Kolumne

KOMENTAR DARKO MARINAC: Podizanje magle

Piše: Darko Marinac

Ministarstvo vanjskih i europskih poslova Republike Hrvatske jučer je notom  Veleposlanstvu Republike Srbije u Zagrebu osudilo izjavu ministra obrane Republike Srbije Aleksandra Vulina u kojoj on tvrdi kako o njegovom dolasku u Republiku Hrvatsku „… može odlučiti vrhovni komandant Vojske Republike Srbije, gospodin Aleksandar Vučić, a nikako o tome ne mogu odlučivati  hrvatski ministri.“

Dalje, Ministarstvo vanjskih i europskih poslova  u noti dodaje, kako je Republika Hrvatska suverena država, članica Europske unije i NATO-a, što je u noti sasvim bespotrebno, pa se nastavlja kako o ulasku stranaca odlučuju isključivo nadležne hrvatske institucije u skladu s hrvatskim zakonima. Pa se zaključuje kako samo spominjanje vrhovnog zapovjednika Vojske Republike Srbije Aleksandra Vučića, kao osobe koja odlučuje o bilo čijem dolasku u Republiku Hrvatsku, neprimjeren i neprihvatljiv pokušaj negiranja suvereniteta Republike Hrvatske.

Ovdje je ministar Vulin kako bi doveo u nedoumicu, one koje analiziraju njegovu izjavu, koja je po više komunikacijskih točaka vrlo dobro odrađena lavirao tj. ostavio odstupnicu između žargona u sektoru obrane i spominjanje svog vrhovnog zapovjednika, kao za njega najviše instance, a istodobno i kao crvena krpa za ciljane ministre u Vladi RH. To su prvenstveno ministri Damir Krstičević i Tomo Medved, kao ministri obrane i branitelja, koji bi po svom narativu i postavkama trebali oštrije reagirati na njegovo djelovanje.

Hajmo to nazvati, kako i priliči, informacijskim djelovanjem, a ne hibridnim ratovanjem, kako su to  naši vodeći politički akteri relativizirali i u tjedan dana istrošili, učinivši pojam funkcionalno profanim. Treba reći kako je u početku uporabe pojma hibridnoga u sigurnosno-obrambenom sektoru, naglasak bio na hibridnim sposobnostima kao integriranoj sposobnosti, tako kada se kaže prema nama se vodi hibridni rat, to je kao priznavanje izostanka sposobnosti. Nešto kao kada se rukovodstvo SR Srbije, prijetilo  kako će udariti carinu na rubu iz SR Slovenije, jer oni samo stave bolju ambalažu i imaju samo bolji marketing.

Ministar obrane Srbije Vulin, ovom svojom višekomponentnom izjavom  izazvao je  Hrvatsku Vladu, ponudom koju ona nije mogla odbiti, a pri tom je gađao i dva ministra spomenuta ministra. Ministar Krstičević svojom aktivnošću razbudio je obrambeni sektor u gotovo svim segmentima, izvjesnom nabavkom zrakoplova F 16 Barak, a tu je i vježba HRM, Barakuda 13, zatim vježba Croatian Dagger 2018, naših specijalaca s  britanskim Kraljevskim marincima,  i posjeta  akrobatske grupe "Red Arrows", kolegama iz Krila Oluje u zrakoplovnoj bazi u Zemuniku. Tako je on ciljao i na ljuljanje odluka o jačanju obrambenih sposobnosti RH, a isticanjem zločina prema Židovima i hlađenje države Izrael, prema obrambenoj suradnji i partnerstvu s RH

Ministar Vulin ili tko je osmišljavao ovu operaciju zamislio je kako on kao ministar obrane RS, neće doći na službenu državnu komemoraciju u Jasenovac nego se kani, ukrasti događanje svojom istovremenom posjetom u blizini obnovljenoj pravoslavnoj crkvi i to vjerojatno u pratnji uniformiranih osoba Vojske Srbije. Da i izuzmemo sve njegove usredotočene izjave protiv ugleda RH, ovo je i sigurnosno neprihvatljivo, jer bi naše službe morale osiguravati dva skupa, novcem poreznih obveznika  i to na ovom drugom skupu,  koji komunikacijski i moralno teži zasjeniti državnu komemoraciju. Zato je odluka Ministarstva vanjskih i europskih poslova jedino moguća ali i iznuđena. Možda je najružnije od svega pretvarati jednu veliku tragediju iz prošlosti u političko sredstvo i pritom je moralno beskrupulozno zagađivati, kao što se to već dugo radi s Jasenovcem.

