Komentari

Darko Marinac: Kurikulum dviju iskaznica

Piše: Darko Marinac

Ima mnogo stvari koje se  javno čine, to mogu biti i  javno bičevanje ili javno nagrađivanje. Bičevanja su se nekada organizirala javno kako bi poticala strah od prijestupa ili budila beznađe i beskorisnost otpora. Javno nagrađivanje ima pak funkciju poticanja na vjerno služenja, te kako svatko može uspjeti i postati netko.

Tako sada imamo cijele političke krize u upravljanju nacionalnim parkovima, lome se stranke kao nedavno u Lici, gdje su se organizirali izbori kako bi odnos snaga opet  ostao isti. Zatim je došao red i na izbor ravnatelja/teljice Nacionalnog parka Krka. Nova ravnateljica je na ministra ostavila bolji dojam, od drugih.  Prema medijima koji se o tome usude pisati i govoriti nova ravnateljica ne javlja se na telefon, nestao je njen životopis, a tu je i plagirani program, od svoje konkurentkinje, a  i piše još podosta toga.

No, ona ima što drugi nemaju, a to su dvije stranačke iskaznice, dviju vladajućih koalicijskih stranaka. Na to mjesto nije uspjela doći doktorica znanosti, sa radovima i projektima vezanim za nacionalni park. Uza sve to je i braniteljica, što u početku nije ni htjela isticati. I tu nastaje problem što imamo Zakon o braniteljima, a politika ga za tren izbriše. Kad bi Vlada imala glasnogovorničku funkciju, javnost bi mogla saznati i za Vladine razloge. Ovako imamo jednu lošu društvenu situaciju koalicijskih partnera koji koaliraju do koagulacije  klijetelizma, što opet prekriva naš društveni život.

Doznali smo  i imena sa liste za EU izbore naše najveće, a sada i najsnažnije stranke. Sve je to lijepo, kao program za generacije. No, ovdje ne dominira činjenica kako je nositelj liste mlada školovana osoba, nego kako je on nažalost i nečija osoba. To se jednostavno može objasniti izvrnutom ili izopačenom strateškom komunikacijom, a činjenica kako je on nečiji principom rezonancije postaje dominantnija činjenica, povezana sa javnom komunikacijom postavljanja i imenovanja poslušnih ljudi sa bitnim iskaznicama. Tako se naši lideri svakodnevno pojavljuju na snimkama i slikama sa klimavcima iza sebe, bilo da su ovi  bili komitetski omladinci, bilo herojski prodavači stanova. To se najbolje može usporediti s javnim bičevanjem, jer učinci su jednaki, gubitak nade i bezizlaznost, koji nudi politički sustav.

I sada se tako jedno strategijsko opredjeljenje stranke na vlasti, pretvara u strateško kada se to prenosi na upravljanje državom i kada se radi  o zastupnicima u EU parlamentu, posebno sada kada su pred nama vremena preispitivanja sadržaja i ciljeva Unije.

U našem javnom prostoru intenzivno se govori i o kurikulumu građanskog odgoja i to u našim školama. Nije poznato kako, kao misle početi s građanskim odgojem u dva razreda, jednom u osnovnoj a drugi puta u srednjoj školi. Pošto su naše škole jedne od najzatvorenijih institucija u društvu, jer njima kontrolnom većinom upravljaju nastavnici i osnivači čitaj politika, dok rodtelji i učenici kao producenti nastave i njihovi korisnici sve mogu gledati samo naslonjeni na ogradu školskog sustava,  kako u takvoj zatvorenoj instituciji, obrazovati buduće ljude i aktivne građane.

Sad je jasnije zašto su potrebni veći novci za izbornu promidžbu. Tomu je tako što trebamo platiti samouvjeravanje i kupovinu pristanka, pa će novac za izborne promidžbe ipak ostati u Hrvatskoj i to  pijarovcima i tome se treba veseliti, a i još više jer će se i naši mediji  okoristiti prodajom oglasnog prostora, pa bi na jedno vrijeme trebali prestati sanjati neovisne medije.

Tako da smo dosta blizu da naš politički sustav funkcionira kao Perpetuum mobile, jer oni postavljaju i promoviraju svoje ili od svojte, ali problem je novac, jer  ne žele to raditi svojim novcem i za to su potrebni načini kako uvjeriti nekoga da plati nešto što mu ne treba i to baš kad nema. I  zato je Hrvatska jedan, čak  neveliki  trgovački lanac, samo je pitanje do kada, jer svi se gotovo, znamo.

Pročitajte više tekstova sa pojmovima:

darko marinac, nacionalni park