Kultura

Sašo Petroševski Novak: Osnova svih mojih radova su stvarne situacije veduta hrvatski primorskih i dalmatinskih gradova...

Piše: PolitikaPlus

Slikar Sašo Petroševski Novak suvremeni je hrvatski likovni umjetnik, autor je kompleksnog opusa, izlagao je na brojnim samostalnim i skupnim izložbama.

 

Autor ste vrlo zanimljivog opusa, vrlo karakterističnog rukopisa, posebice kada govorimo o krajobrazu ili portretu naselja.

 

- Da. Jako sam se skoncentrirao i posvetio oblikovanju tog ciklusa slika Primorskih pejzaža. Ta tema je veoma eksploatirana u slikarstvu. I našem i stranom. I jako je teško bilo označiti se u originalnosti. U traženju sebe, kroz radove često sam se približavao nekim autoritetima, ali čim bih to primijetio i osjetio „bježao sam dalje“.

 

Nije bilo lako. Tražio sam motive u vedutama primorskih gradova, koncentrirao ih i gurao u podsvijest i poslije ih „čupao“ tražeći se u originalnosti i autentičnosti.

 

I uspio sam…

Više od 20'tak godina, u ljetnim mjesecima, boravio sam u Rovinju, gdje sam imao ljetni atelijer. Tu sam slikao i naravno prodavao svoje slike. S ponosom se mogu pohvaliti da se moje slike danas nalaze u mnogim domovima svih Europskih država ( Slovenija, Italija, Austrija, njemačka, Španjolska, Portugal, Francuska, Mađarska, Češka; Danska, Norveška, Švedska…..i sve do Rusije). Isto vrijedi i za Ameriku i SAD i Canadu i Argentinu, Brazi, Čile i na dalje Australija, Japan¸…

 

A što se tiće Hrvatske……tu me ima doslovce u svakom gradu.

Eto……ponosan sam na ovo ostvarenje.


Koliko su Vaši motivi imaginarni a koliko stvarni?

 

- Osnova svih mojih radova su stvarne situacije veduta hrvatski primorskih i dalmatinskih gradova.

 

Nadgradnja je sadržana u stilizaciji oblika, sadržaja i forme. Upotpunjenog kolora koji nude ljepota  mora i ljeta.

 

U tome je originalnost što sam slici prišao kao dvodimenzionalnoj tvorevini. Pretpostavio sam da slika nudi dvodimenzonalnost, za razliku od skulpture koja je trodimenzionalna. U slici, treća dimenzija je iluzija, ona omogućuje definiranje perspektive i ukoliko se eliminira ostaje slika kao dvodimenzinalna tvorevina i bez perspektive. Upravo takva i „treba „ biti, tako da u mojim slikama često  motiv u  prvom planu zna biti manji od zadnjeg, moje more često zna biti u nebu i obratno. Brodice hoće i „lebdjeti“, a sunce ponekad zna biti prizemljeno. Krovovi kuća ćesto su ujedno i  tlo crvenica s malo oskudnog raslinja koje se formom uklapa u kvadrati  i trokut. To je igra….

 

Uz sve, prisutna naglašena stilizacija svih oblika i odbacivanje svih suvišnih detalja.


Osjećam stanovitu idealizaciju prostora na Vašim slikama.

 

- Da da. Upravo sam to opisao kao odgovor u prethodnom pitanju.


Njegujete odmjeren ali izrazit kolor.

 

-Kolor je favorit. I on daje i definira sliku. Boja govori sve jezike. Ona je snažno prisutna u mojim slikama i tu se sretno uklapaju i nadopunjuju i topli i hladni kolori i čine melodiju ugodnu oku. Uvijek sam želio da moje slike budu kolorom ugodne i dekorative. I da su odraz i da definiraju podneblje kraja u kojem su nastale, Hrvatsko primorje i Dalmacija.


Skloni ste različitim motivima. Koji motiv najviše volite?

 

- Do sada sam odradio nekoliko različitih ciklusa koji su me u potpunosti zaokupili kao tema. Tako sam odradio i radim ciklus slika mrtve prirode pod nazivom : „Tulipani“.

 

Kao pravo „muško“, ne mogu se baš pohvaliti poznavanjem izgleda i anatomije cvijeća, ali tulipani su me posebno zaintrigirali (imaju svoju priču) i ja sam ih oblikovao u ciklusu od 24 slika, ulja na platnu u formatu 100x100 cm. Nakon toga odradio sam a  i dalje ih radim i u drugim formatima.

 

Pohvalio bih se i ciklusom aktova kojim sam se bavio prije desetak godina i sada se ponovo pripremam vratiti toj temi. Imao sam sreću da sam mogao suradjivati s prekrasnim modelima. Aktovima , kao temi sam prišao na način kojim me je privukla naglašena erotičnost i senzibilitet u njihovim pozama a opet u stiliziranom i plošnom obliku ( aktovi nemaju lica). I svi su rađeni u plavim tonovima. Kao što sam rekao, ovom temom sam se bavio prije desetak godina. Zadnjih mjeseci se mišlju ponovo vraćam ovoj temi i sigurno ću se vratiti ovom ciklusu. (i već sam kontaktirao jednu prekrasnu osobu za suradnju u smislu poziranja).

 

Posebno sam zadovoljan ciklusom „“Mace i zverinje“.

 

To je ciklus slika – portreta mačaka, nastao kao rezultat ljubavi prema ovim životinjama.

