Kolumne

KOMENTAR DARKA MARINCA: Tri slučaja iz jedne ruke

Ministar obrane Srbije pojavio se na ustoličenju novog episkopa dalmatinskog Nikodima Kosovića u Šibeniku u pratnji uniformirane vojne osobe Vojske Srbije, nije jasno da li je ovaj došao s njim ili je vojni izaslanik.

Piše: Darko Marinac

Prije neki dan tzv. Kapetan i instruktor golfa nepravomoćno je osuđen u Splitu za svoja nedjela, tijekom oružane pobune i agresija na Hrvatsku. Terete ga svjedoci za mučenja u Kninskom zatvoru, a proglašen je krivim za dvije točke optužnice, zlostavljanje zatvorenika na kninskoj tvrđavi i napad na policijsku postaju u Glini u srpnju 91 u dogovoru sa zapovjednikom tenkovske postrojbe JNA. 

On je na sudu više puta naglasio kako je branio svoju državu. Ova teza koja mu je vjerojatno i prišapnuta je ustvari značajna. Jer ovdje se radi o tome da su paravojne snage i JNA napale legalnu policijsku postaju u vrijeme moratorija na razdruživanje, dakle u vrijeme kada je sustav općenarodne obrane još živ i koji nije dopuštao nikakvu nepovezanost dijelova, a kamo li da JNA napadne policijsku postaju. Radili su to i dosta prije u Pakracu, Plitvicama Petrinji i drugdje i kod svakog naloga o razdvajanju snaga od strane tog i takvog predsjedništva tadašnje države, a vrhovnog zapovjednika toj vojsci ili armiji kako su se voljeli zvati. 

Major je dignuo u zrak skladište oružja streljiva i eksploziva, počinivši samoubojstvo i pritom obivši 11 branitelja grada.

Osim toga tadašnji predsjednik Srbije javno je izjavio kao Srbija više ne sluša naloge predsjedništva biše države. Tako svakom treba biti jasno kako je Srbija „razbucala“ SFRJ, iako se neki glasno hvale, Hrvatska to nije mogla, sve da je i htjela. Vodstvo Srbije tada u sprezi sa JNA radilo je po planu „Ram“ iliti okvir na konstrukciji nove države, države srpskih zemalja, po svojim  kriterijima, što god to značilo. Ovo je Hrvatska spriječila stvaranjem svoje oružane sile, koju su činili hrvatski branitelji. Tako je bilo više manje, sa gotovo svim dijelovima bivše države vojno ili politički i kada je međunarodna zajednica prihvaćala Srbiju kao slijednicu bivše države, činila je veliku grešku i u samom meritumu, ali i u etičnosti, a u susret nekim interesima, ne prijatelja Srbije, nego golim užim geopolitičkim interesima. 

Prošli tjedan u Beogradu otkriven je spomenik majoru JNA „narodnom heroju oslobodilačkog rata“ uz visoke državne počasti.  Major je dignuo u zrak skladište oružja streljiva i eksploziva, počinivši samoubojstvo i pritom obivši 11 branitelja grada, sreća, Božja volja i hrabrost spasila su Bjelovar daljnjih razaranja. Možemo samo nagađati zašto je spomenik podignut? Vjerojatno zbog legitimizacije djelovanja i razaranja JNA po Hrvatskoj, ali i zbog jednog identitetskog uzora, tako potrebnog Vojsci Srbije.

Ministar obrane Srbije pojavio se na ustoličenju  novog episkopa dalmatinskog Nikodima Kosovića u Šibeniku u pratnji uniformirane vojne osobe Vojske Srbije, nije jasno da li je ovaj došao s njim ili je vojni izaslanik. Na neizbježno novinarsko pitanje o  spomeniku heroju majoru, odgovorio je kako su tog dana kada je ovaj dizao u zrak, strijeljana četiri oficira JNA i da se vodi postupak protiv osobe koja je to, kako je rekao navodno učinila.

