Elizabeta Hrstić

KNJIGE: PREPORUKA Marinko Koščec: U potrazi za početkom kruga

Koščecov novi roman je pažljivo i izvrsno komponiran, no komercijalan nije, unatoč nekim vrlo zabavnim poglavljima.

Piše: Elizabeta Hrstić

''O sretnim ljubavnim pričama se nema što pisati'' izjavio je Marinko Koščec, u jednom od prošlogodišnjih intervjua, nakon promocije prvog izdanja njegovog sedmog romana "U potrazi za početkom kruga". Roman se našao i u finalu T-portalove nagrade za roman godine, te je ove godine uslijedilo i drugo izdanje. Pobijedio nije, a nagradu je, očekivano, dobio Kristian Novak sa svojim romanom 'Ciganin, ali najljepši' kojim je nekim čudom dotaknuo 'u žicu' kako kritiku tako i širu publiku.


Marinko Koščec je jednako tako za neke romane više puta nagrađivan i kritika ga, sasvim objektivno, svrstava u vrh domaće književnosti, ali također i u ne preširok krug čitatelja. Zašto je taj, jedan od naših najboljih stilista, najobrazovanijih pisaca te prevoditelja (s francuskog jezika) ipak nezasluženo, ostao pomalo u sjeni, kad je riječ o široj popularnosti?

Koščecov novi roman je pažljivo i izvrsno komponiran, no komercijalan nije, unatoč nekim vrlo zabavnim poglavljima. Zahtijeva ne baš prosječnog čitatelja, svidjet će se onima koji cijene inteligentno pero, satiru, koji uživaju u moći i zavodljivosti jezičnih igrarija, koji ne prezaju od mračnih tonova i ne traže od pisca laku zabavu ili šarmantno podilaženje.



Ruku na srce, uvijek tu ima i ponešto piščeve 'krivnje': samozatajnosti, možda nedovoljnog truda oko publike, ali i (ne)namjernog stilskog nepodilaženja širim čitalačkim krugovima ili izboru aktualnijih očekivanih tema. Odgovor na ta pitanja možemo pronaći i u ovom romanu, u vidu autoironičnih poglavlja vezanih uz karijeru pisca i sve što ju prati. Pa tako i promocije knjiga i publiku koja ih posjećuje (junak romana je pisac) opisuje kao počesto vašare taštine autorskih samoprozvanih veličina te legla snobovske publike koja želi biti dio neke kulturne elite, dio nečega o čemu ustvari nema pojma a niti ju zanima izvan površinskog šušura.

No, u slučaju pada piščeve popularnosti, publiku promocija pak čine slučajni namjernici, dokone umirovljenice i ostali možebitni čitatelji koje Koščec ipak toplije ironizira u odnosu na oštar žalac usmjeren prema snobovštini.

''Kad recesija odnese transkontinentalne zadatke, ne odbiješ ni poziv u Kutinu, Pitomaču, Mariju Bistricu, sve odrađujući u maniri istinskog profesionalca čitaš iz još nedovršenog romana, njegovom svjetskom premijerom častiš publiku koju čine knjižničarka, domar i njegova supruga."

Ovakvim poglavljima Koščec je bez puno pretjerivanja objasnio i položaj pisca danas, stanje tržišta, ali i na razini pojedinca raščlanio puteve kojima pisac stigne do gubitka entuzijazma, energije i ideala.

"A tržište, možeš ga mrziti do neba, svejedno, prije ili aksnije, zaboli što ono neće čuti za tebe."

No, da se ja ipak vratim na početak kruga i jezgro romana - ljubavnu priču koja naravno, nije sretna, pa se o njoj može puno toga reći.

Koščec je distancirani analitičar, koji se začuđujuće spretno poigrava riječima, rečeničnim sklopovima i višeznačnostima izrečenog, ovisno o psihološkim stanjima svojih likova.


Roman počinje, a i završava rečenicom "ovo je tvoj život", dakle, krug će se nekako zatvoriti. Početak je sumoran i žestok, bračni par je na pragu raspada, izranjaju mračne spoznaje, gubici ideala, optužbe i samooptužbe. Ljepša polovica (Gabi) je depresivna, verbalno agresivna i autoagresivna. A njen 'junak' ne priznaje lako poraz, otkida laticu po laticu svojih sanja, no iako poljuljan nastoji spašavati i brak i odnose s ljudima.

