Kolumne

KOMENTAR MAROJA VIŠIĆA: Što bi to točno bila „stvarna volja birača“?

Piše: dr. sc. Maroje Višić

„Sabor kao preslika stvarne volje birača“ ishodišna je ideja za referendumsku inicijativu Narod odlučuje. Međutim, što bi to točno bila „stvarna volja birača“? Čak je i veliki Rousseau ostao neodređen rekavši kako je javno mnijenje tihi suveren. Stoga i mi ostajemo bez odgovora na pitanje koje pokreće ovu inicijativu. Nećemo se podrobno upuštati u teoriju demokracije i demokratskog odlučivanja kako bismo jasnije odredili pojmove „volja“ i „birač“, jer bismo se tada prvenstveno bavili dvama „mitovima“: „mitom racionalnog birača“ i „mitom volje naroda“. Ovo svakako jesu važne teme, ali nisu od značaja za ovu referendumsku inicijativu čije intencije upravo smjeraju suprotno: uklanjanju dijela volje birača iz Sabora.

Prvo referendumsko pitanje odnosi se na preferencijalno (ili personalno) glasovanje. Ostavljajući pitanje o potrebi promjene izbornog sustava RH, valja istaknuti kako ovo čak nije loša zamisao. Naime, preferencijalno glasovanje praksa je multikulturalnih demokracija gdje birači glasaju za osobu, a ne za ured. Namjera preferencijalnog glasovanja je oformiti vladu koja reflektira raznovrsnost i raznolikost društvenih skupina određene zemlje. U našem slučaju to bi svakako u određenoj mjeri doprinijelo demokratskom pluralizmu unutar budućih vlada i Sabora. Naime, članovi vlade mogli bi biti i pripadnici onih stranaka koje same ne mogu prijeći izborni prag ili su primorane koalirati pod uvjetima većih i snažnijih stranaka. Teorijski ,to bi značilo da bi i pripadnici manjina također mogli biti izabrani za funkcije u vladi. Teorijski, međutim ne i praktično, jer drugo referendumsko pitanje sasvim je u suprotnosti s idejom i ciljem preferencijalnog glasovanja.

Drugo pitanje odnosi se na to da zastupnici nacionalnih manjina sudjeluju o odlučivanju o svim pitanjima osim o povjerenju Vladi i državnom proračunu. U razmatranju ovog referendumskog pitanja suzdržat ćemo se da ne otiđemo toliko daleko i kažemo kako bi se ovo moglo shvatiti prvim korakom prema uklanjanju zastupnika manjina uopće iz Hrvatskog sabora. Socijalno liberalna država kao trenutno poželjni oblik države počiva na pretpostavci da je država onoliko dobra koliko je dobro njezinom najlošijem građaninu. Odnosno, političke odluke moraju biti takve da koristi od njih imaju najugroženiji građani. A kada se govori o najosjetljivijim i najugroženijim građanima bilo koje države tada se gotovo uvijek misli na pripadnike nacionalnih manjina. Donošenje državnog proračuna nije ništa drugo nego (pre)raspodjela financijskih sredstava. Stoga je sudjelovanje svih u odlučivanju o državnom proračunu imperativ socijalno liberalne države. Isključivanjem određenih skupina iz tog odlučivanja moguće je da se u nepravedan položaj stave upravo najosjetljivije društvene skupine.

Problem se javlja i u usklađenosti ovog pitanja s Ustavom RH. Članak 15. Ustava RH jamči ravnopravnost svih nacionalnih manjina, te posebno pravo da biraju svoje zastupnike u Hrvatski sabor. Ravnopravnost se sigurno odnosi i na ravnopravno sudjelovanje u svim procesima odlučivanja, pa tako i u odlučivanju o povjerenju Vladi i o državnom proračunu. Stoga bi ovaj prijedlog u određenoj mjeri povrijedio Ustavom zajamčenu ravnopravnost manjina i manjinskih zastupnika. Ne može se u Ustav dodati traženi stavak (u čl. 72) a bez da se istovremeno ne povrijedi čl. 15.

Zaključno se može reći kako su dva referendumska pitanja u nesuglasju. Dok se preferencijalnim glasovanjem nastoji reflektirati demokratsku raznolikost, drugim referendumskim pitanjem nastoji se tu raznolikost postepeno ukloniti. Takvo nešto nije dobro niti za demokraciju, niti za demokratski proces, a niti za demokratsko odlučivanje.

Maroje Višić je doktor političkih znanosti iz Dubrovnika

* Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima osobni su stavovi autora i ne izražavaju nužno stav redakcije PolitikaPlus.com portala. 
  

Pročitajte više tekstova sa pojmovima:

referendum, maroje višić, građanska inicijativa narod odlučuje