Kolumne

Zlatko Pinter: Čovjek s tisuću lica - koje je pravo?

Piše: Zlatko Pinter

Zoran Milanović je legalno i legitimno izabrani predsjednik Republike Hrvatske. Na tomu mu treba čestitati, kako je i red u svakoj civiliziranoj zemlji koja se smatra demokratskom. I čestitali su mu (koliko znam) svi oni od kojih se to u skladu s dobrim običajima i demokratskim uzusima očekuje. I nećemo prebrajati komu on sve jeste ili nije čestitao u vrijeme kad je gubio izbore, komu i zašto nije pružao ruku, koliko se sam držao "normalnosti", političke korektnosti i bon-tona, dakle, svega onoga što sad ultimativno i bez alternative zagovara…Sve je to iza nas. Kao što će i ovaj njegov mandat neminovno jednoga dana biti dio prošlosti. Tako je to inače u životu.

"Okrenimo se budućnosti" - jedna od najčešće ponavljanih krilatica koju mantraju mnogi. Ako bismo je doslovno primijenili morali bi na kolektivnu lobotomiju i to onog dijela mozga koji registrira sjećanje. Kud bi stigli tako lišeni svega što u svojoj svijesti nosimo i kako bi uopće funkcionirali, o tomu nitko ne govori. A i zašto bi, kad tu poštapalicu po potrebi koriste uglavnom oni kojima to paše iz tko zna kojih sve razloga - ne rijetko i stoga što imaju neodoljiv poriv i potrebu prikriti vlastite tamne mrlje koje ih prate, a vrlo bi ih rado zauvijek izbrisali iz sjećanja - i svoga i našega.

No, prije nego "krenemo u budućnost" (neću reći: naprijed, jer svako kretanje ima najmanje dva smjera, a na koju ćemo stranu to će se tek vidjeti), nije loše ipak podsjetiti na neke događaje, ako ni zbog čega drugoga, a ono zato što upravo ovih dana (nakon što smo izabrali predsjednika) isti još uvijek izazivaju (blago rečeno) "komešanje" i negodovanje u našem susjedstvu - iako su već dio prošlosti.

"Repovi" koji se vuku za našim novoizabranim predsjednikom neće nestati tek tako. Hajde, recimo, da se mi čak i okrenemo posve i totalno budućnosti - ali što kad susjedi to neće? Ne bi bilo loše možda i njima dokazati kako nema više smisla baviti se prošlošću i uvjeriti ih da su "ratovi gotovi", no, Sarajevo i Beograd čini se baš i nisu za tu koncepciju. Oni pamte. I ne samo da pamte, nego i "guraju pod nos". A, istini za volju, imaju i što. Barem što se Milanovića tiče.

Ne pada mi napamet voditi kampanju protiv bilo koga, pogotovu sad kad su izbori iza nas, niti prejudicirati bilo što u ovom slučaju, ali nikako se ne mogu oteti dojmu kako gospodin o kojem je riječ za svaku priliku ima drugo lice: jedno na stranačkim skupovima, drugo u komunikaciji s javnošću, treće kad se nađe oči u oči sa srbijanskim medijima, četvrto na zatvorenim sastancima s braniteljima, peto u izbornoj kampanji…i pitanje je gdje je tomu kraj. I kako onda prepoznati ono pravo lice u toj šaradi bez kraja i konca?

Video materijali koji slijede govore sami za sebe i tu nikakvih dodatnih komentara ne treba, a čitatelji neka izvuku zaključak je li to NORMALNO i u kojoj je mjeri onaj tko daje takve kontradiktorne izjave (od prilike do prilike) ČOVJEK S KARAKTEROM ili ne.

Prvi video clip pokazuje kako se Zoran Milanović ponaša kad se kao hrvatski premijer nađe u "neobranom grožđu" - u studiju RTS-a u Beogradu, voditelj mu postavi pitanje vezano za ono što je izjavio dan-dva prije, a on to nevješto i na tragikomičan način pokušava negirati, odnosno, izbjeći odgovor. I ne samo to. U silnoj želji da se poslije svega dodvori Srbiji i tamošnjoj javnosti, on sebe i SDP predstavlja kao jedine "zaštitnike Srba", a ne propušta spomenuti ni svoje pretke koji su "Srbe branili od ustaškog zuluma" u vrijeme Drugoga svjetskog rata. Zanimljiva je i njegova teza kako "od 10 Srba u Hrvatskoj, njih 8 glasuje za SDP". Priča o svemu osim o onomu što ga voditelj pita. Evo snimke tog razgovora (od 25. rujna 2015. godine), pa zaključite sami o čemu je riječ :https://www.youtube.com/watch?v=5rrpE2g8Pk8

Drugi, kratki video isječak potvrđuje kako je Zoran Milanović bez ikakvih dvojbi i sumnji stvarno decidirano izrekao da su Srbi barbari (u kontekstu postavljanja žice u "regiji" a vezano za migrantsku krizu): https://www.dailymotion.com/video/x3a8ksx

I onda, nekoliko mjeseci nakon što se "posuo pepelom" u beogradskom TV studiju i u Beogradu spustio da niže ne može, te pokušao negirati ono što je činjenično zabilježeno okom kamere, kao predsjednik SDP-a (u vrijeme kad je već izgubio izbore i napustio dužnost premijera), za iste te Srbe je među ostalim kaže: "To je šaka jada, nažalost, šaka jada koja već 150 godina ne zna je l' bi išla u Makedoniju, Vojvodinu, Bosnu, Hrvatsku, Bugarsku, nema ih 10 miliona, jebote, žele biti gospodari pola Balkana. Nema rezona! To je mali narod!" (Vidi: https://www.youtube.com/watch?v=wKKSIGkfIhk)
Dogodilo se to u kolovozu 2016. godine, na zatvorenom sastanku s braniteljima u središnjici SDP-a, kolovoza 2016. godine u Zagrebu (čelnik SDP-a nije znao da se razgovor snima). Tada je iznio i stav da BiH nije država, ustvrdivši da je tamo "bezvlašće" i navodeći kao glavni razlog to što "Dodik šuruje s Vučićem".

"Stalna na ovom svijetu samo mijena jest" - reče jednom davno pjesnik Petar Preradović.

Pročitajte više tekstova sa pojmovima:

ZLATKO PINTER, ZORAN MILANOVIĆ, SRBIJA