Nakratko bježimo iz mraka, naglim vraćanjem priče u blistavu prošlost, u vrijeme euforije svježe zaljubljenih, a zatim, nakon kontrasta, ponovo zaranja u tamu raspada, pokušavajući pronaći sve krajeve stršećih životnih konaca.

Sve što je bilo lijepo i čisto, distorzirano je, sva nadanja i htjenja koja su nekad značila svjetlo i spas, uspjela su se pretvoriti u vlastitu negaciju (zanimljiva poredba s velikom slikom na zidu, koja je u stan stigla na početku zajedničkog života, koja postaje lajtmotiv praćenja promjena u partnerskom odnosu).

Koščec je distancirani analitičar, koji se začuđujuće spretno poigrava riječima, rečeničnim sklopovima i višeznačnostima izrečenog, ovisno o psihološkim stanjima svojih likova. Ne staje ni na tome, jer se iznenađujućim promjenama diskursa poigrava i čitateljevim različitim percepcijama jednog te istog. Čitatelja obuzima tjeskoba, spopadne ga najednom zaraza poredbi i analiziranja vlastitog života i odnosa... pa se pitaš: je li moj uspjeh promašaj? Ili je možda moj promašaj budući kapital? Mrak je beznadan... čitaš suosjećajno i sa strašću, a počneš se osjećati poput Mozarta koji energično piše svoj Requiem, a ubija ga. Mučno ti je, a stalo ti je. Jer jasno ti je: ne, nije to samo njegov život, život lika iz romana. Svima nama isto breme kobi počiva na pleću (da parafraziram Tina Ujevića).

A onda, opet iznenađenje! Pisac nas doduše, ne obaspe baš sunčevim zrakama, ali učini da se glasno nasmijemo. Razočaranja i patnje odvede na groteskno putovanje i sav teret postaje lakši, a roman zabavniji.

Iako je osnova romana odnos muškarca i žene, roman analizira još mnoštvo odnosa: oca i posrnule kćeri tinejdžerke, poremećene ili kompleksne, odnose s roditeljima, prijateljima, već spomenute - s čitateljima i tržištem, a krajnje satiriziran je odnos prema društvenom miljeu, prema poremećenim društvenim vrijednostima u svijetu u kojem je sve relativno. I dobro i zlo.

Osobito je zanimljiva igra s dvije osobnosti glavnog lika pa hvala bogu na jačem alter egu kojeg valjda svi imamo, makar u zakržljalom obliku. U romanu je to Viktor koji se uvijek izdigne nad slabošću i frustracijama svojeg 'nižeg' brata u samome sebi. Viktor, naravno, teži pobjedi, makar samo laganim pomicanjem jezička na vagi, usmjeriti stvari tako da životni saldo bude makar pozivna nula. Viktor se često precijeni, pada, zarađuje ožiljke, no tu je. Tu je i kad se čini da je dosegnuto samo dno, u sumanutim pokušajima da uvijek učini neki pomak, probudi nadu, da viteški spasi i ono što naočigled tome, a ustvari samo malim, klecavim, ali upornim koracima ljubavi, uspjeva stići na početak kruga. Viktorovo Nad-Ja nije patetično i iluzorno, više je to pogled istini u oči, istini kakva jest, najboljoj kakva može biti. Jer to je 'tvoj život'. Jedini koji imaš i kojim tim makar malim dozama optimizma i pružanja ljubavi spašavaš i sebe i sve one upletene u pravocrtnu liniju tvog životnog kruga. Gledati moraš samo i jedino uvis. ('Tjemenom nebo dotičem')

Koščecov novi roman je pažljivo i izvrsno komponiran, no komercijalan nije, unatoč nekim vrlo zabavnim poglavljima. Zahtijeva ne baš prosječnog čitatelja, svidjet će se onima koji cijene inteligentno pero, satiru, koji uživaju u moći i zavodljivosti jezičnih igrarija, koji ne prezaju od mračnih tonova i ne traže od pisca laku zabavu ili šarmantno podilaženje. Takvi će biti nagrađeni i nekom vrstom dirljive utjehe te britkim oporim humorom, osim već spomenutom jezično stilskom poslasticom koja to jest od prve do posljednje stranice.

Pročitajte više tekstova sa pojmovima:

knjige, elizabeta hrstić, marinko koščec, u potrazi za začetkom kruga