Elizabeta Hrstić

PREPORUKA: Ciganin, ali najljepši: Roman i predstava žive zasebnim životom

Psihološki triler koji sondira mijene svijesti, u predstavi je ipak podređen glavnoj inspektorskoj priči.

FOTO: HNK
Piše: Elizabeta Hrstić

Tko god da je pročitao prošlogodišnji hit godine, roman "Ciganin, ali najljepši" Kristiana Novaka, jednako cijenjen od strane kritike kao i voljen od najšire publike, razveselila ga je vijest o realizaciji istoimene predstave. Kako nalaže dugovječna tradicija Hrvatskog narodnog kazališta, i lani je na samom kraju godine, 30.12. održana premijera za koju se mjesecima unaprijed tražilo kartu više.

Ekipa iskusna, Ivica Buljan redatelj kao stvoren za hvatanje u koštac s ovakvim temama, majstor u pristupu psihološkim dramama. Likova je puno, čak 35 protagonista, a bilo je zanimljivo vidjeti i kako će se mladi glumci snaći u ovako važnim ulogama.

Ivor Martinić, dramaturg, ovdje je imao težak zadatak: sjajan, slojevit i dubok roman, ispričan iz četiri različite vizure, trebalo je na pozornici učiniti zanimljivim i kompaktnim djelom. Jasno je od početka da se čarolija takvog osebujnog romana ne može lako pretočiti na kazališne daske, na kojima vrijede druga pravila. Zato je bilo i najlakše odabrati nekoliko važnih stavki, staviti ih u centar zbivanja, a ostalo nadograđivati sloj po sloj. No, na taj način većina tereta počiva na glumačkim leđima. Teret su doista ponijeli junački, lakonogo, a neki su uspjeli i briljirati.

Kad sam čula da će ulogu Milene dobiti Nina Violić, priznajem da sam bila malo skeptična i već u sebi nabrajala par glumica koje su mi u toj ulozi lakše zamislive. No, prevarila sam se. Violić je Milenu odigrala iznenađujuće predano, maestralno.

Okosnica priče na daskama su razne predrasude i nerazumijevanja: predrasude prema Romima, ali i romske prema Hrvatima, prema zabranjenoj ljubavi Međimurke Milene i dvostruko mlađeg Roma Sandija. Tu je i intrigantna, potresna priča o kurdskim i iranskim izbjeglicama. Svi rukavci se do kraja isprepletu, a samo jezgro raspetljavanja je domaća policija s čitavim spektrom različitih psiholoških profila, od idealista, preko oportunista do onih korumpiranih debelokožaca, uprljanih ruku.



Redatelj Ivica Buljan, možda linijom manjeg otpora, a možda i zbog komercijalnosti i lakšeg 'iščitavanja' predstave, u središte je stavio kriminalističku priču (dok je u romanu je sve ostalo mnogo zanimljivije od same istrage) odnosno pokušaj razrješenja zapleta s višestrukim ubojstvom, uz ulaganje napora da se sve pokuša pošto poto medijski zataškati, izbjeći sramotu.

Buljan i ekipa podarili su zagrebačkoj publici atraktivnu, dinamičnu, zabavnu, mračno-duhovitu predstavu. Koliko god neke kritičarske zamjerke predstavi 'drže vodu', a nekako se najviše odnose na nedostatak slojevitosti, mistike, specifične atmosfere romana, možda i površnijeg pristupa snažnom tonu u romanu koji se poigrava s relativnostima istine, paradoksalnošću pojmova života, smrti ili sudbine, na neke nedostatke možemo i zažmiriti.

Pozornica je rotirajuća, pa smo čas u međimurskom Sabolščaku (ili u Mileninoj kući, ispred kuće ili pak u frizerskom salonu koji je nešto kao poprište malograđanštine i tračeva), a čas u policijskoj postaji. U drugom dijelu predstave, nakon pauze, pozornica se zarotirala u romsko selo Bukov dol. Podozrivost Hrvata i Roma je dvosmjerna, a slojeva i sadržaja 'među redovima' je mnoštvo, tako da nema riječi o iščitavanju bilo kakve pristranost ili blaćenju na nacionalnoj osnovi.

Baš suprotno, kao i u Novakovom romanu tako i u ovom kazališnom uprizorenju, lijepo je naglašena i piramida odnosa kako među Hrvatima (Hamer, bivši branitelj na vrhu piramide), tako i među Romima (i među njima, u Bukovom dolu, ima raslojenosti prema statusnom ključu, a imaju i svog alfa mužjaka). Ništa drugačije nije ni u svijetu policije, svaka valjda ima nekog svog alfu Padoleka.


