Kolumne

DARKO MARINAC: Kuda su odletjeli zrakoplovi, (ne)naučene lekcije i dezinformacijske bombe

Piše: Darko Marinac

Radnje i događanja oko nabavke višenamjenskog borbenog zrakoplova za HRZ, vraća nas  na osnove nekih zakonitosti u međunarodnim odnosima, a u pogledu nabavke kapitalne vojne opreme, ali i na partnerstva, savezništva, pa sve do strateškog partnerstva. Jednako tako opisana djelovanja, oko toga daju nam slike našeg političkog sustava, političkih i ostalih društvenih aktera, kao i reakcija iz našeg bližeg okruženja. Ipak najbolje što možemo naučiti od naših saveznika i sigurnosno obrambene zajednice kojoj pripadamo, je princip planiranja djelovanja kroz koncept „naučene lekcije“, koji je analitički alat, koji omogućava djelovanje u okruženju koje (ne)razumijemo.

Borbeni zrakoplovi su od samih početaka bitke za  slobodu i rata za neovisnost, imali iznimnu moralnu i promidžbenu vrijednost u preletima, prvo u Austriju pa u Hrvatsku pilota Hrvata iz vojske zajedničke nam države, koji nisu htjeli borbeno djelovati protiv svoje Domovine u nastajanju. Tih nekoliko zrakoplova davalo je braniteljima veliki poticaj. Kada se na Južnom bojištu tada već 1992. godine, među pripadnicima Hrvatske vojske raširio glas, kako će sutra naletjeti hrvatski MiG i djelovati, gardistima je to budilo bujicu osjećaja od nevjerice do oduševljenja, kao da imamo najbolji zrakoplov na svijetu, a ne i tada već ocvali Mig 21.

Već prve vanjske analize, rađene partnerski u SAD-u, bile su usmjerene na to kako Hrvatskoj ne treba borbeno zrakoplovstvo, već kako se trebamo orijentirati na borbene helikoptere i na transportne helikoptere za brzo prevoženje snaga. Tu i kasnije se pokazalo kako su se divili motivaciji u HV-u i posredno savjetovali kako na nas računaju za formiranje raznih namjenskih snaga za brza djelovanja, a uz to predočavale su se i financijske analize, koje pokazuju kako lovačko zrakoplovstvo, doslovno jede veliki dio vojnog proračuna. 

Kasnije smo nabavili dovoljno migova za formiranje dvije eskadrile ili jata. Hrvatski piloti su sa starim zrakoplovima, koji su projektirani za sasvim drugačije namjene, gotovo nevjerojatno  djelovali po strateškim ciljevima na zemlji i time ostvarili uvjete za uspješan završetak pobjedonosnih vojno redarstvenih operacija, kako bi hrvatski vojnik i policajac izašao na sve hrvatske granice.

Pred Hrvatskom je nova dilema pošto je posao s Izraelom prošlost, da li to učiniti novim natječajem, izravnim pregovorima i pogodbom ili ukidanjem borbene tj. lovačke komponente  HRZ-a. No, tada bi morali plaćati nekoj susjednoj zemlji koja bi sa nekoliko preleta tjedno, radila fiktivni nadzor našeg zračnog prostora, za vrlo značajan novac. Nadzor ili kontrola našeg zračnog prostora mora se obavljati, i zbog međunarodnih razloga, ako zanemarimo Ustav RH, zbog obaveza prema NATO-u, ali i prema europskoj kontroli leta.

Jednom zgodom u jednom neobaveznom diplomatskom druženju, prema pričanju, povela se rasprava čija je diplomacija najbolja. Netko je postavio hipotezu, austrijska, pa obrazložio oni su „uvjerili“ svijet kako je Hitler Nijemac, a Beethoven Austrijanac, duhovito, ali i poučno.

Krajem devedesetih razmišljalo se o remontu i modernizaciji našeg jata Migova. I da je bilo pameti entuzijazma ili barem izostanka osobnih interesa naše nadzvučne zrakoplove moglo se remontirati, pa možda i modernizirati u Hrvatskoj. Naime, bivša država imala je to gdje raditi i to samo nekoliko kilometara od Zagreba, uglavnom nije postojala stručna ekspertiza o toj mogućnosti. U Velikoj Gorici postojao je „Vazduhoplovno remontni zavod Zmaj”. U VZ Zmaj vršen je remont svih borbenih i trenažnih zrakoplova bivše države i zrakoplova Libije Sudana i Iraka. Npr. zbog rasapa bivše države i embarga prema Iraku, tamo su ostali i Migovi 23 koje JRV nije imao. Osim toga treba znati kako je u sastavu JRV-a, bilo gotovo dva puta više zrakoplova sa motorima zapadne proizvodnje. Danas Zrakoplovno tehnički centar ZTC ima bitno smanjen program i tu se vrši popravak naših kanadera, a ova tvrtka više nije od strateškog značaja za RH.

