijan, član.

U proteklih 15 godina, djelatnici HMDCDR su svojim požrtvovnim i samoprijegornim radom uspjeli od zaborava spasiti golemi dio dragocjenog gradiva vezano za našu recentnu prošlost - jedno od najtežih razdoblja u novijoj povijesti hrvatskoga naroda, Domovinski rat, afirmirati ovu značajnu temu (kroz medije i nakladničku djelatnost), te znanstvenim metodološkim postupcima obraditi ono što se događalo 90-ih godina XX stoljeća, to gradivo prezentirati javnosti i učiniti ga dostupnim svima nama. I nisu se zadržali samo na ratnim događajima koji su se odvijali u granicama Republike Hrvatske, nego su s jednakom pozornošću i entuzijazmom pristupili istraživanjima vezano za ono što se s hrvatskim narodom u to vrijeme događalo na području Bosne i Hercegovine, te Srijema, Banata i Bačke - jer, ne treba zaboraviti kako su pripadnici hrvatskoga naroda u većoj ili manjoj mjeri i u tim krajevima u svemu dijelili sudbinu svoje matične zemlje.

Podsjetimo ovom prigodom, što je nedavno  na predstavljanju najnovije (dvojezične) knjige DOMOVINSKI RAT I ZLOČINI NAD HRVATIMA U BOSNI I HERCEGOVINI, 1991. – 1995., Knjiga 1-2 (THE CROATIAN WAR OF INDEPENDENCE AND CRIMES COMMITTED AGAINST CROATS IN BOSNIA AND HERZEGOVINA 1991 – 1995, Knjiga 1-2) u Bruxellesu, među ostalim rekla dr. sc. Ana Holjevac Tuković – voditeljica Arhivskog odjela HMDCDR-a, u svome izlaganju:

"Kada govorimo o opstojnosti Hrvata u BiH, upravo ovdje u Europskom parlamentu željela bih naglasiti da borba za opstojnost Hrvata na tim područjima traje još od vremena osmanlijskih osvajanja jugoistočne i srednje Europe. Turci Osmanlije zauzeli su Bosnu i Hercegovinu u XV. stoljeću. Za vrijeme Osmanskog Carstva i intenzivnog ratovanja, koje je trajalo oko 300 godina, Hrvatska je izgubila preko polovice stanovništva što je bilo uvjetovano raseljavanjem, ratnim gubitcima, progonima katolika u BiH i rušenjem franjevačkih samostana, odvođenjem u tursko sužanjstvo i islamizacijom. No, dio Hrvata uspio je opstati i sačuvati svoju katoličku vjeru i svoj identitet na prostoru Bosne i Hercegovine pod Osmanlijama. Borba za opstojnost nije bila lakša niti kada se Bosna i Hercegovina nalazila u sastavu Austro-Ugarskog Carstva u XIX. stoljeću, kao ni za vrijeme prve velikosrpske monarhističke Jugoslavije ili druge komunističke Jugoslavije. Krizu i raspad SFRJ te rat u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini uzrokovala je srbijanska ('velikosrpska') politika, odnosno pokušaj ostvarenja projekta 'svi Srbi u jednoj državi', koji je dio srbijanske političke elite pokrenuo sredinom 1980-ih prošlog stoljeća. U ratu u Bosni i Hercegovini Hrvati su se prvi organizirali politički i vojno protiv srpskog agresora. Ta organizacija bila je temeljem nastojanja da se Hrvati održe kao konstitutivan i suveren narod u Bosni i Hercegovini. Rat u Bosni i Hercegovini, koji se rasplamsao u proljeće 1992., nastavak je rata u Hrvatskoj, odnosno druga etapa otvorene velikosrpske oružane agresije. Svakako treba istaknuti da su srpske snage 1991. Hrvatsku napadale i s teritorija Bosne i Hercegovine, a to se nastavilo sve do kraja rata.

