Mislav Miholek

PETSTO GODINA REFORMACIJE: Postoje li hrvatski protestanti i gdje se nalaze?

Željka Markić, John Vice Bateralo i Damir Stojić kao da su ispali iz kakve južnjačke baptističke ili prezbitarijanske crkve.

FOTO: Matija Vlačić Ilirik
Piše: Mislav Miholek

Dana 31. listopada 1517. vjerni katolički redovnik augustinac Martin Luther, nesuđeni pravnik, tvrdi njemački nacionalist navodno je nabio otvoreno pismo o nekim teološkim problemima na vrata kneževske crkve u saskom Wittenbergu, iako je izglednije da je toga navedeni dokument poslao knezu Albertu od Brandenburga, nadbiskupu Mainza. Dokument je tipičan za ono doba kada se svijet naglo mijenjao, a to pismo pokrenut će lavinu u kojoj će se Luther zapetljati u kanonskom procesu koji će biti povod nastanku nacionalnih protestantskih crkava u 16. stoljeću.

Tvrdi kalvinizam jako dobro uspijeva među nekim katolicima u Hrvatskoj.

Lutheru tako nešto nije bilo na pameti, on je bio gorljiv katolik, ali između pape i Novoga zavjeta, odlučio se za drugo. Relativno nedavno, pred koju godinu, zajednička katoličko-luteranska teološka komisija prešla je sve doktrine, te su shvatili da je 85% crkvenoga nauka kod katolika i evangelika-luterana identično. Luteranizam je manji dio protestantskog pokreta, na luterane otpada desetina, ostali dio su kalvini i njihovi derivati. Ako vas teološki zanima više, ima doslovce najmanje pedesetak knjiga na hrvatskome jeziku na ovu temu.

Luteranska reformacija dotaknula je značajno Sloveniju, Hrvatsku i Slovačku. Što je za Hrvate Bašćanska ploča, to je za Slovence reformator Primož Trubar. U Slovačkoj jedan od prvaka reformacije bio je Hrvat Michal Radašin, a Matija Vlačić Ilirik (ilitiga Ilirski/Ilirički, što je onodobna oznaka za Hrvata) jedan od najvažnijih teologa u njemačkoj reformaciji toga doba i uopće najvažniji hrvatski teolog u povijesti, kako to jednom ispod glasa, primijetio biskup Đuro Kokša. U Sloveniji se danas slavi Dan reformacije kao nacionalni blagdan, iako je protestanata malo, Slovačka danas ima značajni broj luterana koji iznosi oko 370 tisuća, a u Hrvatskoj danas su protestanti minorni i nečujni.
    
Opet kao u stara doba, najpoznatiji hrvatski teolog u svijetu je Miroslav Volf koji predaje na Yaleu, pokojni bibličar Davorin Peterlin predavao je na Oxfordu, Boris Gunjević pak predaje na Cambridgeu. Ima taj neki apsurd, da svi koji se bave teologijom na svjetskoj razini, a da su Hrvati, ujedno su i protestanti. Hrvati nisu dali od Ruđera Boškovića nijednoga značajnijeg katoličkog teologa u svjetskim razmjerima.
    
Za navedene ljude teško da ste ikada čuli, jer malobrojni protestanti u Hrvatskoj se drže u specifičnoj samoizolaciji koja je uzrokovana tipičnim manjinskim refleksom ugroženosti, činjenicom da je većina crkava na proračunskim sredstvima i da ih vode obiteljske dinastije kojima je crkvena djelatnost nesmetani izvor prihoda. S druge strane, sociologija religije u Hrvatskoj kao da je zamrla s propasti Jugoslavije, pa sa znanstvene strane više nema nikakvih kvalitetnih istraživanja o malim zajednicima. Jugoslavenski komunistički režim je bio opsjednut religijom kao glavnim oponentom, Savez komunista je prvenstveno bio religijska organizacija, a tek onda politička, a danas nijednu vlast religija pretjerano ne zanima.

Žalosno zvuči da se usred najvećih religijskih sloboda u Hrvatskoj protestantske zajednice nalaze pred skorim biološkim nestankom.

S druge strane, američki suvremeni tvrdi protestantizam itekako je prisutan u hrvatskom javnom prostoru. Željka Markić, John Vice Bateralo i Damir Stojić kao da su ispali iz kakve južnjačke baptističke ili prezbitarijanske crkve usred tzv. Bible Belta. Pitanje LGBT-a, pitanje pobačaja i opsjednutost seksom sve su odlike tvrdih američkih seoskih bijelih protestanata. Štoviše, društvo za kakvo se navedeni ljudi zalažu postojalo je u 16. stoljeću u Ženevi. Tada je njome željeznom rukom vladao Jean Calvin, tako da tvrdi kalvinizam jako dobro uspijeva među nekim katolicima u Hrvatskoj.
    
"Pravih" protestanata u Hrvatskoj ima sve manje.  Žalosno zvuči da se usred najvećih religijskih sloboda protestantske zajednice nalaze pred skorim biološkim nestankom, ali povijest je puna takvih ironija. U zadnje vrijeme u Hrvatskoj sve nekako vene, pa zašto bi manjine bile iznimka. S druge strane, s malo provjetravanja navednih zajednica, čuda bi se mogla postići.