Kolumne

KOMENTAR DARKA MARINCA: Istanbulska pita

Piše: Darko Marinac

Pita govnara, to vam je stručno komunikacijski, kolokvijalni naziv, za podmetanja novinarima, koji su osmislili u okrilju zajedničke nam vojske bivše države. Kako su u bivšoj državi postojali specijalni novinari, koje su „voleli“, a u tome je davao obol i ženski dio redakcija tj. društveno političke radnice u SRH, prema jednom takvom.  Šinjelska inteligencija KOS-ovog smjera, bila je na muci, koji usput rečeno umjesto da propjevaju, slobodno neometano i poticajno „pjevaju“ u našem javnom prostoru.  

Sad je trebalo osmisliti komunikacijske proizvode za novinare/narke, koji nisu ili su prestali obožavati i ljubiti takve specijalne novinare,  ili koji su težili demokraciji ili su imali profesionalni integritet ili su bili nacionalno osviješteni, ili su pak samo slobodoljubivi. Trebalo je osmisliti komunikacijske alate kako bi se Memorandum SANU, komunicirao na demokratski i „svetski“ prihvatljiv način. Tako su smislili lažne informacije, umotane u izvjesnu količinu točnih podataka. Smislioci takve komunikacije u ratovima na ovim prostorima, to su među sobom zvali, kako je navedeno u prvoj riječi, kao pojam koji zorno komunicira o čemu se tu radi. Pa je prava šteta, što nije moguće prijaviti ovo komunikacijsko čudo, na kreativne natječaje, naših strukovnih samoregulirajućih tijela, komunikacijske provenijencije.  

Ne mogu se oteti dojmu, kako sada jedna ideologija u narastanju, umata nešto kao GREVIO, kao sredstvo i postupak za alokaciju sredstava 1 000 000 000 kuna (podaci su povjerljivi), mimo volje onoga tko ih daje, u brigu za nasilje nad ženama. To bi trebalo biti uvredljivo za žene i općenito sve zlostavljane i moralno usmrđuje brigu prema ženama i nasilju prema njima, zatvarali mi nosnice ili ne.

Takvo izvan društva uspostavljeno tijelo, nedavno je i jednoj Danskoj našlo ozbiljnih zamjerki, sve kako bi opravdali sredstva koja su njihove gazde izdvojili iz javih sredstava. Takav refleks imaju i manji psi čuvari, koji pojačano laju u prisutnosti gazde, kako bi samolegitimizirali svoje postojanje. To je opet na jedan način sjajno komunicirao i naš pjesnik S. S. Kranjčević.

Dalje usmrđuje se do gadljivosti naš politički sustav, demokracija u društvu i u političkim strankama. Politički tajnik HDZ-a, Davor Ivo Stier, poslao je Predsjedništvu HDZ-a svoje stajalište o Istambulskoj konvenciji,  jer je bio u Argentini, s predsjednicom. U tom pismo on je kakav već i je, jednostavno nenametljivo i argumentirano, rekao  kao je dobro što se ističe pravo svake žene i djevojčice na školovanje. No, problem je taj kako je rekao, što se dignitet žena ponižava i onda kada se samu definiciju žene, kroz iskonstruirani “rodni identitet”, želi razdvojiti od bioloških činjenica, od same ljudske prirode. Problem je što se traži da se takve teorije, protivne prirodnom zakonu, uvedu i u škole. Kakvo je stanje, može nam pokazati i to što je on notorni mirotvorac, na kraju ipak morao primijetiti i to kako je iznimno uvredljivo onima koji su protiv dijelova Konvencije, stalno isticanje, kako ju trebaju prvo pročitati.

Došli smo do toga da Premijer i predsjednik stranke gotovo ultimativno traži izglasavanje ove Konvencije, unatoč jednoj demokratskoj normi, kako se to ne traži za pitanja osobne prirode ili vrijednosnog karaktera, da ne kažemo svjetonazorskog.  No i jedno od pitanje može biti da li je i on žrtva ili provoditelji, i u kojoj je mjeri, on jedno ili drugo. Oporba je nedavno umjesto pokretanja glasovanja o povjerenju Vladi, učinila to prema potpredsjednici vlade i ministrici gospodarstva, i tako su pokazali do sada neviđeni potencijal strategijskog promišljanja, jer to ima dugoročni kumulativni učinak. To su i sami rekli pokazujući potpise, a ne pokrećući inicijativu. Oporba unatoč instinktima oporbe, nisu uspjeli ili htjeli postići demokratsko jedinstvo oko naručene  Konvencije , koju predsjednik HDZ-a, kani postići u stranci. Konvencija je tako postala ili ješka za premijera, ili njegova toljaga u nasilnoj „demokratizaciji“ ili željenog demokratskog jedinstva, do sada najveće nam stranke.

Sad možda je pita(nje) svih pita(nja),  pravi li premijer račun bez krčmara, jer i u piteriji se plaćaju računi ili je to baš problem. Kako se o Konvenciji može glasovati, jer ona ima nadustavni potencijal, a GREVIO kao izvršni komitet, sa zanimljivim životopisima, nadržavne ovlasti?  Ili je pak, uslijed organske karakteristike Konvencije, sukladno glasovanju o takvim zakonima, potrebna kvalificirana većina, odnosno stisaka prstića na gumb 2/3 naših zastupnika. Da li imamo scenarij, prvo se prežderati pite govnare, pa donijet „Zakon o pobačaju“, jer demokršćane čeka dugi boravak u katakombama.

 Možda sam/smo bespotrebno zabrinut/i?  Optimizmom može puniti činjenica kako su u dvorištu stare kafilerije u Sesvetama, na smrad radnici, redovito marendali. No, danas živimo u puno otvorenijem svijetu, pa nam se lijepa naša zbog društvenog smrada prazni, vrijednim ljudima, a puno njih u formativnom periodu, posla još omirisali nisu.

Pročitajte više tekstova sa pojmovima:

istanbulska konvencija, darko marinac