Ova knjiga daje sveobuhvatan pregled političkih i vojnih događaja u Domovinskom ratu, koji je nužan da bi se razumio sam sukob i prikazalo kako su na području Bosne i Hercegovine vođeni oružani sukobi, nakon agresije JNA, između HVO-a/ARBiH i JNA/VRS-a, između HVO-a i ARBiH te između ARBiH i ARBiH (Bihać). Već od samog početka oružanog sukoba između HVO-a i ARBIH u Bosni i Hercegovini, medijske i političke slike o Hrvatima i postrojbama HVO-a bile su iskrivljene, a zločini i njihove žrtve, Hrvati, prešućivani. Bez namjere negiranja žrtava zločina nad pripadnicima drugih naroda u sukobu, u knjizi su dokumentirano prikazani zločini u kojima su žrtve Hrvati civili i zarobljeni pripadnici HVO-a. Žrtve zločina na kraju svih agresija i oružanih sukoba, bez obzira na njihovu nacionalnu pripadnost, ostaju zauvijek, imenom i prezimenom.

Jednako tako, u knjizi je bilo važno ukazati da mudžahedini, koji su počinili neke od navedenih zločina, 'nisu mit'. To je tzv. reverzibilno etničko čišćenje u okviru kojega je bošnjačko-muslimanska politika, koristeći medije, pokušala uvjeriti javnost da mudžahedina nema u središnjoj Bosni, nego da HVO propagandom o mudžahedinima plaši Hrvate kako bi ih prisilili da napuste to područje. Prikaz muslimansko-hrvatskoga sukoba i popis žrtava na hrvatskoj strani zasnivaju se na dokumentiranim činjenicama. Ostaje pitanje zašto je dio dokumenata koji su navedeni u knjizi ignoriran prilikom donošenja presuda u predmetu protiv političkog i vojnog vodstva Herceg-Bosne. Oko 200 fotografija i zemljovida svakako doprinose dokumentarnoj vrijednosti i preglednosti ove knjige, koja je vrijedan doprinos u rasvjetljavanju činjenica nužnih za razumijevanje okolnosti izbijanja i tijeka rata u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini. Isto tako pomoći će shvatiti položaj hrvatskoga naroda koji, kao autohton i konstitutivan narod, ima pravo tražiti ravnopravnost s ostala dva konstitutivna naroda u BiH, a što je od strateške važnosti i za Europsku uniju i za Sv. Stolicu."

I ovaj kratki ulomak potvrđuje nam kako je orijentacija HMDCDR istina i znanost, a nikako ideologizacija ili politiziranje znanosti - kako to, nažalost, danas mnogi čine.

Prošlost promijeniti ne možemo, ali iz nje možemo izvući pouke.
Činjenice i argumenti nemaju alternativu i njih se ne može modificirati i prilagođavati potrebama.

HMDCDR je trajno i čvrsto opredijeljen za povijesnu istinu i strogo znanstveni pristup u izučavanju prošlosti i to je načelo od kojega dr. sc. Ante Nazor i njegov tim neće odstupiti. Samo istina i jedino istina može donijeti mir i povjerenje među ljudima i narodima i stvoriti stabilnost u ovom dijelu Europe. To dugujemo i sebi i naraštajima koji dolaze nakon nas.
Zato poslušajmo što nam poručuje HMDCDR:

Hrvatski Domovinski rat bio je pravedan, legitiman i oslobodilački. Pomozite da se ne zaboravi! Hrvatski memorijalno-dokumentacijski centar domovinskog rata u Zagrebu prikuplja dokumente, zemljovide, video i audio zapise, fotografije i predmete iz Domovinskog rata. Da se ne zaboravi! Pomozite da istinu o Domovinskom ratu sačuvamo za budućnost - zbog nas…i još više zbog naše djece.
Hvala na suradnji.
(HMDCDR, Zagreb, telefon: 01/48 01 915, Zagreb, Marulićev trg br. 21)

 

Spot HMDCDR

https://www.youtube.com/watch?v=ZxGEuONqnA0&feature=youtu.be






Pročitajte više tekstova sa pojmovima:

DOMOVINSKI RAT, HRVATSKI MEMORIJALNO-DOKUMENTACIJSKI CENTAR DOMOVI