Kolumne

KOMENTAR MAROJA VIŠIĆA: Za iseljavanjeje kriv Tom Sawyer!

Piše: dr. sc. Maroje Višić

Volim ove državne praznike, pogotovo onda kada se nalazim u Dubrovniku. Ulice su prazne, sve je nekako mirno, nema prometne gužve pa do odredišta mogu doći u nekom razumnom vremenu. Misterij mi jedino ostaje gdje nestanu turisti za vrijeme ova dva državna praznika?

Volim i veselje državnog vrha koje mediji prenose. Barem malo smijeha, radosti i optimističnih poruka za razliku od svakodnevice kada nas mediji zatrpavaju brojkama o iseljavanju, štrajkovima, otkazima, stečajima itd.

Navečer uključim televizor kako bih barem posredstvom tog medija doživio djelić atmosfere, kako bih se barem malo i ja razveselio,  nasmijao i čuo pokoju optimističnu poruku, te dobio tračak nade tog frontalnog poriva subjekta čiji predmet se možda i ne nalazi u predlažečem svijetu. Na humor nisam morao dugo čekati. Kamera pokaže jednog gospodina koji se obrati riječima: „Čekam mog generala već 25 minuta“. Odmah mi se javi asocijacija na epizodu iz Seinfelda kada je gdin. Constanza rekao Krameru: „U mojoj glavi [vijetnamski] rat još traje“. Gotovo svake godine kao školsku lektiru rado pogledam sve sezone Seinfelda. I baš mi je nekako drago i zdušno se na smijem kada iznova vidim te seinfeldske momente.

Poslušam tako i poruku biskupa Bozanića koji kaže: „ljubav je ostajanje“. Zaista duboka poruka, a onda malo razmislim o praktičnoj primjeni te poruke pa se upitam je li onda odsustvo ljubavi kada žrtva nasilja (u rijetkim slučajevima) ode iz takvog odnosa? Jer ljubav je ostajanje. Naravno, ova poruka nije izrečena u tom kontekstu, već u kontekstu iseljavanja. Svejedno raison d'etre je isti: domoljublje je ostajanje i onda kada domovina ne može pružiti dom. Zatim predsjednica koja kaže „mobilnost je dobra“. Mobilnost, koja lijepa i pozitivna, studentska riječ. Građani Hrvatske su građani svijeta, pravi kozmopoliti. Naposljetku premijer koji jasno konstatira kako u Africi natalitet ne pada, a oni bi htjeli da imaju hrvatski standard. Čuvši te riječi zapitah se: pa što je s ovim našim kozmopolitima, od silnog kretanja (mobilnosti) ne (zastanu i) prakticiraju ljubav pa nema potomstva. Užasna je ta ljudska pohlepa kojoj je kapitalizam dao okvir za razvoj. Pored ovakvog standarda na koji ljubomorno gledaju iz Afrike, mi gramzivo hoćemo više. I onda mi sinu stihovi Balaševića koji se u pjesmi uputio u Brazil i Amazonu tražiti zlato, a kada ga nije našao zaključio: „Za sve je kriv Tom Sawyer / takve knjige ne bi smjele postojati / to je bilo iskušenje“.

Sa Tomom Sawyerom dođosmo do kraja. Ipak, treba istaknuti jednu hvalevrijednu stvar, a to je da zaista treba smoći snage za nasmijati se problemima i nositi se s njima sa smiješkom na licu.

Maroje Višić je doktor političkih znanosti iz Dubrovnika

* Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima osobni su stavovi autora i ne izražavaju nužno stav redakcije PolitikaPlus.com portala. 

Pročitajte više tekstova sa pojmovima:

PRAZNICI, GOSPODARSTVO, MAROJE VIŠIĆ, PLITIKA, VLADA RH