Svi koji iskaču iz nekog poretka, na udaru su i žive opasno. Tko slijedi srce, bilo ono romsko, hrvatsko ili kurdsko - zbog srca i strada, no divna je pouka koju je predstava uspjela iznijeti, da je to unatoč svemu, jedini način za doživjeti život u najsjajnijoj punini. Milena i Sandi u kratkom roku upoznali su vrhunce i provaliju, no duh njihove ljubavi čini nadu življom i jačom i od predrasuda i od smrti same.

KNJIŽEVNA PREPORUKA
Hrvatski roman koji morate pročitati: Kristian Novak - Ciganin, ali najljepši
U nekim momentima Kristian Novak podsjetio me na slavnog Hrabala koji je majstor upliva duha i humora u pisanje o mračnim ljudskim sudbinama.


Kad sam čula da će ulogu Milene dobiti Nina Violić, priznajem da sam bila malo skeptična i već u sebi nabrajala nekoliko glumica koje su mi u toj ulozi lakše zamislive. No, prevarila sam se. Violić je Milenu odigrala iznenađujuće predano, maestralno. 'Ciganina' sam gledala iz proscenija pa sam tako dobro uočila svu neprekinutu koncentriranost, svaki bolni, čeznutljivi titraj na licu, svu sreću, nadu, gorčinu, očaj, euforiju, histeriju... svu snagu i slabost koje se vrtoglavo okreću kao na vrtuljku.



Nina je iznijela svu Mileninu strast, toplinu, nježnost i ludilo. A uz sve to i - (mračni) humor. Scene u kojima je na pozornici bez odjeće, neki će možda vidjeti suvišnim, ja ipak mislim da je bila potrebna i da nije zašla u vulgarnost. Više je funkcionirala kao metafora ogoljelosti uma i duše i bezrezervne predanosti ljubavi.

Nina Violić je s Milenom, po meni, ostvarila najbolju i najslojevitiju ulogu u karijeri, u pojedinim momentima uspostavila je snažan kontakt s publikom, koja krajičkom prsta briše suze i osjeća trnce.




Sjajan je u predstavi i Franjo Kuhar kao Rudolf, Milenin stari Japica. To je u romanu posebno iznijansiran lik, mješavina tuge, ludila, topline i snažne intuitivnosti. Lik kroz kojeg progovara Sandi u komi, lik koji nadnaravno povezuje niti između života i smrti i niti Sandijeve i Milenine ljubavi koja nadilazi prirodne granice.

U predstavi izvrsno funkcionira kao alegorija za balans između života i smrti. Vrlo je dobro, dinamično i beskrajno dirljivo odigran suodnos Milene i Japice. Možda na sceni pomalo nedostaje i oživotvoreniji suoodnost sa Sandijem u komi, no teško je dostići ta biser-poglavlja toka svijesti u romanu, snagu te psihološke drame.

Mladi glumac Filip Vidović kao Sandi je svoju prvu ulogu više nego korektno odigrao, vrlo pažljivo je iščitavao roman, a i redatelj ga je zamislio točno kao u romanu (dok je Milena ipak ponešto drugačija, temperamentnija).



Alma Prica
kao Sandijeva majka Albina, savršen je odabir za ovako osebujan lik, redatelj se potrudio oko precizne karakterizacije poludjele Romkinje. Alma je suptilno i dirljivo iznjedrila svu ludu energiju, tugu, nemoć,autsajderstvo, infantilnost te proročice-djeteta, utjelovljenje svega sanjarskog, mističnog i prokletog, ali i snažno intuitivnog iz romskih legendi. Među najljepše scene u predstavi, koje gledatelja dovode na rub suza scene su suodnosa Sandija, majke Albine i tragičnog poočima Đanija kojeg je prekrasno odigrao Livio Badurina.

Ostatak ansambla Bukov Dol također je glumački izvrstan, izdvajam Tina Rožmana kao uvjerljivog i silovito dinamičnog Mirzu, a i Bojan Navojec je osebujno utjelovio starješinu romskog naselja.



Možda nešto slabija karika predstave je ona mosulska. Sve oko izbjeglica je pomalo pojednostavljeno i uklopljeno u krimi priču. Iako su svi glumci više no korektno odradili svoj posao, ovdje za razliku od romana nedostaje slojevitosti likova, posebice kod Nuzata. Priča je to mnog šira od atraktivnog krimi miljea, jer se u tim likovima odvija snažna drama puna previranja, događaji su iznenađujući, siloviti, često paradoksalni. Psihološki triler koji sondira mijene svijesti, u predstavi je ipak podređen glavnoj inspektorskoj priči.

