Kolumne

KOMENTAR MAROJA VIŠIĆA: Mirko i Slavko u hibridnom ratu

'Hibridno djelovanje' kao koncept ne objašnjava ništa novo osim zvučnog i ispraznog naziva.

Piše: Maroje Višić

Ondašnji dječji junaci rata, a sadašnji likovi iz popularne kulture, Mirko i Slavko obilježili su šezdesete i sedamdesete godine. Nadaleko je poznat njihov slavni dijalog: „Mirko pazi metak. Hvala Slavko, spasio si mi život“. Društvena funkcija Mirka i Slavka bila je odgajanje mladih generacija u duhu partizanske borbe. Odnosno, može se reći da je strip predstavljao „hibridno djelovanje“, jer ono uključuje metode i tehnike propagande. No kako bi se danas, u vremenima hibridnog rata, snašli Mirko i Slavko? Dijalog bi možda mogao izgledati ovako: „Vidi Slavko koliba. Kažu da je to glavna centrala neprijatelja“. Mirko počne pripremati oružje a Slavko mu kaže: „Stani Mirko to nas žele dezavuirati lažnim informacijama. Meni su rekli da je u kolibi lijepo djevojče“. Na to će Mirko: „Više ne znam što je istina, a što laž. Hvala Slavko spasio si mi potomstvo“.

Prošlo je mjesec dana od kada je hibridni rat, prema riječima jednog stručnjaka, bio „puno toga“. U kolumni „Propisana psihoterapija za građanstvo – emitirajmo dokumentarne emisije“ osvrćući se na ponuđenu definiciju zaključio sam kako je „hibridni rat“ lebdeći označitelj, odnosno isprazna sintagma kojoj svatko može pripisivati značenja. Jučerašnja emisija „Otvoreno“ tematizirala je upravo to – „hibridni rat“ i „hibridno djelovanje“. Nekako sam se ponadao kako će javnost u nešto manje od sat vremena emisije saznati definitivno što je „hibridni rat“ i kako je Hrvatska njemu izložena ili u njega uvučena. Odnosno, koji su to akteri (kiborzi?) koji hibridno djeluju protiv države. Odmah na početku emisije ponuđene su tri definicije od kojih niti jedna nije konkluzivna i ne odmiče se dalje od otvorenosti za pripisivanje značenja. Kako se tema razvijala tijekom emisije moguće je složiti ekscerpte onog što bi možda moglo biti „hibridno djelovanje“. Na primjer: hibridno djelovanje uključuje prikupljanje povjerljivih informacija. Za to već postoji termin špijunaža. Zatim, hibridno djelovanje uključuje odašiljanje dezinformacija, medijsku selekciju informacija, medijsku (ne)pristranost itd. O tome postoji cijela teorija medija čije objašnjenje nadilazi format kolumne. Dostaje reći da ne postoji nešto kao nepristrani i pošteni mediji. Potom, djelovanje kreatora mnijenja („influencers“) na društvenim mrežama. Niti to nije ništa novo, jer i prije ere društvenih mreža ljudi su kupovali one tiskovine i čitali kolumniste koji su pojačavali njihova osobna stajališta. Naposljetku, hibridno djelovanje je ciljano djelovanje za neku stvar. Za to postoji sasvim dobar i dobro obrađeni pojam propagande.

Funkciju koju „hibridni rat i hibridno djelovanje“ imaju u Hrvatskoj je nametanje agende („agenda setting“) Nametanje agende je tehnika koja kroz izbor tema i njihovu zastupljenost u medijima odlučuje (nameće) o čemu razmišljati.


Dakle, „hibridno djelovanje“ kao koncept ne objašnjava ništa novo osim zvučnog i ispraznog naziva. Dakako, došlo je do nekih promjena, pa je tako špijunirati moguće bez agenata, a preko Interneta. Isto tako društvene mreže proširile su propagandno djelovanje i na one politički nezainteresirane stratume društva. Jedina novina o kojoj je ovdje moguće govoriti tehnološke je naravi.

Funkciju koju „hibridni rat i hibridno djelovanje“ imaju u Hrvatskoj je nametanje agende („agenda setting“) Nametanje agende je tehnika koja kroz izbor tema i njihovu zastupljenost u medijima odlučuje (nameće) o čemu razmišljati. Uokvirivanje („framing“) je suplementarna tehnika agendi, a kao što sama riječ govori funkcija uokviravanje je uobličiti kako će se o nečemu razmišljati Zadaća agende i uokviravanja je skrenuti pozornost javnosti sa značajnih na beznačajne teme i tako okupirati javni diskurs – navesti javnost na bespredmetno, irealno razmišljanje i raspravu. Hibridni rat, hibridno djelovanje, slučaj Agrokor, mitomanske teme, vojni apparatus, itd., sve je to u funkciji skretanja pozornosti na izlišne teme i „probleme“. Što je onda bitno? Ono bitno je već oduvijek bitak, bitak za sebe, društveni i politički bitak. Međutim bitak ostaje neizrečen, ostaje ono prešutno, a ipak prisutno. Stvarnost koja je već oduvijek bit ostaje zamaskirana iza diskurzivnih nakupina u prethodno nabrojanim temama. Demaskiranje totaliteta odnosa otkrilo bi očajno stanje sumirano u izjavi bivše pravobraniteljice „Djeco bježite iz ove zemlje“. I upravo zato što je bijeg ono određujuće potrebna je mobilizacija društva na okup. Mobilizacija pod prijetnjom „hibridnog rata“.

Hibridnom djelovanju, ako tako nešto uopće i postoji, mogu biti izložene države koje kreiraju svjetsku politiku. Čak su Mirko i Slavko shvatili da je veličina važna: „Ne brinite, mali smo. A što je manja meta, manja je i vjerojatnost da će nas neprijatelj primijetiti ...“


* Maroje Višić je doktor političkih znanosti iz Dubrovnika

* Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima osobni su stavovi autora i ne izražavaju nužno stav redakcije PolitikaPlus.com portala.


Pročitajte više tekstova sa pojmovima:

Maroje Višić, ŠPIJUNAŽA, SPECIJALNI RAT, Hibridno djelovanje, HIBRIDNI RAT