Kolumne

KOMENTAR DARKA MARINCA: Čast je to gospodo, za one koji ne razumiju!

Možda je najbliži u ocjeni zašto se general Praljak ubio bio premijer Plenković kada je u dobrom nastupu na konferenciji za novinare rekao kako je Praljak poručio što misli o presudi i koliko je nepravedna.

Piše: Darko Marinac

U vremenu, posebno u početku Domovinskog rata, vrludali smo s vojnim pojmovima. No, s imenicom časnik smo pogodili, ne samo po pitanju tradicije. Vojni zapovjednici vode i zapovijedaju baš osobinama izvrsnosti kakvoće karaktera, odnosno čašću.

Kada se general Slobodan Praljak sam ustao kako bi saslušao svoju presudu, sudac mu se zahvalio. Mogla se već odmah na njemu vidjeti jedna odsutnost i motorički nemir.  Poslije izricanja presude on je rekao „Suci, Slobodan Praljak nije ratni zločinac! S prijezirom odbacujem vašu presudu!“ Zatim je popio bočicu otrova, sudac mu je rekao da prestane i kao na traci prešao na drugog optuženika, tako da je sam Praljak na kraju posljednje morao reći, to je otrov koji sam popio.

Možda je najbliži u ocjeni zašto se general Praljak ubio bio premijer Plenković kada je u dobrom nastupu na konferenciji za novinare rekao kako je Praljak poručio što misli o presudi i koliko je nepravedna. Zatim je izrazio sućut svim obiteljima stradalih u BiH. No, nije premijerov posao biti prvi intelektualac u državi, makar nije na odmet, nego djelovanje.

Pisao je ovaj general i knjige no nisu ih htjeli. Njegov život bio je pun dokaza ljudskosti.
Mnogi su rekli, prije tjedan dana imali smo presudu Mladiću i nigdje Srbije. Pustimo sada kakav je to sud, Hrvatska i Srbija različito su se odnosile prema njemu. Odvjetnici su to stalno ponavljali, na svakom sudu ne sudi se pomoću istine ili pravde, nego prema dokazima i ostalim materijalima i svjedočenjima. Srbija je restriktivno davala materijale koje je sud tražio, kada su došli u pitanje nacionalni ili državni interesi, rekli su ne.

Hrvatska odnosno hrvatske vlasti prvo su branile razgovor s predstavnicima suda, da bi iduća hrvatska vlast aktivno davala sve materijale, pa su onda pasivno puštali obavještajce u arhive, pa su onda njihovi tj. naši prvi dužnosnici opet aktivno krivokletnički svjedočili.  Mi smo tu tada imali i šikaniranje supruge optuženog generala, na poslu i to u MORH-u. Bilo je tu i provala u urede odvjetnika, tako da smo tu imali, povredu osnovnih ljudskih prava, prava na obranu optuženika i prava na rad odvjetnika. Nitko u hrvatskom javnom prostoru iz civilne scene nije se oglasio u prilog obrane ljudskih prava. 

Znači u nas se izmjenjuju, vlast koja je politički koristila sudovanje u Hagu, za formatiranje hrvatske političke javnosti i vlast koja ne djeluje, bojeći se političke štete i iz oportunizma, koja  radije služi nego da djeluje,  kojoj su kao i bivšoj, strateški nacionalni ciljevi članstvo u asocijacijama i partnerstvima, a ne sredstva za ostvarenje nacionalnih ciljeva.

Sada kada je došlo do spoznaje kako smo zasuti pljuskom iskrivljenih informacija i informacijskom djelovanju, naši politički akteri skloniji su političkoj eksploatacije tih pojava, stalno spominjući pojam hibridnog rata, za koji većina i ne znači što točno znači, nego da djeluju i prionu izradi nacionalne informacijske strategije i osnaživanju sposobnosti za stratešku komunikaciju vrijednosti, ciljeva i interese ove zemlje, a koje će njeni građani razumjeti. Vjerojatno će za to odabrati neke vanjske alate i sposobnosti sjajnih skraćenica.

Pisao je ovaj general i knjige no nisu ih htjeli. Njegov život bio je pun dokaza ljudskosti. Čudimo se presudi, a i u nas ih ima koji ne bi davali minutu šutnje u Saboru, onih koji u našem prostoru pronose dekonekstualizaciju, događaje nastanka ove zemlje, za koje su podnesene velike žrtve.

Najbolji su oni koji propituju kršćanski odnos i generalovo posljednje djelo. Baš je moralno nakaradno, da oni koji nikada ne dignu pogled prema nebu, sada sude. Nebo će prepoznati kako ovdje nije riječ o samoubojstvu čovjeka koji je trebao uskoro izaći na slobodu, već o ratnom činu, protiv svoga tijela, a za svoju čast. Znamo da je teško to shvatiti gospodo, jer o časti se ovdje radi … . Ipak pomozimo, čast i moral, vam je kao salama, kad se jednom načne, brzo se potroši.

Pročitajte više tekstova sa pojmovima:

slobodan praljak, haag, darko marinac, sabor