Policajci, raznolikih profila, upečatljivi su, uloge odlično odabrane i odigrane, Goran Grgić kao prefrigani Padolek, Luka Dragić kao mladi i idealistični Plančić koji lijepo gradira svoje sazrijevanje, a posebno izdvajam Krešimira Mikića, savršenog u ulozi zanimljivog iznijansirano profiliranog policajca Buleta.

Od ekipe iz Sabolščaka izdvojit ću odličnu Anu Begić koja je igrala Mileninu prijateljicu Faniku, koja je navlas ona ista kakvu nam je prispodobio roman. Isto je i sa Ksenijom Marinković, vrlo upečatljivom u ulozi frizerke, Fanikine majke.



Što se tiče scenografije, prilično je jednostavna, praktična, ali ipak efektna, baš kao i realna, ne previše maštovita kostimografija. Glazba nenametljiva, najčešće je to 'prebiranje' po klaviru u pozadini. No zato je još moćnija scena kad u pravom i najdirljivijem momentu zatrešti narodnjak Ljube Aličića - "Ciganin sam al najlepši".

Da podvučem: Buljan i ekipa podarili su zagrebačkoj publici atraktivnu, dinamičnu, zabavnu, mračno-duhovitu predstavu. Koliko god neke kritičarske zamjerke predstavi 'drže vodu', a nekako se najviše odnose na nedostatak slojevitosti, mistike, specifične atmosfere romana, možda i površnijeg pristupa snažnom tonu u romanu koji se poigrava s relativnostima istine, paradoksalnošću pojmova života, smrti ili sudbine, na neke nedostatke možemo i zažmiriti. Jer dobili smo priču koja će privući sve generacije u kazalište, podjednako oba spola, a životnost, dinamičnost i glumačka putenost uvijek se dobro ljube s pozornicom i širim auditorijem.


Ansambl predstave

SABOLŠČAK


Milena, raspuštenica— Nina Violić
Sandi Ignac, Ciganin, ali najljepši— Filip Vidović
Japica Rudolf, starac— Franjo Kuhar
Milenin brat— Ivan Glowatzky
Bratova žena— Barbara Vicković
Fanika, Milenina prijateljica, frizerka— Ana Begić
Fanika starija, njezina majka, frizerka— Ksenija Marinković
Nikola, muž Fanike mlađe— Nikša Kušelj
Marijan Hamer, lokalni heroj— Siniša Popović
Dragica, Hamerova žena— Vlasta Ramljak
Jadranka, suseljanka — Mirta Zečević
Goga, konobarica— Jelena Perčin
Drago Štoplin, soboslikar/Čonta, seoski mladić— Kristijan Potočki
Denis, seoski mladić— Silvio Vovk
Peško, Hamerov pomoćnik— Damir Markovina
Eliza, Hamerova pomoćnica — Dora Lipovčan

BUKOV DOL

Albina, Sandijeva majka— Alma Prica
Mirza, mladi Rom, Sandijev prijatelj— Tin Rožman
Tompo, mladi Rom, Sandijev prijatelj— Ugo Korani
Jasmin, mladi Rom, Sandijev prijatelj— Ivan Colarić
Đani, Albinin nevjenčani muž— Livio Badurina
Starješina romskog naselja — Bojan Navojec
Policajac— Alen Šalinović

MOSUL

Nuzat, kurdski izbjeglica— Dušan Bućan
Azad, iranski izbjeglica— Josip Brakus
Dilara, Nuzatova žena— Luca Anić
Hasan, krijumčar ljudima— Damir Markovina
Papous, nadzornik na grčkoj plantaži jagoda— Nikša Kušelj
Prevoditelj s arapskoga— Silvio Vovk

POLICIJA

Plančić, policajac iz Zagreba— Luka Dragić
Bule, policajac iz Zagreba— Krešimir Mikić
Padolek, lokalni policajac— Goran Grgić
Ivan Taradi, operativac, krim-tehničar— Slavko Juraga
Načelnik policije— Ivan Jončić
Matija, patolog— Zijad Gračić

Inspicijent — Roko Grbin
Šaptačica — Višnja Kiš

Pročitajte više tekstova sa pojmovima:

ELIZABETA HRSTIĆ, nina violić, Kristian Novak, ciganin ali najljepši