Nije ovo bilo prvo susretanje HRZ-a i Izraela. Negdje na granici milenija kada se ukazivala potreba razmišljalo se u remontu u Izraelu. No, zrakoplovi su remontirani u Rumunjskoj, poslije toga ministrica obrane, medijski se provozala u jednom dvosjedu.  Izraelska tvrtka Elbit, ima najviše iskustva  u remontu istočnih zrakoplova, naravno osim zemalja bivšeg istočnog bloka, ali jedinstveno iskustvo u njihovoj modernizaciji. Naime unatoč obilnoj američkoj vojnoj pomoći Izraelci su sve zrakoplove do kojih su došli u ratovima na Bliskom istoku, osposobili i po potrebi modernizirali. Pismo namjere za posao kupnje i remonta MiG-ova 21, MORH-u je naime uputila i izraelska tvrtka. No, i prije raspisivanja natječaja MORH je njihovu ponudu od 12 zrakoplova odbio, iako je, tvrde, bila bolja od ukrajinske.

Po povratku Migova iz Ukrajine, kreiran je pravi supersonični PR. Usput budi rečeno upućeni tvrde kako su se Ukrajinci servisiranju migova učili kod nas. Tako smo mogli vidjeti Hrvatski MIG 21 bis u dosada neviđenoj maskirnoj shemi u nas. Opet se vratila slika viteške kacige iz doba Domovinskog rata, pa su zrakoplovi bili, i sve dosada su, nebesko sive boje koliko se moglo uočiti, dok je cijeli rep u plavo sivim kockicama i sa tamnijim državnom grbom. Mora se priznati da je naše jato migaća sasvim lijepo izgledalo,  nekako domoljubnije. Nije jasno kako se ovo bojanje odnosilo prema pravilnicima koji vrijede u zrakoplovstvu, no crteža na vojnim zrakoplovima ima u svijetu, posebno u američkim zračnim snagama.  To sve je hrvatska javnost mogla vidjeti, negdje baš u vrijeme kada je naša nogometna vrsta igrala u Brazilu.

Pošto je deklarirano kako ovi zrakoplovi još služe za zaštitu hrvatskog zračnog prostora, nisu mogli biti obojani crveno bijelim poljima, kao što je to bio dvosjed za obuku i nalet. Na hrptu zrakoplova uz kabinu dobili su i antenu koja služi za komunikaciju, sukladno interoperabilnosti ratnih zrakoplovstava zemalja NATO saveza.  Jedno vrijeme u nas se prepričavala priča, kada su za reklamnu kampanju "Postani pilot" pozvali snimatelje kako bi ovi snimili MiG u preletu? I digao se MiG, preletio, raznio  opremu, porazbacao ljude po pisti. To i na simboličkoj razini pokazuje nedostatak specijaliziranog novinarstva u nas, što se opet nadomješta vojnim komentatorima, koji nisu nosili ni lovačku odoru.

Posljednji remont u Ukrajini posebna je priča, uglavnom oni nisu obnovljeni tako da mogu do predviđenog vremena ostati ispravni, a i to vrijeme se približava, progona niotkuda, a predsjednica je jednom prilikom javno rekla da nam lete samo tri zrakoplova. I baš ovdje leži jedina greška ministra obrane, što nije prijavio sve manjkavosti i nezakonitosti za koje je saznao od kada je na dužnosti, jer sam je jadnom prilikom benigno rekao kako je mogao.

Nekoliko dana poslije imali smo snimke potpredsjednika Vlade koje je prijavio jedan naš tjednik, te su fotografije poslane  našim obavještajcima kako bi je vještačili, da li je to original ili kreacija. Ovdje opet imamo  informacijski deficit Vlade ili vladinih odnosa s javnošću. Cilj ovog potencijalnog informacijskog djelovanja ili dezinformacije potpredsjednik Vlade, nije o slučaju rekao ono što je on kao cilj tog dezinformacijskog djelovanja jedino trebao reći, kako na snimkama nije on, a ne ono što je rekao kao banda će vidjeti s kim imaju posla i sl. Što bi bilo da on nije takav mangup, i znaju li u vladi kako imamo državu?