Gotovo svi ozbiljni politički i gospodarski subjekti (države i tvrtke) definirale su vlastite informacijske doktrine i strategije, temeljem kojih planiraju i provode informacijske i medijske operacije prema konkurentskim  javnim znanjima. Takvi akteri stvaraju događaje s kojima upravljaju i vode ih u pravcima koji odgovaraju njihovim težnjama.  Oni subjekti odnosno objekti ovakvih akcija, koji nemaju definirane vlastite informacijske doktrine i strategije uvijek su u obrambenoj reaktivnoj ulozi  i  prisiljeni su sustizati događaje koje informacijski napadač(i) stvara(ju), a što ih stavlja u potpuno neravnopravni podređeni položaj.

Vodstvo Republike Srbije integriralo je sve informacijske i druge sposobnosti kojima je cilj  relativizacija i „podjela krivnje“, za događanja u i poslije rasapa zajedničke države i to kapitalizirati prilikom pristupnih procesa kada ti narodi već jesu ili žele pristupiti EU i NATO-u, a kako bi za Srbiju osigurali vodeću poziciju kako tvrde tako i meke, moralne moći.

Poslije nedavnog sramoćenja hrvatskih dužnosnika, neispunjavanjem sigurnosnih zahtijeva, što nikako nije bio samo propust osiguranja u Srbiji, njihovo veleposlanstvo je odbilo primiti notu, zato nije moguće shvatiti nedostatak  sposobnosti za razumijevanje ove situacije. Vodstvo Srbije vješto koristi svoju geopolitičku vrijednost za vanjske aktere, kako bi poslije iniciranih prijepora bez sadržaja bilo intervencijom Srbije u cilju prevladavanja kriza ili prijepora ili bi to učinili vanjski akteri kako bi došli do nekog geopolitičkog rješenja, a Srbija bila važan dio njega.

Hrvatsko vodstva treba  prestati, biti destabilizirajući faktor u bilateralnim odnosima između Srbije i Hrvatske i u regiji, svojim nedostatkom ambicije za razumijevanje situacije i adekvatnog činjenja, ali pretežito proaktivnim strategijama.  Zato je spomenuta nota o uskraćivanju gostoprimstva ministru Vulinu, jedan od rijetkih odluka, s hrvatske strane u prilog normalizacije odnosa između Hrvatske i Srbije.

Upravo stoga je ministar Vulin u pravu u onom dijelu kada on kaže kako u njegovom dolasku može odlučivati vrhovni „komandant“ VRS i predsjednik Srbije Aleksandar Vučić, jer on to za njega jedini i može odlučiti, kao i u dosta slučajeva prije toga, a njega ni njih više ništa ne treba zabrinjavati jer to nije njegov posao i  jer su takvi signali stalno stizali iz Hrvatske. To može zaustaviti  samo Vlada RH, jer je njen posao u skladu sa suverenošću i odgovornosti prema hrvatskim građanima, to adekvatnim sredstvima spriječiti.  Još se možemo sjetiti kako niti u zajedničkoj državi nisu bili mogući tzv. vlakovi istine u tada SR Hrvatskoj.

Zato Vlada i institucije trebaju profesionalno raditi, na rastakanju ovakvih tendencija, proaktivnim aktivnostima i organiziranim sposobnostima, za stratešku komunikaciju naših vrijednosti stavova i  principa, kako bi se reagiralo na vanjska štetna informacijska djelovanja, ali i negativna djelovanja „naših“ crnih korisnih idiota. To uistinu može biti i težak posao, jer  nerijetko treba ispraviti skorene propagandne učinke, kroz više desetljeća. Male zemlje kako je to svojevremeno sjajno rekao bivši slovenski predsjednik Kučan, moraju imati jasne i velike principe, dodajmo kao svojevrsnu moralnu stratešku dubinu.

 

Pročitajte više tekstova sa pojmovima:

SRBIJA, HRVATSKA, ALEKSANDAR VULIN, DARKO MARINAC