Pa je nastavio: „U svakom građanskom ratu postoji onoliko istina koliko postoji strana i da sad ja vas uvjerim - da je srpska istina i hrvatska odnosno, da je hrvatska istina istina srpska - to nije ni ispravno ni moguće, niti to treba raditi". To jednostavno treba tumačiti kako Srbija bez posljedica kani ispirati krivnju za ratove na području bivše države, gdje su oni protiv svih, ali ne u isto vrijeme. Reagiralo je na sve i Ministarstvo vanjskih poslova, ministri obrane i branitelja, ali reakcija je najniži stupanj komunikacije jer je iznuđen.

No, imalo je ovo događanje i vjerski stranu, pa je na ustoličenju i pred hrvatskim biskupima, srpski patrijarh gospodin Irinej, osim mudrog zborenja izrekao i ovo: 'U našem narodu mržnja nije prestala, osvete se pripremaju i nagovještavaju...' . Podsjeća li ovo na nešto? Zatim je dodao, kao Hrvatski narod sluša svoje biskupe, a od njih se ne čuju riječi mira i slično.  Makar ove posljednje  riječi nitko bitan nije prenio, valjda zbog mira u susjedstvu, one mogu zazvučati uistinu bolno, kada se sjetimo kardinala Kuharića i njegovog mirotvornog djelovanja tijekom Domovinskog rata. Tko se ne sjeća one njegove -Ako tebi neprijatelj zapali kuću, ti njemu nemoj … . 

Komentirajući događanja u Kataloniji predsjednik Srbije našao se pozvanim to komentirati, „ … a došla mečka na vrata“ uz opasku neka prevedu kako hoće. To nam pokazuje da se obraćao srpskoj javnosti, aludirajući na referendum na Kosovu, vanjski akteri jako dobro znaju kako je nastajala Kraljevina SHS i Jugoslavije, jer su je svojim vojskama omogućavali i pravili reda među nesrpskim pukom. 

Predstavnici hrvatskih vlasti uvijek uglavnom samo reagiraju, ponekad i oštro, pa su i na izjave Srpskog ministra obrane reagirali većinom, kao zna se tko je agresor ili oni žive u prošlim vremenima.

Ove izjave su sve samo ne nepovezane. U i oko Domovinskog rata imali smo i imamo  tri oblika agresije: političku, vojnu i informacijsku agresiju. Mislili smo da je izlaskom na naše granice poslije operacije Oluja sve gotovo, no informacijska agresija i medijske operacije još  traju i traju. Da li je pobjeda, uistinu pobjeda ako se izmijeni karakter rata?

Predstavnici hrvatskih vlasti uvijek uglavnom samo reagiraju, ponekad i oštro, pa su i na izjave Srpskog ministra obrane reagirali većinom, kao zna se tko je agresor ili oni žive u prošlim vremenima. Ovo nerazumijevanje  je opasno, pa i štetno. Jer onaj akter koji se oslanja većinom na reakciju na suparničko informacijsko i medijsko djelovanje koje se uglavnom vodi iz jednog centra, na javnost i javno znanje, osuđen ja na neuspjeh tj. na promjenu znanja o sebi koja mu odgovara i stalno će mu se događati krize i ekscesi.  

Proaktivno komuniciranje vrijednosti Domovinskog rata, ciljeva i stavova RH u međunarodnom odnosima ili bilo čega od nacionalnog interesa , trebalo bi biti istinito i vjerodostojno, za zemlje naše veličine i principijelno,  a za (ne)dobronamjernike stvoriti svojevrsno ogledalo laži. Samo ogledalo svako malo treba čistiti, kako slika u njemu o njima i nama ne bi bila bljedunjava i bezlična, tj. virtualna i obrnuta.

Pročitajte više tekstova sa pojmovima:

MILAN TEPIĆ, KAPETAN DRAGAN, DOMOVINSKI RAT, JNA, HRVATSKA, SRBIJA, DARKO MARINAC