Ovakvo neprofesionalno komuniciranje rezultat je činjenice, kako Vlada RH nema glasnogovornika/nicu, jer je njen predsjednik sam svoj i vladin glasnogovornik. Da se razumijemo glasnogovornik ili glasnogovornica, govore kada to njihov šef ne može ili neće i ne mora biti u kadru sa svojim šefom kada on govori. Točno imamo i glasnogovornika Županijskog suda u Zagrebu, koji je sudac, ali on je dijelom oslobođen svog sudovanja, dok premijer to nije i ne može biti oslobođen svojih zaduženja, pa zato velike tvrtke i vlade i imaju glasnogovornike, kao svoje nadomjeske, ali i za kvalitativne komunikacijske učinke.

Vlada RH je izgleda ovdje, ali to nije jedini slučaj, upotrijebila jednu teško objašnjivu komunikacijsku tehniku, koja se može nazvati tutnjajući upravljanjem temama, kako bi se vrijeme razvoja i živote teme skratilo, a šumovima učinila zaglušenost komunikacijskih kanala.  Naime opet se moramo vratiti na zrakoplove ili avione kako hoćete. U procesu konstrukcije zrakoplova i automobila, njihove se makete puštaju kroz zračni tunel kako bi se došlo do optimalnog oblika, kako bi bili aerodinamični s najmanjim otporom zraka. Po uzoru na opisano pokušavaju neku temu oblikovati tako da u jednom komunikacijskom tunelu naših medija neka tema protutnji, zadimi komunikacijske kanale, kako se ona ne bi jedno vrijeme uopće pojavljivala u našem komunikacijskom prostoru. No, za opisano potrebno je imati javne i nejavne vanjske suradnike  u medijima i izvan njih u Lici bi rekli jatake.

Prije neki dan naše djevojke i mladići krenuli su u na još jednu misiju u Afganistan, po prvi puta u našem kontingentu s njima su bile njihove kolegice i kolege iz Crne Gore, pa se na odmoru mogu dogovoriti i čije je pivo bolje. Tome je tako ponajviše i zbog toga što je pobjeda u Domovinskom ratu omogućila i demokratske promjene u regiji u što spada i zagušena nacionalna emancipacija Crne Gore. Kada se srpska vojska povlačila kroz Crnu Goru, saveznička crnogorska vojska osiguravala im je odstupnicu, protivno operativnoj logici, prema kojoj su trebali organizirati obranu prema Lovćenu.  U bitci kod Mojkovca, crnogorska je vojska iskrvarila do samouništenja, kao bi se srpska vojska mogla povući preko Albanije i Grčke do otoka Krfa. Državnički refleks u nastajanju Nikole Pašića optimistički gleda na stanje, pa u svojoj depeši, dvoru u egzilu piše– Nema više izgleda za našu vojsku i Srbiju za sada, ali pitanje Crne Gore zauvijek je riješeno.

U nas jedne maškare mogu više uzdrmati politički sustav, nego npr. poskupljenje benzina. Austrijske crkvene vlasti zabranili su misu zadušnicu u Bleiburgu, pod osnovnim izgovorom kako ova komemoracija šteti ugledu crkve. Jednom zgodom u jednom neobaveznom diplomatskom druženju, prema pričanju, povela se rasprava čija je diplomacija najbolja. Netko je postavio hipotezu, austrijska, pa obrazložio oni su „uvjerili“ svijet kako je Hitler Nijemac, a Beethoven Austrijanac, duhovito, ali i poučno. Poslije provokacije sa poštanskom markom prije više godina predsjednik EU parlamenta govori o talijanskoj Istri i Dalmaciji, poslije njegovih  nemuštih isprika iznenađuje ambicija  da na Rijeci kane ići D’Annunzijevim stazama i ulicama.

Dolaze nam izbori, ta radnja koje je post demokracija naslijedila od demokracije. Prvo dolaze lokalni izbori u Lici, pa za Europarlament, pa predsjednički. Za izbore u Lici, koji su ustvari trendovski test izbori, u samom finišu napravljene su  prave fešte, pozivani probrani pjevači. Samo fešte se daju nenadano i produžiti, pa se mogu pretvoriti u npr. ožujak fest u Lici i tu treba stati, jer dalje bi to bila reklama za jedno iznimno kvalitetno pivo.


Pročitajte više tekstova sa pojmovima:

ratno zrakoplovstvo, darko marinac