Kolumne

Darko Marinac: Imamo petog predsjednika države ili bez trećega!

Piše: Darko Marinac

Dobili smo petog predsjednika. To je Zoran Milanović, čovjek o kojem svatko kao i o nogometu ima svoj stav. Ovaj puta u prvom krugu imali smo čak uzbudljiviju završnicu nego u drugom krugu, jer u drugom krugu imali smo gotovo fotofiniš tri kandidata. Po drugi put imali smo neuspjeli reizbor funkcije predsjednika i to iz više razloga.  Naime dva predsjednička kandidata s uvjetno rečeno desne strane spektra, skupili su iznad 50 posto glasova, pa je nabujali broj političkih analitičara, tada posredstvom medija govorio kako je pobijedila desnica.  Za takve analitičare i slovenski partizani bili bi desnica.

Kasnije je face bojna iz najveće nam stranke vapila za desničarskim jedinstvom, a to je podupirao i stranački doajen koji je bio predsjedničina savjetnik g. Vladimir Šeks koji je uputio pitanje Škorinim biračima, žele li da komunisti dođu na vlast? Svako malo podsjećalo se te birače kako su odmetnici i ološ, ako slučajno ne bi dali glas Kolindi Grabar Kitarović. Nije se shvatila poruka koju su prijašnji birači najveće nam stranke kao i veliki dio njenih članova poslali. Sama kampanja KGK, postupci njenog stožera ako se o izbornom stožeru može i govoriti, izostanak političkih poruka, način govorenja na skupovima,verbalna ali i neverbalna komunikacija hrvatskoj javnosti daje naslutiti, kako nešto kod njih nije dobro. Nešto je popravljeno u sučeljavanjima, no sve je bilo ispod već viđenih kampanja u nas.

No, kada se stvar pogleda s jednog političko-strateškog polazišta ima sijaset pokazatelja koji nam mogu govoriti kako našoj najvećoj stranci nije primarni cilj, pridobiti glasače kandidata koji je osvojio samo 2% manje, a bez stranačke infrastrukture, nego razdvojiti i rascjepkati nešto što zovu Škorinim biračkim tijelom, iz jednostavnog razloga što su uskoro na jesen bliže parlamentarni izbori, značajno važniji za rast i održavanje političke moći, a isto je i sa lokalnim izborima, samo na nižoj razini.

Upravo zato što ovi predsjednički izbori  u drugom krugu s dva predsjednička kandidata, nisu nikako mogli proći bez trećega, moramo imati ambiciju sagledati o čemu se ovdje radi, jer opravo sada i ovdje makar se čini kako predsjednički izbori s time nemaju veze, imamo situaciju kako je jedan kandidat, bez velike političke zaleđine i stranačke infrastrukture osvojio četvrtinu biračkih glasova. To je trend koji raste, ali sad je to po prvi puta opipljiva opasnost za dvije najveće nam stranke. I to dvije stranke koje su činile sve vlasti od postanka Republike Hrvatske. Njih karakterizira jedan suodnos koji za sada možemo nazvati simbiozom, za koji nije potrebna jedna vrijednosna istoznačnost, pa ni konzistencija. 

Serija u tri sučeljavanja na trima televizijama, u kojima su se uglavnom smjenjivale osobne optužbe, od optužbi za prijašnje političko djelovanje, do lamentiranja o razini kamata na njihove kredite. Zatim se više puta do neodgovornosti reciklirala situacija, oko smjene ravnatelja SOA-e, zbog njegovog uplitanja u politički proces, a sve je izgleda nekako povezano sa istragom bivšeg odbjeglog kralja hrvatskog nogometa. Ne treba zanemariti ni provalu u njegovu velebnu vilu prije, pa je onda netko tko usmjerava rad službi upao u sve kao ono što se u Srbiji kaže „kao muva na mleko“.

