Kolumne

KOMENTAR MAROJA VIŠIĆA: Ako i postoji neka metafizika našeg prostora onda je to metafizika adventskog vašara

Piše: dr. sc. Maroje Višić

Nakon što mi se ukazala prilika odlučio sam se zaputiti u šetnju s bliskom osobom, kao što to uobičavamo, gornjim predjelima Zagreba i zatim se spustiti do omiljenog kafića u Gundulićevoj odmah pored zgrade glazbenog zavoda u kojoj sam kao student provodio zimske nedjeljne večeri utopljen u notama Bachovog baroka, Schumannovog romantizma ili meni najdraže Chopinove pijanističke virtuoznosti. No moja šetnja nije dočekala zamišljeni konac u kafiću u Gundulićevoj. Tome se ispriječila gomila potrošača, prometni kaos u centru grada, masivni autobusi koji stalno odvoze i dovoze nove potrošače doprinoseći tako prometnoj i pješačkoj gužvi. Ipak, šetnja nije ostala nedovršena i besmislena. Njezina neočekivana svrha iznenada se ukazala zajedno sa prizorom potrošačke gomile. Možda to i jest čar šetnji bez očekivanog kraja.

Onda kada u okićenom blagdanskom izlogu iza kojeg stoji nasmiješena prodavačica prepoznamo umornu osobu tada možemo reći kako smo upoznali blagdanski duh i susreli se s njime kroz lice prodavačice.

Ako i postoji neka metafizika našeg prostora onda je to metafizika vašara. Zagrebački advent pokazuje upravo taj vašar u kojem dolazi do susreta kršćanskih, judaističkih, američkih običaja s jedne strane i potrošača s druge strane. Stapanje ovih naizgled nesumjerljivih običaja događa se pod kišobranom novca i potrošnje, jer novac je jedino biće slijepo na spol, dob, rasu, kulturu, itd. Sve u zagrebačkom adventu i oko njega podvrgnuto je toj logici potrošnje. Ulice u centru i širem centru okićene su, izlozi pršte jarkim i toplim bojama, štandovi nude „prostu“ hranu (koja je sada u modi) po cijeni delicija. Gomile potrošača hodaju kao opijeni ovim ugođajem međusobno se sudarajući. Neki u zraku drže prekrižene ruke, ali samo pridržavajući mobitel u traganju za dobrim kadrom. Podsjeća kao da zazivaju izlazak sunca ili kišu.

Ako pogledate kroz jedan od osvijetljenih i okićenih izloga vidjet ćete dotjerano i nasmiješeno lice prodavačice koja djeluje kao da se baš vama smješka, privlačeći vas tim osmijehom da uđete u dućan. Ono što ta fasada šminke i osmijeha prikriva je samo još jedno umorno lice i bol u nogama prodavačice koja upravo sada na vrhuncu blagdanskog ozračja radi desetosatnu smjenu. Zar njoj nije advent, zar i njoj nije blagdansko vrijeme? Subota je, večer je, čeka li nju tko doma? Odgovor na ova pitanja je niječan, jer blagdani su odavno ostali bez supstancije, podvrgnuti su logici novca i potrošnje. Najžalosnije je što će i sutra, u nedjelju, opet stajati iza izloga s istim osmijehom na ustima.

Vašar je vanjsko mjesto susreta gomile potrošača sa razno raznim trgovcima. Mjesto na kojem možete kupiti iglu i lokomotivu. Blagdani (bi trebali biti) su mjesto nutrine, povlačenja od svijeta, osjećanje bliskosti s ukućanima i dragim osobama, vrijeme kontemplacije, suzdržljivosti, uniznosti, zahvalnosti i prisjećanja nekog većeg smisla života. Ali taj blagdanski duh sada je izvanjšten, blagdanski dom više nije prostor intime i privatnosti nego vašar na kojem se susreću potpuni stranci i trgovci. No to govori nešto i o potrošačima. Oni kao da se plaše onog što im tišina doma ima za reći, kao da bježe od svakodnevnih problema koji ih more i barem na čas privid blagdanske sreće pronalaze u gomili trošeći novac koji tek trebaju zaraditi. Kao narod stalno smo na vašaru, a nikada kod kuće. Tijekom godine upiremo prstom u Slovence, Mađare, okupirani smo generalima, vojskom, temama iz prošlosti, itd. U blagdansko predvečerje kada bismo, barem tada, trebali biti kući mi smo opet na ulicama s drugima. Zato je vašar metafizika našeg prostora.

Na kraju neću propovijedati što blagdani jesu, to isuviše dobro poručuje kler. Reći ću samo da su blagdani vrijeme povratka čovjeku i čovječnosti. Onda kada u okićenom blagdanskom izlogu iza kojeg stoji nasmiješena prodavačica prepoznamo umornu osobu tada možemo reći kako smo upoznali blagdanski duh i susreli se s njime kroz lice prodavačice.

* Maroje Višić je doktor političkih znanosti iz Dubrovnika

* Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima osobni su stavovi autora i ne izražavaju nužno stav redakcije PolitikaPlus.com portala. 

Pročitajte više tekstova sa pojmovima:

varšar, advent, Maroje Višić