Damir Gašparović

SJETILI SE DA IMAMO ZEMLJU: I ne budite naivni kada vam kažu – pa to je „samo“ koncesija!

Kako stvoriti brendove hrvatske hrane, na čemu ćemo uzgajati mandarine i masline, s čime hraniti domaće blago i proizvoditi vrhunski kulen i pršut? I sve tako redom…

Piše: Damir Gašparović

Nakon što je prošli tjedan Pokret za modernu Hrvatsku još jednom upozorio da nam prijeti gubitak kontrole nad SVIM prirodnim bogatstvima, s posebnim naglaskom na šume, vode i poljoprivredno zemljište, pojavio se tekst državne izvještajne agencije koji apostrofira tu temu. Ublaženo i razblaženo. Očito nekom u vrhu države nije sjelo to što govori kolumnist Politikeplus i skupina stručnih i dobro informiranih ljudi oko njega. Stoga valja ponoviti gradivo još jednom.

Hrvatska voda

U žargonu se voli reći da je pitka voda nafta 21. stoljeća. Klimatske promjene, svakodnevni rast zagađenja, sve veća napučenost planeta uvjetovat će bespoštednu borbu za svaku litru pitke vode koje Hrvatska srećom ima u izobilju. Četvrta smo zemlja po izvorima pitke vode u Europi, ali.. Ali kao što smo upozoravali, tri najveća izvora pitke vode već su odavno u rukama stranih gospodara – Jamnica, u vlasništvu ruskih bankara (koncesija je prenesena prije tjedan dana na nove vlasnike Agrokora!), Lipički studenac Podravka je bez ikakvog „povijesnog“ razloga prodala Slovencima, Sveti Rok su nakon blago rečeno čudnog stečaja preuzeli Saudijci.

Znači, nafta 21. stoljeća baš i nije više pod našom kontrolom! I ne budite naivni kada vam kažu – pa to je „samo“ koncesija. Pogledajte samo tko danas kontrolira i na koji način naftne izvore. I zašto se sprema rat u Venezueli? Ne budite naivni.

Hrvatska zemlja

Hrvatska zemlja, ili hrvatsko poljoprivredno zemljište, i o tome Pokret za modernu Hrvatsku govori od 2012. godine. Naime, posljedica iznimno loše vođenih pred-pristupnih pregovora je činjenica da stranci mogu postati vlasnici našeg poljoprivrednog zemljišta već od 1. srpnja 2020. godine. I trebate znati da je cijena poljoprivrednog zemljišta u Nizozemskoj i ne samo njoj na razini između 50 i 70 tisuća eura po hektaru. Jasno je da će oni učiniti SVE da dođu do ovako vrhunskog i nezagađenog zemljišta kao što je naše. A na čemu će onda gospodariti naši poljoprivrednici? Što će proizvoditi? Ili ćemo još više uvoziti?

Kako onda stvoriti brendove hrvatske hrane, na čemu ćemo uzgajati jagode i jabuke, mandarine i masline, s čime hraniti domaće blago i proizvoditi vrhunski kulen i pršut? I sve tako redom…

I da, još nemamo odgovor – tko će i na koji način preuzeti kontrolu nad 32 tisuće hektara Agrokorovog poljoprivrednog zemljišta? Ili će i ono preko noći „šaptom pasti“ u ruke strancima?

Šume i „zaštićeni ribolovni pojas“

Što reći o hrvatskim šumama, koje danas izgledaju gore nego da su ih masakrirali Mlečani, kako smo to nekada iz povijesti učili? Gdje god krenete vidite ogoljena brda a najveći dobitnik sječe je tvrtka koja se zove „Šerif export-import“, a ne Spačva ili neki drugi prerađivač drveta ili proizvođač namještaja.

O nekakvom zaštićenom ekološko- ribolovnom pojasu nema niti riječi. Jedino kada se neka od dobro uhljebljenih stranaka sjeti da bi im to prigodno koristilo u dnevnoj političkoj utakmici.

I da, vrijedi se sjetiti Ivice Račana i njegove namjere da u pregovorima dobijemo izuzeće od prodaje poljoprivrednog zemljišta strancima, jer izuzeća postoje.Izuzeće je dobila Malta i u njihovom gospodarskom pojasu ribu mogu loviti samo malteški ribari i malteške ribarice.

Pa na kraju, hrvatska se politika svodi samo na loše sluge gorih gospodara, a izričaj „nacionalni gospodarski interes“ jedva da postoji samo kao u bajkama. Ili u Politiciplus i kolumnama Damira Gašparovića.

 

Pročitajte više tekstova sa pojmovima:

RIBA, MORE, DAMIR GAŠPAROVIĆ, VODA, ZEMLJA