Jednako tako kandidati za predsjednika RH, komentirali su i remont MIG-ova u Ukrajini, a u vezi čega i postoji jedna sudska presuda. Jasno je tu, tko je temu načeo i tko se treba braniti, no“ obadva“  kandidata za predsjednika  RH lamentirali su brojem od 2(dva) do 4(četiri) MIG-a koja lete, a u najboljem slučaju do njih (5). Ostali zrakoplovi ne lete jer su neispravni ili nemaju ispravnu dokumentaciju o podrijetlu ključnih dijelova, što ne bi bilo dovoljno za registraciju jednog osobnog limenog ljubimca. U najboljem od najboljih slučajeva ovdje se radi o službenoj tajni koju su ovi kandidati prisegli poštovati ili na to pretendiraju. Isto tako nije nikome za pohvalu ni zlouporaba i optužbe na račun jednog ratnog pilota heroja, kada je on bio probni pilot.

Ovdje imamo evidentiran jedan ne državnički odnos prema institucijama iz sigurnosno obrambene domene, od dva naša najveća politička aktera. Oni koji se zovu desnijima korumpiraju te sustave po onoj Luja  XIV - država to sam ja, a oni koji se zovu lijevima se tih institucija i sposobnosti isprva boje, da bi ih onda na juriš osvajali, jer su kraće na vlasti. Ovo je posebno važno zbog ovlasti predsjednika za čije se ovlasti, takve kakve jesu, za iduće petogodišnje razdoblje kandidati i natječu.

To u nas na žalost nisu izolirani slučajevi, te jedne (ne)državničke (ne)kulture, tako je naš drugi predsjednik npr. predao  oko 10 000 (deset tisuća), dokumenata u Haag, pa se  postavlja pitanje koliko je ljudi odradilo tako obiman posao izbora, de klasifikacije, ali i prevođenja. Dok je bivši predsjednik kao savjetnika imao sina, čiji je otac poslije osuđen  za organiziranje ubojstava u Njemačkoj, a taj savjetnik za nacionalnu sigurnost  je u Austriji izigran od čovjeka koji je nosio štapove mjernicima. Obadva bivša jugoslavenska obavještajca prije kratkog  vremena došli su na odsluživanje kazne u Hrvatsku, a tadašnji premijer  inicirao je poseban zakon kako se ne bi izručili  Njemačkoj, koja je kao  jedna od naših najpostojanijih saveznica u Europi.

Predsjednički kandidati, nadmetali su se oko toga tko je kompetentniji sukreirati smjernice za rad SOA-e, a nitko nije spomenuo kako je u Javnom izviješću SOA-e za 2017 godinu pisalo kako je dvadesetak sudaca prijetnja nacionalnoj sigurnosti, nije se raspravljalo o Ustavnom sudu, niti jedan pretendent za mjesto predsjednika RH, od ova dva nije pozvao na pobjedu protiv korupcije.

Sterilni govori koji ništa ne kažu, prevladavali su izbornom kampanjom, i kad pomislite kako je to uslijed velikog broja kandidata, u drugom krugu još gora stvar. Ta depolitizacija političkih kampanja us seriju sučeljavanja na svim televizijama, a najvjerojatnije je i kampanja tako organizirana, kako bi se aktivirala vojska glasača iz najvećih političkih stranaka i to zajedništvo oko ničega,  fingirajući demokratski proces.  Do te mjere su podignute tenzije među biračima i to  programirano, da je jedan kandidat i verbalno napadnut na biralištu, a to je posljedica njihove svađalačke kampanje i to je bilo tolikoj mjeri, da bi bio zanimljiva situacija kada  bi čovjeka priveli ili kaznili, jer bi se onda u jednoj tužbi protiv tada pretendenata za poziciju predsjednika RH, moglo i dokazati kako je to posljedica nekulturne i javno ponižavajuće svađalačke kampanje, a našlo bi se tu još i štošta.

