Kolumne

KOMENTAR MAROJA VIŠIĆA: Propisana psihoterapija za građanstvo – emitirajmo dokumentarne emisije

To što je iz Hrvatske odselilo 300 000 ljudi, što ih je otprilike isto toliko blokirano, što umirovljenici imaju 600kn mirovinu, za gospodina Baga je nepotrebno širenje pesimizma u državi blagostanja.

Piše: Maroje Višić

Odvajkada sam nekako intuitivno smatrao kako smo društvo psihoanalize, odnosno kako bi metoda psihoanalize osvješćivanjem doživljenih trauma iz nesvjesnog u svjesno prokazala uzroke našeg današnjeg stanja. Tako bi se, recimo, preko libiduozne povezanosti naroda sa vođama moglo objasniti izborno ponašanje građana. Ili osvješćivanjem potisnutih trauma iz perioda djetinjstva nacije moglo bi se pronaći rješenje za budućnost, odnosno konačno izaći iz života u prošlosti i uključiti se u politička i duhovna strujanja današnjice. Ili objasniti zašto skoro svaki dan netko nekog ozlijedi, usmrti, itd. Dakako, psihoanaliza je krajnje individualna metoda koja svoje subjekte nalazi u visoko individualiziranom buržujskom društvu. Stoga nam čak niti otac psihoanalize Freud sve i da je živ ne bi mogao pomoći. No svejedno u redcima koji slijede otkriva se klasična psihoanalitička situacija.

Prošli tjedan pratim emisiju HRT-a „Otvoreno“. Tema je porezi, plaće, rast BDP-a, osiromašenje zemlje i odlazak mladih. O ovim temama i problemima javnost je već dobrano upoznata, a i sâm sam o njima često pisao. Međutim, izgleda da ovih problema nema, odnosno da su ovi problemi imaginarne prirode jednog već patološki oboljelog uma: novinara, analitičara, komentatora, kolumnista i drugih angažiranih osoba. Barem ako je suditi prema riječima predsjednika hrvatskih izvoznika Darinka Baga. U svom (nazovimo to tako) nastupu na javnoj televiziji predsjednik izvoznika Bago kao nekakvu mantru koja treba uspostaviti i održati krhko samopouzdanje, konstantno je (otprilike) ponavljao kako je u Hrvatskoj sve dobro, kako je sve pozitivno i kako razni mediji neutemeljeno šire pesimizam. To što je iz Hrvatske odselilo 300 000 ljudi, što ih je otprilike isto toliko blokirano, što umirovljenici imaju 600kn mirovinu, za gospodina Baga je nepotrebno širenje pesimizma u državi blagostanja. Kao rješenje problema ili kao svojevrsni oblik terapije gospodin Bago predlaže da HRT emitira više dokumentarnih emisija s ciljem podizanja optimizma građana. Jedan drugi gost, profesor Ekonomskog fakulteta, usporedio je prosječnu plaću 1978. i 2014-2015. Godine. Postotak razlike je osjetan u korist '78. Na tu nepobitnu činjenicu voditelj „Otvorenog“ upita: „jeste li vi jugonostalgičar?“ Vilim Ribić u istoj emisiji konstatira kako se ovi problemi nisu adekvatno rješavali sve od suvereniteta države. Voditelj opet upita: „Dovodite li suverenitet u pitanje“. Posljednje što sam pročitao je složenica „hibridni rat“ u koji je nekako uvučena Hrvatska. Zanimljivo je da se ta složenica ne može objasniti, a jedan stručnjak za sigurnost u večerašnjim vijestima je definira otprilike ovako: „Hibridni rat je puno toga“. Ova složenica je u funkciji lebdećeg označitelja, a što znači da je otvorena značenjima koja joj svatko ponaosob može pripisati.

Slučaj Katalonija i ako ne uspije nagovještava promjenu samog ustrojstva Europe prema Europi regija kao jednog od mogućih ustrojstava.

Ovakvi i slični primjeri ocrtavaju jednu situaciju za psihoanalizu. U njima nalazimo elemente potiskivanja nelagode i bolnih iskustava, odbijanje suočavanja sa stvarnim „tvrdim“ činjenicama, povlačenje od stvarnog svijeta i okretanje svijetu mašte u kojem je sve bolje i ljepše nego što zaista jest, te konačno duboke i potisnute traume iz prošlosti čije samo spominjanje, pa makar i činjenično, evocira ponovno proživljavanje te traume. Vidimo da se i svijest nalazi u jednom izvanrednom stanju – stanju pripravnosti za obranu u „hibridnom ratu“, za zračnu obranu, od „unutarnjih neprijatelja“.

S druge strane na pozornici svijeta događa se Katalonija. Slučaj Katalonija i ako ne uspije nagovještava promjenu samog ustrojstva Europe prema Europi regija kao jednog od mogućih ustrojstava. A takva korjenita promjena čini ideju države kakvu danas poznajemo zastarjelom. Odnosno, postavlja se pitanje „što je država“ ukoliko bi kao takva postojala u nekom drugom izmijenjenom obliku. Takva i slična pitanja trebala bi zaokupljati društvenu svijest, jer su to aktualna pitanja i pitanja budućnosti. No u sadašnjosti može živjeti i budućnost planirati onaj čija psiha nije talac trauma, potiskivanja i negiranja.


* Maroje Višić je doktor političkih znanosti iz Dubrovnika

* Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima osobni su stavovi autora i ne izražavaju nužno stav redakcije PolitikaPlus.com portala.

Pročitajte više tekstova sa pojmovima:

KATALONIJA, DOKUMENTARCI, OTVORENO, HRT, TELEVIZIJA, Maroje Višić