Kolumne

KOMENTAR MAROJA VIŠIĆA: O slobodi na Internetu i lažnim vijestima. Ništa se ne mijenja iz naslonjača!

Piše: dr. sc. Maroje Višić

Društvene znanosti s lovorikama su dočekale omasovljenje Interneta s posebnim naglaskom na društvene mreže. U platformi društvenih mreža politička znanost vidjela je obistinjenje demokratskog ideala participativne demokracije i neograničen prostor slobode misli, mišljenja i izražavanja. Putem društvenih mreža prostor političkog, do tada rezerviran samo za politički visoko angažirane pojedince, otvorio se i onim perifernim slojevima društva mimo kojeg su se donosile političke odluke. Moglo bi se reći kako je zahvaljujući društvenim mrežama svaki pojedinac efektivno postao zoon politikon, a Platonovi ιδιώτης (osobe neupućene i nezainteresirane za poslove politike) ostali su tek kuriozitet u povijesti političkog mišljenja. Laswellov linearni komunikacijski model (tko, kaže što, na kojem kanalu, kome i s kojom namjerom) prestao je važiti, a zamijenio ga je novi pluralni model mnogih sa mnogima o mnogočemu.

Važno je još jednom naglasiti kako je najveći doprinos društvenih mreža upravo u proširenju participacije na čitavu populaciju.

Događaji prije i tijekom Arapskog proljeća potvrdili su pretpostavku političke znanosti o značaju društvenih mreža za fenomen političkog. Arapska revolucija nazivana je i „Twitter revolucijom“. Pojedinci su masovno putem Twitter kanala diseminirali poruke, mobilizirali simpatizere, organizirali se, okupljali se i spremali za djelovanje. Sve je nekako upućivalo na to da će društvene mreže postati nova agora. Slijedom toga u političkoj znanosti počinje se govoriti o Internet demokraciji ili e-demokraciji. Važno je još jednom naglasiti kako je najveći doprinos društvenih mreža upravo u proširenju participacije na čitavu populaciju. A takvo jedno proširenje u isti mah značilo je otklanjanje (ekonomskih, kulturnih i socijalnih) nejednakosti koje su priječile da se čuje glas svih. Stoga su vladajuće politike bile politike dobrostojećih društvenih slojeva. Očekivani pozitivni pomaci ubrzo su zastali (možda je bolje reći razvili se do mjere koje takav medij dopušta), a cjelokupni fenomen društvenih mreža okrenuo se u vlastitu suprotnost. Klasično politološko shvaćanje participacije kao aktivnog i direktnog djelovanja pokazalo se još uvijek jedinim valjanim razumijevanjem tog pojma. Ništa se ne mijenja iz naslonjača! Društvene mreže, u smislu participacije, pokazale su se prije ventilom za pražnjenje političkih frustracija iz blagodati anonimnosti, lažnih profila, bez izlaganja opasnosti i s nikakvim ili minimalnim efektom promijene. Umjesto (očekivanog) medija za promjenu, društvene mreže postale su medijem za pasiviziranje, odnosno tampon zonom između „participativnih građana“ u fotelji i političkih aktera. Ovo su, u kratkim crtama, bile promjene koje su društvene mreže izazvale gledano iz aspekta pojedinaca.

Trebalo bi provesti istraživanje o tome koliko su oni koji su „politički aktivni“ na društvenim mrežama aktivni i u realnoj politici (izlaze li redovito na lokalne, parlamentarne i predsjedničke izbore, jesu li aktivni u mjesnim zajednicama, itd.). Mišljenja sam da bi nalaz bio zapanjujuće disproporcionalan.

Sada valja razmotriti utjecaj društvenih mreža na promjenu u djelovanju političkih aktera. Gledano iz aspekta političkih aktera društvene mreže označile su prekretnicu u političkoj komunikaciji i političkom marketingu. Prije svega proširen je doseg političkih poruka. Politički akteri sada mogu doprijeti do gotovo čitave populacije i tako pridobiti nove glasače i simpatizere, ali i dobiti potporu za provođenje nekih politika. Zbog svoje kratke forme Twitter je pogodan za obraćanje mlađim generacijama nenaviklim na dugotrajne političke govore, debate i političke pamflete. Kampanja Donalda Trumpa iskoristila je puni potencijal društvenih mreža za pridobivanje glasačkog tijela. Patvorene vijesti (fake news) bile su dominantna forma koja je obilježila Trumpovu kampanju na društvenim mrežama.

Ono o čemu se danas razgovara, pa čak i u hrvatskom prostoru, jesu patvorene vijesti, govor mržnje i ograničenje sloboda na Internetu. Odmah treba kazati kako lažne vijesti nisu nikakva novost. Zapravo radi se o transformaciji forme. Naime, u eri prije društvenih mreža jedno od sredstava političkog marketinga bio je pseudodogađaj ili medijsko insceniranje spektakla. Riječ je o tome da bi se za potrebe političke kampanje inscenirao neki događaj (koji se nikada nije dogodio) koji bi mediji spektakularno popratili. U tom smislu patvorene vijesti su novi oblik pseudodogađaja prilagođenog formi društvenih mreža. Govor mržnje je negativna posljedica internetske participacije. Kao takva pojava govor mržnje ide u prilog tome da su društvene mreže ne sredstvo participacije nego ventil za pražnjenje političkih frustracija. Pitanje treba li zabraniti govor mržnje i kako kontrolirati lažne vijesti istovjetno je pitanju treba li zabraniti i kontrolirati Internet? Nisam uvjeren da će se u sveopćoj internetskoj anarhiji mnogih sa mnogima o mnogočemu uspjeti uspostaviti red i poredak, a bez zadiranja u neke od temeljnih sloboda građanina.

Naposljetku, za biti participativni građanin nije dovoljno posjedovati osobno računalo i imati pristup Internetu. Potrebno je posjedovati izvjestan stupanj političkog znanja i političke kulture. Stoga ipak još ne treba prebrzo otpisati Platonove ιδιώτης. Oni i dalje postoje, samo s tim što im je, za razliku od agore, posredstvom društvenih mreža otvoren prostor za uključivanje u politički život zajednice.

P.S. Trebalo bi provesti istraživanje o tome koliko su oni koji su „politički aktivni“ na društvenim mrežama aktivni i u realnoj politici (izlaze li redovito na lokalne, parlamentarne i predsjedničke izbore, jesu li aktivni u mjesnim zajednicama, itd.). Mišljenja sam da bi nalaz bio zapanjujuće disproporcionalan.

* Maroje Višić je doktor političkih znanosti iz Dubrovnika

* Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima osobni su stavovi autora i ne izražavaju nužno stav redakcije PolitikaPlus.com portala. 

Pročitajte više tekstova sa pojmovima:

maroje višić, internet, društvene mreže