U velikom dijelu kampanje drugog kruga, naša najveća stranka se strateški okrenula prema tzv. glasačima Škore, pa je tzv. Face bojna te stranke vrijeđala ljude na osobnom nivou umjesto da su se sustavno okrenuli razumijevanju poruka iz prvog kruga. No, ovdje se ne radi o pogrešci, za našu najveću stranku predsjednički izbori uvijek su bili u drugom planu i s bitno najkvalitetnijom kampanjom na predsjedničkim nego na parlamentarnim izborima. Tzv. Škorini birači su prijetnja na parlamentarnim izborima.

Dvoje predsjedničkih kandidata samo su jednom dobili priliku komentirati svježe zategnutu situaciju u Crnoj Gori našoj susjedi i saveznici. Kako bi bolje razumjeli što je to strateška komunikacija ili još bolje strateško političko djelovanje, možda nam može pomoći strateška situacija u Crnoj Gori 1914. godine. Kada se srpska vojska povlačila preko planina prema Krfu, a crnogorska vojska trpjela velike gubitke u odsudnoj obrani, kod Mojkovca kako bi se srpska vojska što bolje izvukla prema Albaniji, Nikola Pašić šalje depešu dvoru kako se povlače na svim bojišnicama i kako je kraj blizu,  ali kako je  crnogorsko pitanje jednom zauvijek riješeno. Jednako tako značajan dio energije kampanje utrošen je za prokazivanje i rastrojavanje tkz. Škorinih birača, koji su strateška prijetnja dvjema velikim strankama, a jednoj još i više. Izvjesno je kako one sada, poslije izbora  imaju potencijal kontroliranja situacije pojave snažne treće političke snage.

U ovoj kampanji bilo je kandidata koji su skupili manje glasova nego potpisa za kandidaturu. Zakonski bi se moglo urediti tko sve i kada može objavljivati rezultate anketa o stavovima i izbornim preferencijama. Kad vidimo malo brojke i speremo ideološki smrad kojim nas truju vidimo kako je  pobjednik predsjedničkih izbora potrošio gotovo 4(četiri) puta manje nego njegova suparnica u drugom krugu. Tako da se jednostavno nameće usporedba od prije deset godina kada je Bandić svojim višestruko najskupljim biračima, zaštitio predsjednika Josipovića, osiguravši mu pobjedu. Izbore su komentirali razni politički analitičari, no sve smo svjesniji kako nam treba interdisciplinaran pristup trebaju nam komentari psihologa, a neki momenti kampanje i komentari psihijatara, farmakologa i sl. Trebalo bi razmisliti o nečem kao toksikološka pretraga kandidata, kao doping kontrola kod športaša. Jadan naš priznati i cijenjeni  stručnjak i profesor iz odnosa s javnošću rekao je kako će SDP-u ovo biti vjetar u leđa, a kako se HDZ treba mijenjati. Ovdje nije jasno kako će se mijenjati to vodstvo odvojeno od članstva i javnosti, jer da bi se neka organizacija mogla mijenjati ona mora biti otvoreni sustav, tj. imati sposobnost primati informacije iz svoje okoline, stalno komunicirajući sa svojim članstvom i pristašama, i razumjeti ih, pa tek onda uskladiti svoje djelovanje.

Nemuštija od  objašnjenje DIP-a u vezi odbijanja udruge -U ime obitelji, da budu promatrači ovih izbora, a pri SDP-ovski GONG im nije smetao, samo je izjava premijera i predsjednika HDZ-a, kako bi da nije bilo nevažećih listića razlika, čitaj poraz bio minimalan. To pokazuje dvije stvari kako su glavni problem nevažeći listići, a ne poraz. Jer nevažeći listići će rasti i rasti …, a kao drugo kako se ni besplatne poruke ili poduke ne znaju ili ne mogu shvatiti. Dobro je za političku kulturu što se više  ne zviždi i glasno ne negoduje političkim suparnicima, jer u toj tišini jasnije će se čuti razni drugi glasovi koji se inače i ne bi čuli, kao huk marginalaca na primjer.

Pročitajte više tekstova sa pojmovima:

ZORAN MILANOVIĆ SDP, predsjednički izbori hss, darko marinac