Kolumne

KOMENTAR MAROJA VIŠIĆA: Populizam nije nužno nepodobna pojava...

Populizam ima mnogo lica, a opet je bezličan. On je istovremeno i tehnika i pokretač.

Piše: dr. sc. Maroje Višić

U „Manifestu komunističke partije“ Marx piše: „Avet se širi Europom – avet komunizma“. Parafrazirajući Marxa danas se govori o tome kako se i dalje Europom širi avet, ali ovaj put avet populizma. Namjera ovog teksta je razmotriti pojavu populizma shvaćenog ne nužno kao nepodobnu političku pojavu ili ideologiju kako je populizam često shvaćen u političkoj znanosti, već prije kao metodu politike unutar demokratskog konteksta. Odnosno je li populizam direktno proizlazi iz političkog ili je on nusprodukt demokracije, izraz paralize vlasti suočene s globalnim problemima koji nadilaze okvire nacionalnih država.

Populizam se krajnje uopćeno definira kao podrška i briga za interese običnih „malih“ ljudi. Arditi (2007) razlikuje tri oblika populizma: kao način reprezentacije, odnosno utjelovljenje političke moći u personi vođe, kao simptom nezadovoljstva demokratskim politikama izražen u nastajanju radikalnih demokratskih pokreta i kao latentnog neprijatelja demokracije s inklinacijom prema autoritarizmu i totalitarizmu. Arditijeva perspektiva zapravo je jedan crni scenarij uvjetovan povijesnim iskustvom. Međutim, navedeni oblici populizma mogli bi u krajnjoj konsekvenci dovesti do ponavljanja povijesti samo onda kad bi demokratski proces bio trajno narušen u njegovim osnovnim premisama. Personifikacija političke moći bila bi moguća samo u odsustvu političkih oponenata ili gušenju oporbe, razvoj radikalnih demokratskih pokreta (bilo lijevih ili desnih) bio bi moguć samo u odsustvu kontra pokreta, a autoritarna i totalitarna vladavina mogla bi nastati samo poništenjem demokratskog čovjeka. Stoga Arditijev stav valja zadržati kao podsjetnik i tumačiti ga kao makro razinu populizma.

Razlika između demokratskog populizma i autoritarnog populizma jest što u prethodnom možemo govoriti o populizmima (lijevim, desnim, konzervativnim, radikalnim, ekstremnim), odnosno tehnikama populizama potiče se rasprava pa i sukob svjetonazora i ideologija, dok je u potonjem populizam (u singularu) služio isključivo održanju i očuvanju političkog poretka.

Sada valja razmotriti populizam na mikro razini na kojoj se on, uvjeren sam, javlja u demokratskim društvima. Negativnu reputaciju koja ga do danas prati populizam je stekao za vrijeme nacističkog i komunističkog režima. Dakako da je populizam u ovim režimima odigrao ključnu ulogu, međutim ne može se govoriti o populizmu kao ideologiji, jer je ideologija u komunizmu bila ukorijenjena u ortodoksnoj i iskrivljenoj primjeni marksističke teorije, dok je u nacionalsocijalizmu ideologija proizlazila iz krvi i tla. Populizam je u tom smislu bio tehnika provođenja ovih dvaju ideologija: javna okupljanja, propaganda, vojne parade i slično. Sve to spada u populističke mjere, odnosno tehnike. Međutim, ono što treba primijetiti jest da populizam ne pripada isključivo desnici ili ljevici niti je on specifičan bilo kojem režimu i obliku vladavine, pa dakle niti demokraciji. Dapače, mikro populizam i mikro populističke politike mogu pružiti impetus rješavanju određenih nepravdi i potaknuti demokratski dijalog o važnim pitanjima (poput imigracije i slično). Kada u Europi ne bi bilo desnog populizma koji se protivi imigrantskim kvotama, možda se nikada ne bi probudio onaj uspavani dio demosa koji se tome protivi. Primjera je, dakle, nebrojeno. Populistička retorika usmjerena prema običnim ljudima često nastoji pobuditi anti-elitistički resentiment, opoziciju nekim percipiranim društvenim nepravdama i naravno ponuditi možebitno rješenje i progurati određeni zakon. To potvrđuje da je na mikro razini populizam samo tehnika kojom se nastoji mobilizirati pro et contra dijelovi demosa kako bi se potaknula rasprava. Populizam nema daljnju snagu za sprovesti pobuđene ideje, već njihova implementacija spada u demokratski proces, a posebno u volu demosa.

Razlika između demokratskog populizma i autoritarnog populizma jest što u prethodnom možemo govoriti o populizmima (lijevim, desnim, konzervativnim, radikalnim, ekstremnim), odnosno tehnikama populizama potiče se rasprava pa i sukob svjetonazora i ideologija, dok je u potonjem populizam (u singularu) služio isključivo održanju i očuvanju političkog poretka.

Postoji još jedno paušalno poimanje populizma. Populizam kao krovni naziv za sadržajno ispražnjene politike koje za cilj imaju pridobiti glasačko tijelo, podići reputaciju onih na vlasti, itd. Na primjer: besplatni javni prijevoz za vrijeme blagdana, cijenom pristupačnije tramvajske karte, prijedlozi koji ne mogu proći, ali dobro zvuče i slično. Čak i u ovom paušalnom poimanju populizam seopet pokazuje tehnikom, a ne ideologijom. Na posljetku proglasiti neku ideju ili prijedlog populističkim uvijek je priručno kada se želi diskreditirati političkog oponenta. U tom smislu populističkim se može tumačiti i Marxovo zazivanje i priželjkivanje proleterske revolucije. Ili, socijalni liberal Rawls u „Teoriji pravednosti“ smatra kako država uvijek mora djelovati na korist njezinih ekonomski i socijalno najugroženijih građana. Onda bi se državna politika (poput državne subvencije za kupnju stanova) koja bi slijedila Rawlsov naputak i smanjila ekonomski i socijalni jaz opet mogla tumačiti populističkom (umjesto socijalnom što bi bio prikladniji izraz), jer podriva obične ljude protiv elita i ujedno osigurava biračko tijelo. Iz navedenih primjera vidljivo je kako se pojmom populizma u svakidašnjoj politici može jednostavno i bez podrobnije upućenosti manipulirati.

Populizam ima mnogo lica, a opet je bezličan. On je istovremeno i tehnika i pokretač. Katkada služi za prikupljanje političkih poena, katkada za podjarmljivanje sitnih interesa, katkada za pobuđivanje demokratske rasprave i (radikalnih) pokreta unutar demokracije, a katkada kada je nemoguća jedna ozbiljna politika, populizam postaje jedinom politikom. Politička povijest populizma je tamna, no možda jedan u ovom tekstu predložen pogled tamu može učiniti barem manje tamnijom.

* Maroje Višić je doktor političkih znanosti iz Dubrovnika

* Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima osobni su stavovi autora i ne izražavaju nužno stav redakcije PolitikaPlus.com portala.  
 

Pročitajte više tekstova sa pojmovima:

DRUŠTVO, populizam, Maroje Višić, JEFTINI POLITIČKI POENI