 

Zadnjih nekoliko godina radim na Ciklusu hrvatskih gradova. To su vedute hrvatskih gradova u kojima sam prepoznatljivo figurativno koncentrirao na prepoznatljivost   „anatomije“ grada karakteristične za svaki grad osobno.Do sada sam odradio vedute: Zagreba, Varaždina, Osijeka, Vukovara, Knina, Sinja, Rovinja, Pule, Rijeke, Malog Lošinja, Zadra, Šibenika, Trogira, Splita, Korčule, Hvara i Dubrovnika.

 

Ogledao sam se i u apstrakciji sa dvadesetak radova izraženog kolora u ciklusu „Metamorfoze“.

 

Apstrakcija me je snažno zaintrigirala u zadnje vrijeme i dogodilo se nešto interesantno u mom razmišljanju, želji i  radu. Iako sam po vokaciji slikar snažnog kolora i moje slike govore bojama i svojim kolorom, zainteresiralo me je da se okušam u slikanju slika bez boje, odnosno koristeći takoreći samo dvije boje: crnu i bijelu, koje kako znamo se ni ne „priznaju bojama“. Ovaj ciklus još nema svoj naziv. Radno ga naziv  „Whiteblack“ (bijelocrno)

 

Često i izlažete.

 

- I da i ne. Ne bih znao što to znači često. Bilo je godina kada sam imao po 5,6,7 izložbi i onda period od 1,2 godine bez izložbi. U zadnje vrijeme, zadnjih nekoliko godina odradim 1 izložbu godišnje.

 

U životopisu navodim da sam u svom 30godišnjem radu (1988.-2019.) upriličio 40tak izložbi. Nikad nisam to posebno pratio i ne znam stvarni broj. Bilo je po opusu slika i puno manjih izložbi tako da taj broj varira.

 

Bilo je nekoliko projekata koji su mi posebno ostali u sjećanju:

-Češka –Senat Parlamenta Češke republike,

-Budimpešta – otvaranje hrvatskog kulturnog centa i

-Italija – Misano Monte, Cezena, Cezenatiko

-SAD- WashingtonDC

-Canada – Toronto, Kiciner

-Danska

-London, Viena, Kranj, Celje….

I Hrvatska: Zagreb, Osijek, Pula, Split, Rovinj,Poreć, M.Lošinj, Trogir, Kutina, V.Gorica, Vukovar…


Jeste li zadovoljni ostvarenim opusom?

 

- Normalan sam. Zdrava osoba (ha ha ) i nisam megaloman i ne previše ambiciozan ali nisam zadovoljan ostvarenim. Ta doza nezadovoljstva samim sobom i svojim radom u stvari je i „pokretač“ za daljnji rad.

 

Poštujem izreku: „Nula dei sin linea“

 

Volim slikati. Tako i živim. Ali uvijek sam želio i želim više.To je nagon i način življenja i ne ambicija. Stalno se otvaraju neke nove ideje i projekti i nisam sretan kad im ne mogu udovoljiti i sretan sam kad mogu raditi. Što sam stariji, sve u mom životu  i načinu življenja se pojednostavljuje. Puno toga iz „stvarnog“ života  sve manje me intrigira i zaokuplja pažnju. Želim slikati i tako živjeti. To je to – radost i ljepota stvaranja.

 

Što mislite o domaćoj aktualnoj likovnoj umjetnosti?

 

- Nemam dobro mišljenje.


Što je novo u atelijeru?

 

- Prije godinu i pol dana, prodao sam stan u Zagrebu i kupio  jednu lijepu kuću od 200tinjak kvadrata u Stubičkim Toplicama. Tu sam se preselio. To je sada adresa mene i mog atelijera,

 

Manje-više, oduvijek sam živio i radio u jednom prostoru, tako da sam sada sebe u potpunosti prepoznao u ovom atelijerdomu.

 

Tu  živim i stvaram, u Stubičkim Toplicama, u malom naselju imenom Pihači. Okružen predivnim  susjedima, domaćim Zagorcima, koji su me prepoznali i prihvatili i s kojima svakodnevno živim i družim se. Naravno ova transformacija u mom životu nametnula se sama od sebe i „tjera“ me da počnem oblikovati novi ciklus slika u motivima hrvatskog Zagorja. I kroz motive pejzaža i kroz vedute zagorskih gradova. Taj ciklus nosit će ime : Gupčevim krajem.


Planovi, izložbe, monografija..?

 

- Monografija mi još nije u planu. Nije trenutak za to. Treba još puno stvarati. Imam odnos prema monografiji da bi ona trebala zaokružiti cjelinu. Au tome se još nisam finalizirao.

 

Izložbe. –sad sam u Stubakima, u Zagorju i volio bih se u ovom kraju pokazati sa reprezentativnom izložbom. Još sam u fazi prilagodjavanja i to ce potrajati. Mada se moram pohvaliti da sam oglasio manju izložbu u prostoru hotela Terme Jezerčica i koja bi trebala prerasti u trajnju suradnju.

 

Zelja mi je da se oglasim i u D. i G. Stubici, MarijaBistrici, Krapini, Klanjcu, Kumrovcu….Tuhelju….

 

Planovi –Prikupljam i „trpam“ u svoju podsvijest elemente zagorskog kraja. Trebat će vremena da nešto izađe, ali znam….bit će to lijepi ciklus slika „Gupćevim krajem“.


 

Pročitajte više tekstova sa pojmovima:

slika, slikar, sašo petroševski, Miroslav Pelikan