Kolumne

KOMENTAR MAROJA VIŠIĆA: Predsjedničina vojna kritika Vlade i rastuća militarizacija društva

Poučena iskustvom prethodnika (koji je zbog toga dijelom izgubio izbore), Predsjednica posljednjih dana povlači izvrstan marketinški potez i kritizira Vladu nastojeći se time distancirati od stranke iz čijih je redova potekla.

Piše: Maroje Višić

Dosadašnji mandat Predsjednice obilježen je paradom. Paradom po europskim sveučilištima gdje je primala počasne doktorate i paradom po vojnim poligonima i vojnim bazama koje se gotovo dnevno i užurbano otvaraju kao da je rat na pomolu. Zapravo vojni apparatus je, barem do sada, jedino polje političkog djelovanja Predsjednice. Ona se suzdržava od kritike socijalnih i ekonomskih problema ili se tek s dozom zadrške na njih letimice osvrće. No u jednom se razlikuje od svog prethodnika Josipovića koji je provodio politiku umjerenosti i odmjerenosti čak i u onim pitanjima koja su zahtijevala jasnije opredjeljivanje, a posebno kada bi se radilo o kritici tadašnje SDP-ove vlade čija ga je stranka iznjedrila.

Poučena iskustvom prethodnika (koji je zbog toga dijelom izgubio izbore), Predsjednica posljednjih dana povlači izvrstan marketinški potez i kritizira Vladu nastojeći se time distancirati od stranke iz čijih je redova potekla. Kritiku naravno upućuje, a gdje drugdje nego iz vojnih baza i lokacija. Međutim i njezina kritika naplavljena je vojnim žargonom, pa tako Predsjednica u kritici Vlade kaže da se „nalazimo u izvanrednom stanju“. Hrvatska se ne nalazi u nikakvom „izvanrednom stanju“, niti joj prijeti opasnost od rata. U kontekstu globalne sigurnosti i ugroze, termina koji se počesto spominje, Hrvatska je neznatna mala zemlja.

No složio bih se s Predsjednicom oko „izvanrednog stanja“ samo s drugim značenjem. Zaista je izvanredno to što sadašnje političke elite, za razliku od prethodnih, toliko ulažu u vojni apparatus: nabavljaju zastarjele avione, renoviraju vojne baze, otvaraju nove vojne baze, vraćaju vojsku ponovno u gradove, itd. Sve to doprinosi stvaranju i održanju „pred-ratne i ratne“ psihoze kod građana, a posebno onom dijelu građanstva koje živi u područjima najviše zahvaćenim ratom (Vukovar). „Politika naoružavanja“ doprinosi militarizaciji čitavog društva. Konstantnim vojnim paradama građane se indoktrinira o herojskoj prošlosti, o sadašnjoj spremnosti na obranu od agresora koji nikada neće doći. U tom smislu, a o tome sam također pisao, društvena svijest postaje sviješću izvanrednog stanja. U takvom insceniranom „pred-ratnom i ratnom“ ozračju nemoguće je graditi dobrosusjedske i diplomatske odnose. A upravo dobrosusjedski i diplomatski odnosi najvažnije su moderno „oružje“ za rješavanje „sukoba“ koja Hrvatska ima sa susjednim zemljama (Slovenija). No u njih se najmanje ulaže.

Neformalna funkcija instituta Predsjednika RH je da kroz javnu kritiku i opomene bude korektiv instituciji Vlade. Međutim, Predsjednica sklonost, a i podršku pokazuje i pruža isključivo Ministarstvu obrane ne uplićući se s kritikom u rad ostalih resornih ministarstava. Ostavlja se dojam kako je Ministarstvo obrane postalo krucijalno ministarstvo, ministarstvo od vitalnog značenja za RH. Potrebnije bi bilo, obzirom na kontekst, da prioritet ima Ministarstvo zdravstva.

Ako situaciju sagledamo na način da Plenković nije želio smijeniti ministra financija i da je budžet povećan Ministarstvu obrane, može se ponuditi teza kako se stvara jedan „ekonomsko-vojni“ obruč. Prirodno kapitalizmu je da ekonomske interese onda kada su najugroženiji štiti vojskom. Stoga se pitam zašto su dva najvažnija ministarstva Ministarstvo obrane i Ministarstvo financija, odnosno zašto su u političkom fokusu akcentuirane ekonomske i vojne politike?

* Maroje Višić je doktor političkih znanosti iz Dubrovnika

* Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima osobni su stavovi autora i ne izražavaju nužno stav redakcije PolitikaPlus.com portala.

Pročitajte više tekstova sa pojmovima:

kolinda grabar kitarović, ministarstvo obrane, Maroje Višić, vojska